Nakon što su se o slučaju  Facebook izjasnili svi kojih se on ticao, i vladajući i oporbeni i policija, jedino što je u cijeloj priči postalo jasno je to kako većini njih ništa oko interneta nije jasno. Nerazumijevanje pravne regulative mnogih koji su se usudili interpretirati je, barem kada je u pitanju nečije djelovanje putem interneta, rezultiralo je time da je na kraju ostalo neutvrđeno je li u cijeloj priči itko uopće počinio neko kazneno djelo ili prekršaj te što se sve na internetu smije ili ne smije raditi.

Jednostavno rješenje za otpetljavanje tog čvora krije se u onome što je mladog dubrovačkog SDP-ovca, zapravo, inspiriralo da na Facebooku pokrene grupu u kojoj će se okupljati oni “koji ne vole Sanadera”, a što nitko još nije javno obznanio, pa čak ni sam Klečak.

Još pred godinu dana, naime, srednjoškolka Megan Brooks iz Los Altosa u Kaliforniji pokrenula je na Facebooku grupu posve identičnog naziva ovoj Klečakovoj, samo što je ona odlučila okupiti istomišljenike koji ne vole Georgea W. Busha, a ne Ivu Sanadera i što se okladila kako će ih pronaći čak milijun, a ne pet tisuća.

Poslije nekoliko mjeseci okladu je doista i dobila. Njezina grupa na Facebooku danas okuplja 1,004.822 člana, među njima i brojne uglednike, a obiluje brojnim satiričnim komentarima, fotografijama i videozapisima koji mahom kritiziraju ili ismijavaju američkog predsjednika u odlasku te njegovu administraciju. Ni Megan Brooks, ni oni koji su u njezinu grupu postavljali takve sadržaje nikada nije posjetila policija, niti je ikada bila pod sumnjom da, recimo, propagira terorizam - na što su u Sjedinjenim Državama jednako osjetljivi kao mi na propagiranje nacizma - ili makar da je uznemirava javni red i mir.

Ono zbog čega se samo u Hrvatskoj (i u Egipu, kako smo već pisali) može završiti na policiji kada se na internetu kritizira ili ismijava vladajuće strukture jest nerazumijevanje suvremenih civilizacijskih tekovina koje je su s internetom došle, ponajprije od strane onih kojima je palo na pamet represivno djelovati, a onda i samih tih struktura, koje su kasnije takvoj represiji stale u obranu.

Iz nerazumijevanja tehnologije proizašlo je i njihovo nerazumijevanje primjene pravih regula kada se uz pomoć tehnologije vrši neko djelo, a stvari zapravo uopće nije teško razumjeti.

Internet kod nas mnogi doživljavaju kao medij, što on nije, pa drže da djelovanje na internetu, a samim time i na Facebooku, podrazumijeva jednaku odgovornost kao i djelovanje na, primjerice, televiziji ili u tisku. Ako je internet medij, smatra se zbog tako pogrešno postavljene teze, onda je na njemu u najmanju ruku pravno dvojbeno nekoga vrijeđati, baš kao što bi bilo pravno dvojbeno Sanaderu montirati nacistička obilježja na odjeću i takvoga ga ismijati na televiziji.

Ako se k tome još i poziva pet tisuća ljudi da se okupe i to podrže, nastavilo se s neregularnim pravničkim interpretacijama i nerazumijevanjem digitalnih civilizacijskih dosega u ovom slučaju, tada već postoje indicije i da je počinjeno prekršajno djelo remećenja javnog reda i mira.

Internet, Internet, međutim, nije medij. On je tek platforma koja omogućuje distribuciju medija, pandan papiru na kojem se tiskaju novine ili zraku kojim putuju valovi televizijskog ili radijskog signala. Uz to, internet je i komunikacijska platforma u širem smislu riječi, skup više ili manje efikasnih alata koji nam omogućuju međusobnu interakciju, drugačijih od svih prijašnjih komunikacijskih kanala samo po tome što su brži i jeftiniji. Facebook je upravo jedan od takvih alata dostupnih na internetu koji se kroz posljednje dvije godine po tom pitanju pokazao najefikasnijim.

Utoliko se bilo kakva interakcija na Facebookovim grupama ne može pravno tretirati nikako drugačije od, primjerice, okupljanja u kafiću, gdje zacijelo nikada ne bi došlo do policijske racije da se među istomišljenicima počne kritizirati Sanadera, pa čak ga i neumjesno proglašavati nacistom.

To nitko ne bi proglasio remećenjem javnog reda i mira, a još manje veličanjem nacizma, a s jednakom pravnom interpretacijom država je morala postupiti i u slučaju kada se isto to dogodilo na internetu.

Dragan Petric