Odjeveni u Dolce&Gabbana krpice, sa svježe opranom kosom Palmolive šamponom, pomoću Microsoft kompjutora, uz čašu Bacardija, pretražujete na internetu stranice poznatog turističkog online vodiča, Lonely Planet, i tražite mjesto za odmor, ali istovremeno neizravno sudjelujete u mučenju životinja, financiranju rata u Iraku, antikubanskom lobiranju i pomaganju kršenju ljudskih prava u Burmi...

Kako je to moguće i kakve veze ima vaše piće ili proizvodi iz ormara te kupaonice sa životinjama, Bushovom politikom ili Castrovim sustavom? Riječ je o etičkoj kupnji - kupnji i korištenju proizvoda koji su do polica dućana došli tako da u njihovu stvaranju i distribuciji nije patila životinja, radnik koji na njemu radi dobio je plaću i ostvario svoja prava, nije uništavana priroda odnosno, ukratko, nitko nigdje zbog jednog šampona ili majice nije patio!
Dvadeset godina kampanje

Cijela priča o etici u kupnji zapadnije od Lijepe naše počela je još prije dva desetljeća. To pokazuju i posljednje anketa britanskog The Guardiana prema kojoj 52 posto stanovnika Otoka kupuje etički ispravne, odnosno fairtrade proizvode, a prema spolnoj raspodjeli, vjerovali ili ne, iskorištenog radnika u Burmi za vrijeme shoppinga prije će se sjetiti žene nego muškarci.

U tom smislu čak je 69 posto britanskih potrošača za fairtrade stvari spremno izdvojiti više novca nego za proizvode bez tog predznaka. Većina ih, točnije 81 posto, nikad neće kupiti proizvode za koje znaju da ih izrađuju eksploatirani radnici u nekim dalekim zemljama, što je primjerice praksa u stvaranju odjeće dizajnerskog potpisa Donne Karan. A posljednji, kao i svi gore spomenuti,  "prozvani" proizvođači nalaze se na bojkot-listi britanskih fairtrade organizacija.

Nije riječ ni o kakvoj tajni i sve informacije dostupne su i na internet stranicama poput one grupe ECRA, koja u Velikoj Britaniji po pitanju fairtradea djeluje od 1987. godine.

Prema kategorijama proizvoda javno su izlistani proizvođači, njihova proizvođačka politika i praksa, a raspon, uvjetno rečeno, grijeha zbog kojih upravo njima nije etično puniti blagajnu, sežu u rasponu od zaštite životinja do politike. Takav način života i prakticiranje etike u bezglavom tumaranju jednom od brojnih ovdašnjih shopping centara pokušava zaživjeti i kod nas.

Teški prvi koraci u Hrvatskoj

Svojevrsnim pokretačem pokreta u Hrvatskoj možemo nazvati Marka Strpića koji je krajem prošle godine otvorio prvi i jedini zagrebački dućan s isključivo fairtrade proizvodima. U simpatičnom prostoru u centru metropole mogu se pronaći ručno rađeni prirodni sapuni, torbe, nakit, bedževi, knjige... A na pitanje kako se našao u cijeloj priči, zašto i što očekuje od fairtrade incijative u Hrvatskoj, Strpić kaže: - Kod nas se govori o kupovanju domaćih proizvoda, ali nikad se ne dovodi u pitanje je li to stvarno proizvedeno na način da se razvija gospodarstvo i poboljšavaju životni uvjeti. Ne dovodi se u pitanje jesu li ti radnici plaćeni, koliko imaju slobodnog vremena, poštuju li se njihova prava.

Ideja o dućanu postoji već godinama, a htjeli smo imati i hranu i piće i sve ono što se u etički prihvatljivoj kategoriji može proizvesti te pri tome zadovoljiti zaštitu okoliša, ljudska prava, transparentan proces proizvodnje Marko Strpić,  pionir fairtrade pokreta u Hrvatskoj

Ideja o dućanu postoji već godinama, a htjeli smo imati i hranu i piće i sve ono što se u etički prihvatljivoj kategoriji može proizvesti te pri tome zadovoljiti zaštitu okoliša, ljudska prava, transparentan proces proizvodnje - objašnjava Strpić i dodaje da kod nas za neke ljude postoje uvjeti kao u zemljama Trećeg svijeta, ali se o tome malo govori. Kako kaže, ljudi rade na crno, nisu ispoštovana njihova prava, slabo su plaćeni, a fairtrade smatra jednim od mogućih načina rješenja.

- Neću reći da je to univerzalno rješnje ili da će spasiti svijet, ali svakako će pomoći. Pitanje je koliko si mi to možemo priuštiti i koliko će prevladati socijalni moment. Kod nas to može zaživjeti samo tako da se ljudi sami trude mijenjati svoje navike - zaključuje Strpić, u čijem se dućanu nalaze i izdanja s potpisom Što čitaš? izdavačke kuće čiji se naslovi bave upravo tom tematikom.

Promjenu navika kao sasvim moguć način i doprinos, recimo to tako, većoj i široj pravednosti, sasvim realnim smatra i nastavnik s riječkog Filozofskog fakulteta Neven Petrović, u čijem je prijevodu objavljena knjiga Petera Singera "Oslobođenje životinja".

Riječ je o detaljnom opisivanju mučnih eksperimenata koji se provode na životinjama s ciljem, primjerice, utvrđivanja koja količina sredstva za čišćenje WC-a neće kod ljudi izazvati peckanje u očima...

Da su životinje odnosno njihova prava tek jedan od fairtrade uvjeta napominje i Petrović, koji cijeloj priči o etičkoj kupnji daje pogled s posve druge strane. Na stranu i prava životinja i radnika, na stranu i politika i prašume, Petrović objašnjava psihološki moment kod potrošača, utemeljen na rezultatima istraživanja direktora Instituta za društvena istraživanja u Oslu i profesora na Sveučilištu u Chicagu Jona Elstera.  

- Zašto uopće živjeti takav način života kojemu je glavna stvar potrošnja? Elster dokazuje da je potrošački način života kontraproduktivan. Naime, kad počnete koristiti neko novo dobro ispočetka je zadovoljstvo brzo i intenzivno, a onda polako opada i dolazi do zasićenja. Što ste više u tom stilu života, to je ta faza sve manje intenzivna - objašnjava Petrović navodeći konkretan primjer.

Marksistički tonovi

- Kad sam bio dijete i kad je bilo teško doći do muzike, bio sam jako sretan da dragu pjesmu jednom u tjedan dana čujem na radiju. Danas, kad možeš jeftino kupovati i kad je sve dostupno, kupim pet CD-a, slušam dva sata i već razmišljam o nekom novom - ilustrira Petrović dodajući kako Elster na temelju svojeg istraživanja sugerira da dugoročno ljudima više zadovoljstva donosi nešto što sami realiziraju.

Dakle, osim svih pozitivnih stvari kojima rezultira korištenje etike u kupnji, od spašenog jednog eksperimentalnog zeca do potplaćene radnici u kineskoj tvornici, moralni potrošač time radi i na vlastitom zadovoljstvu. Priča ima marksistički prizvuk, što je objasnio Tomislav Janović, predavač etike na Sveučilištu u Zadru, koji objašnjava kako se shvaćanje takve teorije u suvremenoj varijanti može izraziti krilaticom iz knjige socijalnog psihologa Ericha Fromma: "Što više imamo, to manje jesmo".

- Drugi kontekst u kojem pitanje potrošnje dobara i usluga postaje moralno relevantno tiče se onih dobara i usluga čija prekomjerna konzumacija od strane jednih ostavlja druge u nepovoljnijem položaju, s tim da potencijalno oštećenima možemo smatrati ne samo stanovnike siromašnih zemalja, već i buduće potomke današnjeg naraštaja ljudi, pa i druga živa bića - objašnjava Janović.  

Shopping centri - institucije

Hoće li cijela priča doći do svijesti tisuća Hrvata koji svakodnevno hodočaste po shopping centrima koji su već sami za sebe postali institucija, Ognjen Strpić, urednik u Nakladi Jesenski i Turk, misli sljedeće: - Nemam dojam da Hrvati žele konzumirati etički. A i kako bi bilo drukčije? Hrvatski prosvjetni sustav etiku smatra tek nadomjestkom za vjeronauk, i o njoj će na svoju sramotu učiti tek djeca bezvjeraca.

- Kad nose umjetne bunde, moje sugrađanke i sugrađani to čine zato što su lijepe ili tople, a ne zato što suosjećaju s činčilama. Kad izbjegavaju meso, to čine zbog folklora, ili zato što misle da je nezdravo - ne zato što su im pred očima suvremene tvornice pilića. Kad biraju političare, pitaju se od kojih će imati koristi, a ne jesu li moralni. Ne vjerujem da će se išta od toga uskoro promijeniti, i stoga se još više divim proizvođačima koji se usude tražiti etiku od svojih potrošača. Ako ih bude dovoljno, tko zna, možda i etika jednom uđe u modu - zaključuje Ognjen Strpić.

  Britanska bojkot lista Bacardi - zbog kontinuirane upotrebe kubanskih korijena u svojem marketingu, a aktivni su u antikubanskim lobističkim grupama u Americi Burma - zemlja u kojoj vlada brutalan režim čiji su stanovnici bili prisiljeni raditi na pripremanju zemlje za turizam Coca-Cola - zbog represije na aktivnosti kolumbijskih sindikata Colgate - Palmolive - zbog testiranja na životinjama Lonely Planet vodiči - zbog informacija o putovanju u Burmu za koju postoje čvrsti dokazi da su turističke objekte i ceste pod prisilom gradili stanovnici čija su ljudska prava teško ugrožena Microsoft - na listi je glavnih donora Republikanske stranke (G. W. Bush) Rolls-Royce - zbog investicija u Burmi * dio bojkot-liste organizacije ECRA

Ivana Rimac