Mislim da nije usporediv način vladanja Sanadera i Milanovića. Naprosto zato, što je Sanader bio apsolutni gazda, on je vršio smjene, kažnjavao je neposluh i dovodio svoje poslušnike.Nitko, baš nitko nije mu se smio suprostaviti, pa čak ni jedan Šeks. To je koristio, maksimalno i zato je vladao apsolutistički. Za razliku od njega, Milanović je daleko od toga, da može sprovoditi svoje zamisli. U SDP-u ipak se mora saslušati i mišljenja drugih, što apsolutno sprečava samovolju pojedinca. Oko Bandića su postojala različita mišljenja čak u vrhu stranke. Prema tome, Milanović je bio limitiran u samostalnosti donošenja odluke o isključenju Bandića iz stranke. Prilika mu se ukazala na izborima, jer se Bandić oglušio o pravila statuta stranke i samoinicijativno se kandidirao za predsjednika države. To je iskoristio Milanović i isključio Bandića iz stranke. Dakle, to nije usporedivo sa Sanaderom i HDZ-om. Tamo gdje je demokracija, gdje se uvažavaju i druga mišljenja, teško je donositi neke radikalne poteze. Tek kada se većina izjasni za neko mišljenje, to postaje i mišljenje stranke. Sanader, za razliku od tog načina, nije nikoga tražio mišljenje. On je svoje mišljenje, tumačio kao mišljenje cijele stranke. Njegovim odlaskom i imenovanjem svoje nasljednice, postupio je opet nedemokratski, jer je on, a ne stranka izabrao premijerku, bez izbora. U demokratskim zemljama to je nezamislivo. Pokušajem puča, izazvao je suprotan efekt, pobunili su se oni, koji su se smatrali zapostavljeni, a to je značilo i progon onih, koji su ga podržavali. To je svojstveno zemljama u kojima se demokracija tek uči, za razliku od naprednih zemalja u kojima se to rješava novim izborima.

U SDP-u je ovo klasična smjena generacija dok u HDZ pokretu može biti bilo što jer to je pokret ,a pokret je kao čopor.Uvijek se bespogovorno slijedi alfa jedinka koja uvodi red u hranidbeni poredak.

Samo brbljarija!
Koliko znam, Sanadera i Bandića su prihvaćali i hvalili dok su puhali u isti rog sa svima. Kad su poželjeli nešto drugo, zna se što se dogodilo.I nemoj mu tu prodavati demokraciju i igrati se riječima. Drek možeš nazvati kako god hoćeš, ali će uvijek zaudarati. Baš kao i rvacka politička scena!

Sanader je najprije pobjegao iz Vlade, nakon toga ga je HDZ proglasio za doživotnog počasnog člana, a nakon pokušaja povratka, izbačen je iz stranke. Bandić je izbačen iz stranke nakon što se mimo volje SDP-a kandidirao na predsjedničkim izborima. Sanader je šest godina vodio zemlju u lošem smjeru. Za vrijeme njegovih mandata Hrvatska je prezadužena, korupcija u punom zamahu, rastu nezaposlenost i nelikvidnost, stanje u poljoprivredi sve je lošije... Sve to nisu bili dovoljni razlozi za bilo kakav prigovor HDZ-a na račun svoga predsjednika. Tek kada je pokušajem povratka ugrozio nečije pozicije, izbačen je iz stranke. Isti slučaj je i sa Bandićem. Prezaduženost Grada i Holdinga, čudne zamjene zemljišta, pogodovanja prijateljima i rođacima, brojne afere... sve to nije bilo dovoljno da ga SDP isključi iz stranke. Članstva ga je koštao neposluh. Možda u ova dva slučaja "nema ništa demokratski sporno", kao što kaže profesor Nenad Zakošek, ali za mene je sporno to što je interes stranke stavljen ispred interesa građana. Jer, stranke su tolerirale "nestašluke" svojih istaknutih članova dok su oni radili na štetu građana ove zemlje, ali im nisu mogle oprostiti to što su pokušali ugroziti položaje nekima unutar stranke. Ne znam da li je to demokratski, ali sigurno nije pošteno.

Ne bih se složio distinkcijom u navedenim slučajevima između čistki i čišćenja. Bilo je tu svega pomalo, a ponajviše smjene vlasti ili borba za vlast u vodećim strankama. Sanader svojim odlaskom nije mislio otići iz politike, iz vlasti, a posebno nije mislio HDZ prepustiti Jadranki Kosor. On se svakako precijenio i svojim djelovanjem zapravo izazvao Jacu na klasični dvoboj kod O.K. korala. Bila je to borba za vlast u HDZ-u, a onda i u Saboru i Vladi. Milanoviću je već dugo smetala Bandićeva agresivnost i prijetnja preuzimanja SDP-a, čekao je svoj trenutak i iskorisito ga. Žalosno je pak što iskazuje i ambicije da mu više nitko ne bude smetnjom u obnašanju najviše dužnosti u stranci, pa redom difamira sve one koji na ovaj ili onaj način ne pokazuju apsolutnu poslušnost. SDP se tako pretvara u stranku poslušnika, već dokazani kadrovi boje se nastupati u javnosti, a i teško im je doći do glasa od dreke Zoranovih slinavaca. Boji9m se da ćemo u rečenom slučaju skoro govoriti upravo o čistkama.