BERLIN - Je li u redu da država svjesno kupuje ukradenu robu? Njemačka i Švicarska našle su se zbog tog pitanja na korak od svađe i ozbiljnog zaoštravanja odnosa.
Ovaj su tjedan, naime, njemački političari javnosti de facto potvrdili da namjeravaju platiti za CD s popisom oko 1500 njemačkih neplatiša poreza koji su ilegalno držali svoj novac u švicarskim bankama, uzdajući se u tamošnje zakone o bankarskoj tajni. Nepoznata osoba, koja im je podatke ponudila za 2,5 milijuna eura, do podataka je očito došla krađom i nezakonitim postupanjem, i to u stranoj državi. No Njemačka je to izgleda voljna zanemariti.
Banka HSBC Holdings
Prema agenciji Bloomberg, riječ je o banci HSBC Holdings, čije je sjedište inače u Londonu i koja nije imala komentara na njihov novinarski upit.
Unatoč skupoći CD-a, računica se za njemačke vlasti itekako isplati jer bi uz pomoć podataka trebala utržiti oko 100 milijuna eura. Za kažnjavanje izbjegavanja nekih da daju svoj dio u zajedničku blagajnu, pogotovo u ovim kriznim vremenima, Njemačka je spremna riskirati ozbiljan sukob sa susjedom.
Opravdava li cilj sredstvo ili je, kako tvrde neki švicarski dužnosnici, riječ o novoj vrsti pljačkanja banaka?
Ponuda za CD je na stolu već neko vrijeme i njemački se političari najprije nisu željeli, bar ne javno, povezati s takvim dogovorom, piše njemački Spiegel. No, kancelarka Angela Merkel izjavila je u ponedjeljak: “Ako su podaci relevantni, treba učiniti sve da ih se dobije”. Time je praktički dala blagoslov nadležnim institucijama da sklope posao.
Slučaj Lihtenštajn
Ubrzo se oglasio ministar financija Wolfgang Schäuble koji je najavio da će se držati prakse iz 2008. kad je na sličan način dobila podatke o neplatišama poreza koji su imali račune u još jednoj alpskoj poreznoj oazi - Lihtenštajnu. Njemačka obavještajna služba BND tada je platila pet milijuna eura za ukradene podatke, a investicija presedan se itekako isplatila jer su vlasnici ilegalnih računa na kraju do isteka 2009. platili gotovo 180 milijuna eura. Među njima je bio i Klaus Zumwinkel, direktor Deutsche Posta, koji je zbog lošeg primjera i pohlepe dobio uvjetnu kaznu od dvije godine. Neke zemlje poput Švedske i Danske tada su odbile platiti ukradene podatke.
Njemački ministar financija Schäuble nazvao je švicarskog kolegu Hansa-Rudolfa Merza da bi mu objasnio njemačke namjere te nakon toga izjavio kako je “razgovor bio konstruktivan”. Prevedeno na malo razumljiviji politički žargon, “mišljenja su im se snažno razilazila”.
Švicarska neće surađivati
Njemački Spiegel dapače prenosi da je Merz navodno obavijestio Schäublea da će švicarske vlasti odbiti surađivati u slučajevima temeljenim na ukradenim podacima. Kako je izvijestilo glasnogovorništvo švicarskog ministarstva, vlasti bi mogle potaknuti uvođenje zakona koji bi tako dobivene podatke ne samo proglasio ilegalnima nego i kršenjem “dobre vjere”.
Dio njemačkih političkih krugova izrazio je neslaganje s namjerom vlasti i upozorio da se ne smije “poslovati s kradljivcima”.
No mišljenja Švicaraca o temi su nepodijeljena. Zastupnik u švicarskom parlamentu Pirmin Bischof, član Demokršćanske pučke stranke, izjavio je da je riječ o “modernom obliku pljačke banke”.
Njemačka tvrda
- Prije ste morali fizički doći u banku i ukrasti novac prijeteći oružjem. Danas u banku možete upasti elektronskim putem i ukrasti podatke - izjavio je Bischof za njemački radio Deutschlandfunk. Istaknuo je da takvo ponašanje mora biti nedopustivo u jednoj pravnoj državi.
Problem za Nijemce je što glavne dokaze najčešće može dobiti tek od banke, a švicarske mogu dati podatke tek ako je država inicirala proces suradnje kako bi pomogla drugoj zemlji koja vrši istragu.
Thomas Sutter iz Udruženja švicarskih bankara izjavio je za televiziju ZDF da se nada da Njemačka neće kupiti podatke, već da će uhititi osobu koja je počinila kazneno djelo u Švicarskoj i vratiti podatke.
No, pitanje je hoće li ih vladajući u Berlinu poslušati i donijeti odluku da se, iako je izbjegavanje plaćanja poreza također kazneno djelo, drži principa pravne države u obračunu s kršiteljima zakona. Većina smatra da neće. Sa slučajem iz Lihtenštajna ionako je probijen led. Neki navode i da je neslaganje nekih političara iz vladajuće koalicije samo “nježno prevencijsko sredstvo zaštite birača i njihovih velikodušnih priloga pred iduće izbore”.
Znojni dlanovi neplatiša
Njemačka se vlada, pak, nada da će se najavom kupnje podataka neki prijestupnicidobrovoljno “predati”. Napad na porezne oaze i traženje klijenata sa znojnim dlanovima, koincidirao je s globalnom krizom. Svjetski rizničari dobili su injekciju energije u očajničkom traženju načina punjenja budžeta, a međunarodna zajednica snažno je osudila porezne oaze. Države su zaigrale oštro, a različiti načini vraćanja skrivenih milijuna ispraznili su švicarske banke i banke drugih poreznih oaza. U tome je najoštriji bio SAD. U Njemačkoj se vjeruje da “porezni grešnici” u Švicarskoj imaju 300 milijardi švicarskih franaka, a bivši ministar financija Peer Steinbrück je izjavio da bi “najradije poslao konjicu u susjednu zemlju”.
Švicarska otvorila vrata banaka za SAD, Italija privukla kući milijarde
- SAD: Dogovorio sa Švicarskom otkrivanje više od 4400 računa američkih poreznih neplatiša u najvećoj banci UBS. No, cijeli je postupak bio vrlo zahtjevan, Švicarska se oštro protivila davanju podataka američkoj poreznoj upravi tvrdeći da mora čuvati bankarsku tajnu. Američke vlasti za to nisu pokazale pretjerano razumijevanje te su i uhitile jednog od direktora UBS-a kad je došao u Sjedinjene Države. Nakon toga postignut dogovor o pravu na pristup podacima.
- Francuska: Ministar financija prije nekoliko mjeseci je objavio da je uz pomoć doušnika dobio podatke o 3000 računa u švicarskim bankama. I službeni je Pariz tijekom prošle godine krenuo u pregovore s Bernom da bi se postigao dogovor o dostupnosti podataka o francuskim poreznim bjeguncima i sporazum je konačno potpisan. Prema njemu, za pomoć švicarskih vlasti u istrazi trebaju dati podatke ‘poprilici’.
- Danska: Prema ugovoru, da bi dobila pomoć Švicarske, mora joj dati precizne podatke o bankarima za koje sumnja da pomažu onima koji izbjegavaju plaćanje poreza.
- Italija: Našla se u sporu sa Švicarskom, ali nije potpisan sporazum. Službeni je Rim pak omogućio povratak poreznih bjegunaca iz “oaza” bez ikakve kazne. Taj je pak potez potaknuo velik broj utajivača da svoj novac vrate u domicilne banke (ali je istodobno izazvao prave potrese u San Marinu koji je ostao bez jednog od ključnih izvora prihoda).
Mediji: Država je u pravu, taj novac mora u našu kasu
Njemački mediji uzeli su u zaštitu odluku vlade da kupi ukradene podatke o neplatišama poreza. Lijevo orijentirani dnevnik Die Tageszeitung navodi mišljenje šefa policijskog sindikata da bi se plaćanje podataka moglo smatrati nekom vrstom nagrade, kao u slučaju nagrade za one koji daju informacije o počiniteljima zločina od čega mogu također profitirati kriminalci.
“Licemjerna je optužba da će se država pretvoriti u primatelja ukradenih dobara ako kupi podatke. Novac koji država dobiva pripada državnoj blagajni. Švicarske banke, s podrškom švicarske političke prakse, možda su se pretvorile u sudionike u poreznoj prijevari. Pitanje je tko je tu primatelj ukradenih dobara”, piše u tom dnevniku.
“Što ako je taj potencijalno ‘platinasti’ CD stvarno nakrcan podacima o poreznim prevarantima uz melodiju šuškanja milijuna eura skrivenih u švicarskim bankama”, pita se sarkastično poslovni dnevnik Handelsblatt. “Nijednom ministru financija jedne zadužene industrijske zemlje ne bi palo na pamet da to samo pusti. Zašto bi bilo razlike između Francuske, Italije, SAD i Njemačke - odreda zemalja koje imaju razmirice sa Švicarskom zbog poreza”. Handelsblatt smatra da izolacija više nije dobra opcija za Švicarsku kao zemlju ovisnu o izvozu.
Süddeutsche Zeitung pak navodi kako se slika Švicarske kao vrijedne, neutralne zemlje koja radi samo dobro od 1980-ih počela raspadati. “Prve pukotine su se pokazale za vrijeme skandala vezanog uz račune Židova žrtava u Drugom svjetskom ratu. Krah Swissaira 2001. otkrio je detalje o švicarskoj poslovnoj praksi i radu švicarskih menadžera. Sad smo suočeni s kontroverzijama vezanim uz bankarsku tajnu, što se pretvorilo u tvrdoglavi, ružni porezni rat protiv ostatka svijeta, navode te novine lijevog centra i ističu da se u samoj Švicarskoj vodi debata o šteti koju je prouzročila tradicija bankarske privatnosti. (A. Handabaka)
