Presuda koju je prije dva dana objavila agencija Standard & Poor's, zadržavši nakon poduljeg razmatranja dosadašnju ocjenu grčkog kreditnog rejtinga na BBB+, navodila je na zaključak kako grčka tragedija napokon dobiva sretan završetak. Fokusirajući se na kaos u javnim financijama, analitičari agencije označili su realnim ambiciozan plan rezanja javne potrošnje i smanjenje proračunskog deficita do kraja godine na 8,7% BDP-a, bitno pridonoseći smanjenju tenzija koje je Grčka plaćala izdašnom premijom za rizik, pretočenom u znatno više troškove financiranja. Uslijedio je očekivani pad stope prinosa na grčke državne obveznice, i činilo se kako će se proklamiranim suglasjem europskih političkih lidera, spremnih podmetnuti leđa Grčkoj ukoliko to zaista bude trebalo, cijela saga polako privesti kraju. Naravno, Standard & Poor's nije propustio naglasiti kako ambiciozan plan redukcije proračunskog deficita, koji bi se do kraja 2012. godine trebao svesti u okvire definirane ugovorom iz Maastrichta (3% BDP-a), krije brojne rizike, zbog čega će se vjerojatno već iduće godine kreditni rejting Grčke nanovo razmatrati. No činilo se kako je požar barem lokaliziran.
I onda - šok. Jer ono što je Angela Merkel jučer izjavila brojni špekulanti, koji su se agresivno kladili na različite nepovoljne scenarije, uključujući i onaj o raspadu Europske monetarne unije, ni u snovima nisu priželjkivali. „Trebamo dogovor oko principa prema kojem bi svaka pojedina članica, ukoliko se uporno ne pridržava dogovorenih okvira, mogla biti izbačena iz Europske monetarne unije.“ Vizija koju će možda pozdraviti njemački birači, prilično rezervirani kada je u pitanju solidarnost s ostalim članicama EMU, no prava bomba kada su u pitanju ranjive zemlje s periferije kontinenta. I jasan signal investitorima, koji su neposredno prije te izjave izgurali euro do najviše razine u posljednjih pet tjedana (iznad 1,38 dolara), da bi potom uslijedila korekcija ka donjoj granici dnevnog raspona oscilacija.
Dodatno začinivši cijelu priču, kancelarka Merkel je usput upozorila svoje kolege kako bi se trebali suzdržati od naprasnih odluka kada je Grčka u pitanju, očito aludirajući na akciju spašavanja koja se, mišljenja su članovi njemačkog kabineta, ne bi trebala provoditi po svaku cijenu. „Krizu u Grčkoj špekulanti nisu izazvali, već su je samo napuhali“, bila je jasna Angela Merkel, ne štedeći Atenu kritika. Uostalom, stvari su do kraja ogoljene još prije nekoliko tjedana, izjavom kako „Njemačka ne namjerava Grčkoj poslužiti kao izvor jeftinijeg kapitala“.
Nema nikakve dvojbe kako će ovaj zaokret u retorici jako teško nešto promijeniti na stvari. Za početak, još u prosincu Europska središnja banka je objavila službeno stajalište prema kojem je scenarij izlaska neke članice iz monetarne unije, prema postojećoj regulativi, praktički neostvariv. Što pak znači da njemačka inicijativa iziskuje ključne promjene pravnog okvira, a to bi moglo potrajati godinama. Trebalo je gotovo cijelo jedno desetljeće da svih 27 zemalja članica Europske unije ratificiraju okljaštrenu verziju europskog ustava, poznatiju pod nazivom Lisabonski ugovor, a mogućnost prisilnog izbacivanja iz EMU je opcija na koju upravo zemlje s periferije nipošto neće pristati.
Međutim, Njemačka kreće s vrlo dobrih pregovaračkih pozicija, jer iz perspektive financijskih tržišta, monetarna unija bez Njemačke tek je mrtvo slovo na papiru. Najnovija inicijativa na duži rok nedvojbeno ide u prilog kredibilitetu Europske monetarne unije (i njenom statusu na financijskim tržištima), no jednako tako zemljama poput Grčke, Portugala ili Španjolske bitno otežava ionako nezavidnu situaciju u kojoj su se našli. Naravno, isključivo zahvaljujući vlastitim greškama i neodgovornom vođenju fiskalne politike. Makar je vrlo nezahvalno nagađati u kojoj je mjeri vlada u Berlinu doista spremna na ucjenu svojih EMU partnera, bilo bi prilično naivno očekivati kako će kancelarka Merkel, nakon najnovijeg otkrića, sjediti skrštenih ruku. Uostalom, nije gotovo sve dok debela dama ne zapjeva . . .
