Zaboravimo! Zaboravimo da je Niko Kranjčar prebjegao u Hajduk i pogledajmo istini u oči - on je iz Dinama otjeran! Zaboravimo što se pjevalo na Dinamovim šampionskim proslavama na Jelačić placu, jer on je sve, samo ne - svinja debela. Zaboravimo i grafit “Cico pijanico, Niko izdajico”, zaboravimo naklapanja o nepotizmu i sumnje u njegov talent. Ali, neka i on zaboravi sve naše prljavštine...
Pred Nikom Kranjčarom je šesnaest najuzbudljivijih stranica njegovog nogometnog životopisa, 16 dana koji će odrediti njegovu nogometnu slavu, iIli ga vratiti u “Portsmouth”, sinonim za nogometno vegetiranje i nogometni provincijalizam. Svoj nogometni talent dokazivat će u Maksimiru, Wembleyju, White Hart Laneu i Stamford Bridgeu. Testirat će ga vrlo zvučna trenerska imena, Bernd Stange, Fabio Capello, Alex Ferguson i Carlo Ancelotti. Hoće li jedan nogometni romantičar iz utakmica s nabrijanim “gladijatorima” izaći sa štitom ili na njemu.
Ozljeda Modrića dala mu je palicu
Najveći hrvatski nogometni autoritet Tomislav Ivić uspio me uvjeriti da Hrvatska u ovom času ovisi o talentu i inspiraciji Nike Kranjčara. I U Zagrebu protiv Bjelorusije i u Londonu protiv Engleske. A na utakmicama s Manchester Unitedom i Chelseajem saznat ćemo je li u rangu Michaela Caricka i Franka Lamparda.
Najvećih 16 dana u karijeri “dečeca s Dobrog dola” počet će ove subote u Maksimiru. Ozljeda Luke Modrića gurnula je dirigentsku palicu u ruke Nike Kranjčara, on će i u Maksimiru, a i četiri dana kasnije na Wembleyju, biti naš “Lovro Matačić”, središnja figura ključnih utakmica hrvatske reprezentacije na putu za Cape Town. Zakaže li Niko, zbogom snovi, brod za Rt dobre nade isplovit će bez Hrvata. Prvi put otkako Hrvatska ima svoju reprezentaciju.
- Prirodno je da Bilić ulogu playmakera dodijeli Kranjčaru - kaže Ivić i skicira. - Njegova duga lopta je vrlo precizna, čak i u času kad gleda prema Rakitiću, a daje pas prema Srni. On je dovoljno lukav da može u pravi čas gurnuti u šansu i Eduarda i Olića. Njega samo treba “zaštititi”, i zato je tu Vukojević da mu omogući “da dođe do zraka”, kad ga pokušaju pritisnuti. U takvoj koncepciji, izostanak Luke Modrića neće se toliko osjetiti, veći hendikep za nas je neigranje Roberta Kovača, koji sa Šimunićem čini neprobojni “njemački” bedem...
Tercet snova
“Niko-time”, razdoblje koje starta 5. rujna u njegovom prvom domu, u Maksimiru, počet će vjerojatno pobjedom. Bjelorusi nemaju Hleba, a on je “kruh nasušni” za njihovu momčad. Na Wembleyju će već biti “veselije”, jer tamo Hrvatsku očekuje možda i najbolji svjetski tercet Lampard - Gerrard - Rooney. Ako izuzmemo brazilske i argentinske velemajstore. O Nikinoj inspiraciji ovisi hoće li hrvatski izgledi nakon Wembleyja potonuti na dno Temze, ili ćemo u Almaty, u Kazakstan, krenuti u dobrom raspoloženju. No, ne treba sumnjati u dobar ishod, jer momčad kojoj je kičma Srna - Kranjčar - Eduardo ne treba se bojati nikoga, pa ni Engleza i Capella na Wembleyju. Na kraju krajeva, ni oni neće biti kompletni, falit će im Rio Ferdinand i “krvnik Hrvata” u Zagrebu Theo Walcott.
Jabuka razdora između sjevera i juga
Niko Kranjčar je mnogim stvarima obilježio hrvatski nogomet. Bio je jabuka razdora između sjevera i juga, kada je iz Dinama prešao u Hajduk. Za dinamovce izdajica, za hajdukovce heroj, s kojim su osvojili posljednji trofej. Nikada nije skrivao da je u srcu ostao zauvijek plavi, na mobitelu je svirala “košulja plava”, nikada niti jednu riječ nije rekao protiv Zagreba, Dinama, pa čak ni Zdravka Mamića, ma kako ga okrutno i odvratno vrijeđali. U reprezentaciji se nagutao knedli dok je nacionalnu momčad vodio njegov otac, ali je potvrdio visoku klasu i njegov gol 1997. godine načeo je Engleze na Wembleyju. I njegov novi (stari) šef Harry Redknapp je zaljubljen u njega. I ne samo u njega, najveći fantazisti hrvatskog nogometa, Robert Prosinečki, Luka Modrić i Niko Kranjčar bili su ili jesu u rukama najboljeg engleskog trenera. “Hrvatski Lampard” će, nakon Capella, predvoditi “pijetlove” protiv Manchester Uniteda i Chelseaja, koji su sam vrh engleskog nogometa i potvrditi (ili demantirati) jesu li Spursi spremni za tučnjavu s vodećim klubovima Premiershipa.
Šteta bi bila da propadne stvar
Šesnaest dana do neba ili pakla. U slučaju da scenarij ne bude kakvim su ga zamislili Slaven Bilić i Harry Redknapp, na križ će biti pribijen Niko Kranjčar. Ne Runje, ne Vukojević, ne Olić, sasvim sigurno ne i Eduardo da Silva, samo Niko Kranjčar. U tom crnom scenariju bit će crni vrag, vječiti talent, “nedorečen kao što mu je bio i otac”, nedostojan Luke Modrića, itd. I takav rasplet je moguć, u areni je sudac nemilosrdan, ako si slab, palac se okreće prema dolje. U slučaju happy enda ovog 16-dnevnog filma, rastvorit će mu se vrata Kuće slavnih. Bilo bi žalosno da ne bude tako, jer, ako Alen Bokšić tvrdi da ova generacija nije slabija od one iz devdesetosme, onda to ima podlogu. Šteta bi bilo da “propadne stvar”, kad već imaju šansu postati “dream team”...
| Bolest udaljila Prosinečkog od Bilića U Zagrebu i Londonu “bez Modrića” je ostao i stručni stožer, bolest je udaljila Roberta Prosinečkog od Slavena Bilića. Dijagnoze su razne, od bakterije do virusa i depresije. No, bez obzira na autoritet doktora Paladina i njegove preporuke, Prosinečkom nije dobro, muči ga centar za ravnotežu. Taj problem je imala i naša slavna stolnotenisačica Tamara Boroš. Centar za ravnotežu “stacioniran” je u srednjem uhu, medicinski vrlo složenom organu, koji čini veliki broj minijaturnih krvnih žilica, i ako se sustav negdje “zaštopa”, počinju problemi. Postoji tzv. “hiperbanična komora” u KBC-u Dubrava, koja liječi i taj problem. Nije riječ ni o kakvom alternativnom produktu, već o iznimno stručnom doktoru Mariju Franoliću, koji je izliječio i Tamaru Boroš. Možda ne bi bilo loše da i Robert Prosinečki svrati do gosp. Franolića i pokuša riješiti suženje krvnih žilica, kod kojih može doći do začepljenja i zbog cigareta i katrana, koje “Veliki Žuti” pretjerano konzumira. Ako su Prosinečkom doktori rekli istinu, ako su pronašli dijagnozu, možda bi savjet i metode doktora Marija Franolića pospješili njegovo ozdravljenje i povratak u jedini svijet koji ga zanima, u svijet nogometa. |
Bokšićeva momčad sa salvete Tijekom razgovora s nekada najbolje plaćenim nogometašem Premiershipa, Alen Bokšić jednom mi je na salveti nacrtao Dinamovu momčad koja bi se danas, u konkurenciji Barcelone i Manchester Uniteda, borila za “polufinale Lige prvaka”. Butina - Ćorluka, Robert Kovač, Bišćan, Pranjić - Leko, Vukojević, Modrić, Kranjčar - Eduardo, Olić. - To je momčad koja bi žarila i palila i u Ligi prvaka - kaže Bokšić. Na žalost, zakoni nogometnog tržišta prisilili su Zdravka Mamića da rasproda momčad, od kojih osmorica igraju u udarnoj postavi hrvatske reprezentacije. Ti momci su priskrbili Maksimiru više od 70,000.000 eura, a njihov odlazak je ražalostio sve navijače “modrih”. Mamić je u rukama držao jaču momčad od one kojom je 1998. godine raspolagao Zlatko Canjuga. Sjetimo se: Ladić - Jurić, Tomas, Šimić - Rukavina, Jurčić, Marić, Prosinečki, Šarić - Viduka, I. Cvitanović. Dvaput su bili u Ligi prvaka, ali i ta momčad se rastepla, kao i ona iz ‘82. Kao što su za sitniš rasprodani i pobjednici Kupa velesajamskih gradova iz ‘67. |
Ramo plače, cigani u depresiji Bijeli Cigani su izvarali crne Cigane, tuži se Ramo Dedić, jedan od šefova romske reprezentacije, koja djeluje pod kapom Hrvatskog nogometnog saveza. Naime, odabrana romska momčad je u Rovinju trebala odigrati spektakularni meč protiv novinara. Ali, iako su “čerge krenule prema Rovinju”, oboružane glazbenim sastavom i petorima trbušnim plesačicama (s biserom u pupku), koje su trebale uljepšati spektakl, do utakmice nije došlo. Naravno, uoči ovako važne utakmice ni Markoviću ni Srebriću, a ni novinarima nije bilo do cirkusa. A Ramo plače: - Cigani su u depresiji, nitko ne želi igrati s nama. Potrošismo pare, otišli smo u “minus”, a željeli smo samo donijeti sreću našoj reprezentaciji uoči utakmica s Bjelorusijom i Engleskom. A kao što na slici možete vidjeti, “crni i bijeli Cigan”, Ramo Dedić i Vlatko Marković dali su si ruke. Svemu je svjedočio i legendarni rukometaš Zlatko Žagmeštar. Uzalud... |
Tomislav Židak
