Najveći problem Bolonje jest to što je zapravo nemamo - govori nam prof. dr. Vedran Mornar, predsjednik Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje i bivši dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu .
U ovoj jednoj rečenici, Mornar je zapravo najbolje secirao famozni Bolonjski proces, reformu visokog školstva koja je u Hrvatsku uvedena prije osam godina po uzoru na europske fakultete, a koja je trebala što brže i što većem broju građana pružiti obrazovanje potrebno za tržište rada.
Bolonja je trebala skratiti vrijeme studiranje, povećati mobilnost studenata, kako unutar domaćih tako i na inozemnim fakultetima, trebala je reformirati visoko obrazovanje iz temelja i pružiti studentima najbolji oblik školovanja. Međutim, nakon što je i druga generacija bolonjaca upravo upisala diplomski studij, na hrvatskim sveučilištima još vlada kaos.
Srozava se kvaliteta
Sistem preddiplomskog, diplomskog i doktorskog studija potpuno je zakazao. Studenti u 90 posto slučajeva nakon završenog preddiplomskog studija upisuju diplomski, jer poslodavci ne prepoznaju prvostupnike kao buduće zaposlenike, smatrajući da nisu kompetentni za posao koji zahtijeva visoku stručnu spremu. Sustav 3+2 (tri godine preddiplomskog i dvije godine diplomskog studija) ili u slučaju integriranih studija 4+1 uveden je kako bi se studentima omogućilo da već nakon tri godine s titulom sveučilišnog prvostupnika mogu biti spremni za zaposlenje.
Diplomski studij trebao je biti namijenjen onim studentima koji bi produbili svoja znanja za ozbiljnije bavljenje znanošću, ali danas je situacija takva da gotovo svi s titulama magistara završavaju i diplomski studij, čime se zapravo srozava kvaliteta visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Studenti danas dulje studiraju, nastavnici drže više kolegija i zatrpani su birokracijom zbog ECTS bodova, a mobilnost nije značajno povećana.
- Što više razmišljam o tome, mislim da najveći dio krivnje snose dvije zakonske odredbe: prva ona po kojoj je nekadašnji četverogodišni studij izjednačen sa stupnjem magistra, a druga ona po kojoj se nakon preddiplomskog studija izdaje svjedodžba a ne diploma. Načinjeno je to, vjerujem, u dobroj namjeri, ali time je nehotice poslana poruka da se visoka stručna sprema, koja ni danas nije izbačena iz rječnika, stječe tek nakon diplomskog studija, a da su prvostupnici zapravo VŠS ili niže - smatra Mornar.
Zanimljivo je istraživanje Eurostata po kojemu u razvijenim zemljama poslodavci smatraju da prvostupnici zadovoljavaju za 70 posto radnih mjesta. U Americi i više. Naši poslodavci u istom istraživanju navode da su prvostupnici dobri za - 11 posto radnih mjesta! Zato je, kaže Mornar, trebalo ostaviti izvornu titulu kao što smo napravili s magistrima znanosti, i reći: To je sad nešto između, a vi, dragi prvostupnici, itekako ste dobrodošli na najmanje 70 posto radnih mjesta na kojima se tražila (i još uvijek ponekad traži) VSS.
- Treba temeljito restrukturirati studije, započeti s jednostavnijim sadržajima koje će gotovo svi savladati u tri godine preddiplomskog studija, koji će biti priprema i za tržište rada, ali i za diplomski studij koji treba načiniti znanstveno-istraživačkim i teškim, primjerenim onoj manjini koja bi ga nakon rigorozne selekcije doista bila u stanju završiti i kojima je to zbilja potrebno. Istovremeno treba osigurati da tržište rada prepozna prvostupnike i ukloniti zakonske, ali i prepreke u glavama koje danas priječe zapošljavanje prvostupnika - predlaže bivši dekan FER-a.
- Najčešći problemi vezani uz provođenje Bolonje za studente su loše funkcioniranje međuinstitucijske razmjene studenata (posebice na nacionalnom nivou) te prije svega priznavanje modula položenih na nekom drugom fakultetu ili Sveučilištu, nemogućnost kvalitetnog održavanja nastave na pojedinim fakultetima zbog nedostatka prostora, loša preraspodijeljenost ECTS bodova te slaba komunikacija između pojedinih profesora i studenata - kaže Petra Radetić iz Studentskog zbora.