Objavljeno: 24.11.2007
Neće biti rata
Gotovo je posve nevjerojatno da u Bosni i Hercegovini izbije novi rat. Također, sasvim je malo vjerojatno da će Republika Srpska proglasiti otcjepljenje od Bosne i Hercegovine.
Javnost zemalja bivše Jugoslavije, baš kao i dio europske javnosti, posljednjih je tjedana upravo bombardirana simptomima nove, sve brže rastuće i na prvi pogled i fizički opasne krize u Bosni i Hercegovini.
U pozadini najnovijeg kriznog stanja u susjednoj državi nalaze se, naravno, uzaludni pokušaji međunarodnih upravitelja BiH da Bosnu učine barem donekle funkcionalnom. Neposredna posljedica recentnih poteza Romana Lajčaka jest najava referenduma za odcjepljenje Republike Srpske, za koji je skupljeno već tri stotine tisuća potpisa.
Kako znamo, sličnim su refrendumima prije sedamnaest godina počinjale srpske pobune u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, što je sve predstavljalo uvertiru u strašne ratove 1991. - 1995. godine.
Proglašenje neovisnosti Kosova, koje se očekuje u prosincu, očekivano podiže napetost u Bosni i Hercegovini.
Srpski premijer Vojislav Koštunica prijeti kaosom u Bosni i Hercegovini, kako bi još jednom pokušao zaustaviti odlazak Kosova iz Srbije. Beograd je, tako, kroz novije Koštuničine poteze ponovo preuzeo ulogu pokretača srpskih nemira u susjednim zemljama, što je, prije svega, katastrofalno za vjerodostojnost srpske vanjske politike.
Čitav niz međunarodnih i unutarnjih reakcija govori o tome koliko se nova kriza u Bosni i Hercegovini shvaća ozbiljno.
Osuđeno na debakl
Čak su se i EUFOR i NATO osjetili pozvanim izjasniti se o trenutnom stanju u Bosni i Hercegovini, tražeći, razumljivo, da nitko ne poduzima nikakve radikalne akcije.
Čitajući pak bošnjačke novine, stječe se dojam kako se najradikalniji mogući raspleti upravo događaju, jer neki od vodećih bošnjačkih intelektualaca, bliskih bošnjačkom političkom vodstvu, s ogorčenjem govore o konačnom kraju Bosne i Hercegovine.
Takve su prognoze, čini nam se, duboko pogrešne.
Naime, usprkos očiglednom zaoštravanju stanja u susjednoj državi, ondje se, zapravo, ne može dogoditi ništa posebno drastično, a osobito ništa što bi moglo dovesti do izbijanja novog rata.
Prvo, sadašnje političko vodstvo u Beogradu nema ni političke, ni ekonomske, ni vojne snage da bi sponzoriralo odcjepljenje Republike Srpske te da bi podržavalo bilo kakve srpske vojne operacije u Bosni. A rat u Bosni prije petnaest godina, baš kao i rat u Hrvatskoj, vodio se i politički, i vojno, i ekonomsko-logistički, pretežito iz Beograda. Drugo, međunarodna zajednica sasvim sigurno više neće dopustiti bilo kakav vojni sukob u srcu Europe, što Bosna definitivno jest.
Treće, sadašnje vodstvo Republike Srpske, usprkos nizu pogrešnih i iritantnih izjava, nije sklono proglašenju neovisnosti.
Milorad Dodik je u članku u beogradskom NIN-u decidirano odbacio mogućnost proglašenja Republike Srpske, čak i u slučaju proglašenja neovisnosti Kosova. Feralov komentator Ivan Lovrenović apsolutno je u pravu kada piše da je Dodikov tekst prije svega namijenjen međunarodnoj publici. Međutim, Dodik je, čini se, dovoljno razuman političar da se ne bi upuštao u akciju koja je sasvim sigurno osuđena na debakl.
Jer, četvrto, ako Republika Srpska uistinu proglasi neovisnost, tu neovisnost ne bi priznao nitko, pa čak ni Beograd. Eventualno srpsko priznanje neovisnosti Republike Srpske dovelo bi Beograd u najdublju moguću izolaciju, poput one u kojoj se Srbija nalazila prije Đinđićeve pobjede na izborima. Gotovo je izvjesno, dakle, da u Bosni i Hercegovini neće doći ni do kakvih novih oružanih sukoba, a vrlo vjerojatno ni do odcjepljenja Republike Srpske.
Očekivano proglašenje neovisnosti Kosova dodatno će potaknuti srpsko nezadovoljstvo i zakomplicirati stanje u Bosni i Hercegovini. No, ako Rusija ne podrži najradikalnije moguće srpske akcije u Bosni i na Kosovu, ni bosanski Srbi, ni Vojislav Koštunica, ni srpski radikali koji, navodno, osnivaju vojsku za rat na Kosovu, neće ni pokušati realizirati ni jednu od prijetnji koje se trenutno šire medijima.
Sve to, međutim, ne mijenja stvarnu stratešku razinu krize u Bosni i Hercegovini. Naglasimo još jednom, Bosna i Hercegovina je država koju njeni narodi naprosto ne žele.
Kao da ne postoji
Srbi žele svoju državu u Bosni, s perspektivom ujedinjenja sa Srbijom, dok Bošnjaci žele centraliziranu Bosnu i Hercegovinu koja bi, prema interpretacijama nekih bošnjačkih vjerskih i političkih vođa, bila bošnjačka država.
U krajnjoj liniji, i velik broj preostalih Hrvata u BiH zapravo ne želi Bosnu i Hercegovinu, ali se to ne usuđuju reći jer i vlasti i oporbene stranke u Zagrebu, poslije Tuđmanova pada, ne žele ni čuti za bilo kakve hrvatske ambicije prema BiH, svjesni da bi miješanjem u situaciju u Bosni dugoročno kompromitirali međunarodni status Hrvatske.
Službeni se Zagreb, stoga, već sedam godina, i u vrijeme Račanove i u vrijeme Sanaderove vlade, ponaša kao da Bosna i Hercegovina ne postoji, osim kada se približavaju izbori u Hrvatskoj.
Ovakva Bosna i Hercegovina, kakvu njeni narodi ne žele, opstaje isključivo zahvaljujući volji međunarodne zajednice. Opstanak države Bosne i Hercegovine za međunarodnu je zajednicu, posve ispravno, imperativ relativne stabilnosti na prostoru bivše Jugoslavije.
Status quo
S druge strane, ovakva Bosna i Hercegovina jedan je od većih neuspjeha međunarodne zajednice, jer ona kao država naprosto ne funkcionira.
Utoliko se promjena Daytonskog sporazuma doima posve neizbježnom. Glavni element u promjeni Daytona trebao bi biti ukidanje Republike Srpske, kao zakonske i faktičke države u državi i kao glavnog uzroka za nefunkcioniranje Bosne i Hercegovine. Takva je, pak, opcija u ovom trenutku posve nerealna jer je nemoguće Srbima istodobno oduzeti Kosovo (što je posve neizbježno) i ukinuti Republiku Srpsku.
Zbog svega toga u Bosni i Hercegovini ostat će na snazi sadašnji status quo, s povremenim eskalacijama teških riječi i prijetnji, poput ovih kojima upravo svjedočimo.
Tek kada se i ako se smiri neizbježna međunarodna kriza koja će nastati proglašenjem neovisnosti Kosova, moći će se ozbiljnije razgovarati o promjeni Daytonskog sporazuma.
Što sve znači da će Bosna i Hercegovina još barem nekoliko godina biti disfunkcionalni međunarodni protektorat koji neuvjerljivo glumi državu.
Davor Butković
Broj preporuka: 0
FACEBOOK KOMENTARI