Europski nogometni istok (Rusija i Ukrajina) posljednjih se godina nametnuo kao najpoželjnija i najrealnija destinacija hrvatskih nogometaša. U Ukrajini i Rusiji kruh danas zarađuje čak 18 hrvatskih nogometaša, što je impresivna brojka. Hrvatima i dalje, (zbog nepripadanja Europskoj zajednici, zakona o strancima/reprezentativcima na Otoku), nije lako otići na atraktivne nogometne destinacije. Engleska je igračima HNL-a potpuno nedostupna (osim igračima ekstra klase, te u trenutku prodaje reprezentativaca poput Modrića, Eduarda, Ćorluke, Kalinića...).

Igrače koji su se iz HNL-a zaputili prema Italiji tijekom proteklog desetljeća možemo nabrojati na prste jedne ruke ( Bjelanović, Rapaić, Knežević i Jajalo), Francuska nam također (izuzev slučaja Pokrivač, Leko, Subašić...) već godinama nije sklona. A u Španjolsku iz Hrvatske nogometne lige u posljednjih 10 godina nismo dali nikoga. Nula bodova. Posljednji Hrvat koji se zaputio prema Španjolskoj bio je Mate Bilić još 2001. godine. Jedinu nadu u tako atraktivnom društvu našim igračima pruža Bundesliga gdje se osjećaju kao kod kuće. Gdje ih ima daleko najviše, i gdje odlaze redovito. A Bundesliga, za razliku od Ukrajine i Rusije, nije put u nepoznato.

Hrvatska danas u ruskoj Premier ligi ima pet predstavnika. Gordon Schildenfeld (Dinamo Moskva), Tomislav Dujmović (Mordovija Saransk), Stipe Pletikosa (Rostov) i Vedran Ćorluka (Lokomotiv Moskva) u jednoj od najjačih liga svijeta uživaju status hrvatskih reprezentativaca čime će biti pod većim pritiskom.

Hrvata ima i u 2. ligi, Mario Brkljača i Matija Špičić članovi su ambicioznog drugoligaša Sibir Novosibirska. A na ruskoj 'pipi’ nalaze se još Filip Ozobić i Josip Knežević, igrači koji su danas na posudbama. Ozobić u splitskom Hajduku, Knežević u kazahstanskom Kairat Almatyju.

Ukrajina je Hrvatima još dostupnija od Rusije. Darijo Srna danas je 'Bog i batina’ u Ukrajini, njegova se riječ sluša na svakom koraku. Kapetan Vatrenih puno je pomagao ostalim igračima, sudjelovao i nagovarao predsjednike klubova na transfere drugih igrača ( Eduardo, Ljubičić) u Ukrajinu. Uostalom, Srna je jednom prilikom (transfer Marina Ljubičića iz Hajduka u Tavriju) bio i kao prevoditelj!

U Ukrajini danas nastupa 11 Hrvata. Darijo Srna i Eduardo da Silva brane boje Šahtara, gdje će se za novi naslov prvaka direktno boriti protiv Nike Kranjčara i Ognjena Vukojevića (Dynamo Kijev). A zanimljivo, najviše Hrvata, njih četvero, ugovorno je vezano za Dnjipro. Nikola Kalinić i Ivan Strinić važni su aduti španjolskog stručnjaka Juande Ramosa, dok su Antonio Jakoliš i Mladen Bartulović poslani na posudbu u Krivbas Krivlji Rog. Marin Ljubičić član je Tavrije, dok boje Zorje brane Ivan Rodić i Toni Šunjić. Ivan Rodić u HNL-u je igrao za Šibenik, Hajduk, Rijeku i Istru 1961, dok je Toni Šunjić 23-godišnji Mostarac, dugi niz godina bio član Zrinjskog.

Rusija i Ukrajina danas su 'eldorado’ za naše igrače, platežna moć tamošnjih klubova uspijeva privući i velike zvijezde euro-nogometa. Darijo Srna u Šahtaru danas ima godišnju plaću od 4 milijuna eura (netto) čime je u rangu najplaćenijih igrača Ukrajine. Niko Kranjčar će u Kijevu po sezoni zarađivati 2,5 milijuna eura (netto), Nikola Kalinić u Dnjipru čak 1,5 milijun eura...

A o platežnoj mogućnosti istočnih velikana pokazuje primjer Slavena Bilića, koji za sebe i stožer na raspolaganju ima 3 milijuna eura godišnje. Slaven Bilić time spada među trenersku elitu jer na Zapadu osim najmoćnijih klubova rijetko tko može toliko platiti šefa struke.