Društvo profesora hrvatskoga jezika tražilo je od Ministarstva obrazovanja hitnu reformu nastave materinskog jezika u školama. Od tada do danas prošle su gotovo dvije godine, no ništa se značajno nije dogodilo.
ZAGREB - Nakon što su srednjoškolci na nacionalnim ispitima 2007. ostvarili loše rezultate na testu iz hrvatskoga jezika, Društvo profesora hrvatskoga jezika tražilo je od Ministarstva obrazovanja hitnu reformu nastave materinskog jezika u školama. Od tada do danas prošle su gotovo dvije godine, no ništa se značajno nije dogodilo.
Dapače, hrvatski su srednjoškolci i na probnoj državnoj maturi ljetos ponovno bolje riješili test iz egleskog jezika nego iz hrvatskog.
Ne stignu sve obraditi
Prosječna riješenost testa iz hrvatskog jezika (na višoj razini) bila je 59,22 posto, a na nižoj 52,82 posto. Na obje razine niti jedan učenik nije uspio u potpunosti riješiti test.
Prema nekim istraživanjima, hrvatski jezik spada u predmete koji djeca ne vole.
- Program po kojem radimo star je 20 godina. U njemu se previše uči teorije književnosti, a jezik je posve zanemaren - rekao je predsjednik Društva profesora hrvatskoga jezika Srećko Listeš. On bi ukinuo povijesni pristup nastavi književnosti i uveo tematski.
- Smatram da su Euripid i njegove moralne dvojbe učeniku koji koji ima 15 godina potpuno nerazumljivi - rekao je Listeš. Nastavnici se žale i da jedan dio programa uopće ne stignu obraditi.
- Sretni smo ako s djecom dođemo do književnosti 2. svjetskog rata - kaže Marina Čubrić, profesorica hrvatskog jezika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji i auturica pitanja za državnu maturu.
Siromašan rječnik
- Učenici su na testovima puno bolje rješavali one zadatke gdje su morali povezati pisce i djela, što znači da dobro znaju faktografiju. Puno im je teže išlo čitanje s razumijevanjem - rekla je Čubrić.
Dr. Marko Alerić s Odjeka za kroatistiku Zagrebačkog filozofskog fakulteta analizirao je zadaćnice 500-tinjak učenika osnovnih škola. Rezultati su pokazali da su nam osnovnoškolci zabrinjavajuće nepismeni te da stalno ponavljaju iste pogreške.
- Kod nas se uglavnom radi teorijsko znanje, ne produbljuju se jezične vještine, nema treninga, nema primjene znanja u praksi. Gramatika i pravopis ne smiju biti sami sebi svrhom - istaknuo je dr. Alerić.
Stručnjaci upozoravaju da djeca imaju vrlo siromašan rječnik ako ne čitaju dovoljno. Međutim, popis lektire djeci je dosadan i u potpunosti ih odbija od čitanja. Umjesto da čitaju vrhunska djela i uživaju, s interneta skidaju kratke sadržaje djela.
Deset razloga zašto školarci više ne znaju hrvatski jezik
1. Premala satnica
Prije tri godine ukinut je jedan sat nastave hrvatskog jezika u nižim razredima osnovne škole, pa učenici od 1. do 4. razreda umjesto 6 tjedno imaju 5 sati nastave tog iznimno važnog predmeta. U isto vrijeme druge zemlje imaju najmanje 7 sati materinjeg jezika. Gimnazijalci imaju četiri sata nasatve hrvatskog, a program je koncipiran za šest sati.
2. Stari program
Nastavni program hrvatkog jezika za srednje škole nije se mijenjao 20 godina. Program je baziran je na povijesnom pristupu. Europske zemlje prešle na funkcionalno-komunikacijski program.
3. Vještina pisanja
Učenike se vrlo malo uči pismenom izražavanju. Srednjoškolci tijekom jedne školske godine obvezno pišu samo dvije zadaćnice. U sklopu rasterećenja u osnovnim je školama broj zadaćnica smanjen s tri na dvije.
4. Razumijevanje
Nastavnica u strukovnoj škol provela je istraživanje među učenicima: pokazalo se da imaju loše ocjene iz većine predmeta jer ne razumiju ono što čitaju. Koliko školarci čitaju s razmijevanjem Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja prvi će put testirati u svibnju 2010.
5. Loše čitanke
U većini čitanki za osnovnu školu izgubio se kriterij reprezentativnosti. Nekada je postojalo načelo da u čitanke mogu ući samo samo djela vrhunskih pisaca. Sada je to ostavljeno na izbor autorima čitanki i nakladnicima, pa nam čitanke vrve trivijalnim djelima posve anonimnih autora.
6. Zapostavljene knjige
Jedna od zadaća nastave hrvatskog jezika je i razvijanje čitateljske kulture. Istina je, međutim, da djeca sve manje čitaju. Razloge za to stručnjaci vide u samom izboru djela, ali i u načinu na koji se obrađuje lektira. Većina škola zadržala je staromodan način, pa učenici umjesto da čitaju knjige, skidaju tuđe obrade s interneta. Izdani su i vodiči kroz lektiru.
7. Pravopisna zbrka
U školama i a fakultetima koristi se pet pravopisa. Služebeno odbrenje pritom ima samo Špravopis Babića, Finke i Moguša iz 1994. Bivši ministar Primorac 2005. školama je za uporabu preporučio i hrvatski školski pravopis autora Stjepana Babića, Sandre Ham i Milana Moguša.Nastavnici i učenici totalno su zbunjeni.
8. Loša komunikacija
Nastavnici s sve više žale da učenici ne znaju govoriti. Dijelom se to pripisuje suvremenom načinu komunikacije među mladima, sms porukama, e-mailovima. No, i kada u školi ima prilike za razvoj govorne komunikacije, to se ne čini.
9. Neobrazovani učitelji
Sustav obrazovanja nastavnika koji rade u školi, kada je riječ o razvoju njihove pismenosti, uopće nije osmišljen. Ravnatelji škola žale se kako hrvatski književni jezik u nastavi koriste nerijetko samo nastavnici hrvatskog, dok većina ostalih s učenicima razgovara kolokvijalnim jezikom.
10. Nebriga za jezik
O tome znaju li djeca hrvatski jezik i koliko, brigu nedovoljno vode i krovne državne institucije, Matica hrvatska, HAZU, Institut za jezik i nadležno Ministarstvo obrazovanja. Roditelji puno više brinu o tome kako će njihovo dijete naučiti strani, nego materinji jezik.
KOMENTARI
Komentari RSS