U 55. minuti prve utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva veznjak Južnoafričke Republike Kagisho Dikgacoi lijepom je dijagonalom katapultirao na lijevoj strani Siphiwea Tshabalalu zvanog Shabba, a ovaj se spustio u šesnaesterac kao SAS-ov specijalac i lijevom nogom odapeo loptu u suprotne rašlje meksičkog vratara Oscara Pereza. Stadion Soccer City u Johannesburgu od sreće se odlijepio pola metra od zemlje, a Shabba je otrčao do aut linije i zajedno s četvoricom suigrača otplesao nešto poput SMS-makarene.

Sanchezov salto

Ples Bafane Bafane ući će, nema sumnje, u galeriju nezaboravnih prizora s aut linije, tamo gdje su već odavno legendarni kamerunski djedica Roger Milla, koji je i sa četrdeset i dvije godine zabijao i plesao svoj već čuveni ples uz korner zastavicu, Hugo Sanchez sa svojim saltom, ili Bebeto, Mazinho i Romario u onom mitskom prizoru iz Dallasa 1994., kada su nakon gola Nizozemskoj njihali na rukama dva dana ranije rođenog Bebetovog sina. To, uostalom, i jest bila ideja.

Simpatični kratki ples izgledao je dobro uvježban zato što je, za razliku od Mazinhove i Romariove spontane posvete tek rođenom Bebetovom sinu, to i bio: više od mjesec dana igrači Južnoafričke Republike vježbali su razne varijante proslave gola, a vodstvo nogometnog saveza čak je za tu svrhu angažiralo Andyja Ansaha, nekadašnjeg igrača engleskog drugoligaša Southend Uniteda, danas profesionalnog nogometnog koreografa televizijske i filmske industrije.

Pripreme Južnoafrikanaca cijelo vrijeme su pratile kamere Coca-Colinog marketinga, koja je uoči Mundijala upravo s Rogerom Millom u glavnoj ulozi započela globalnu reklamnu kampanju zasnovanu na konceptu slavljenja slavlja: “Proslava postignutog gola najveći je trenutak u nogometu”, izgovorio je u spotu mrtav-ozbiljan narator, i time označio početak nove nogometne ere, u kojoj više neće biti važan gol, već njegova proslava.

Kad je stoga u 55. minuti Shabba zabio za 1-0, nije uzdah olakšanja otkočio samo grč igrača, vodstva, osamdeset tisuća navijača Južne Afrike na stadionu, pedeset milijuna njihovih sunarodnjaka pred televizorima i svih milijardu Afrikanaca, već i marketinških inženjera Coca-Cole. Dugačak put prošao je nogomet od ikonične Peleove uzdignute ruke u Jairzinhovom zagrljaju nakon prvog gola Italiji u finalu 1970. ili onog bjesomučnog, katarzičnog trka uplakanog i od sreće poludjelog Marca Tardellija u finalu 1982. - l’urlo di Tardelli - do mjesec dana pažljivo uvježbavane koreografije Siphiwea Tshabalale i suigrača 2010. godine.

Obična proslava gola, nekad spontano otpuštanje emocija, danas tek marketinški trik velike svjetske megakorporacije, označila je tako na Mundijalu u Južnoj Africi simbolički početak korporativnog nogometa. Nakon 11. lipnja 2010., jedina spontana stvar koja će se još u nogometu dogoditi bit će spontani pobačaj neke zagrižene Brazilke pred televizorom, u nekoj od favela Rio de Janeira.

Bavaria razbila Heineken

Nije, jasna stvar, nogomet postao korporativna zabava u 55. minuti utakmice Južnoafrička Republika - Meksiko, ali ovo će svjetsko prvenstvo po svemu sudeći biti konačna pobjeda orwellovskih korporacija. Malo što će nakon 11. srpnja ostati isto, malo što od nogometa nakon ovog Mundijala ostat će pučkom zabavom, zbog čega je postao najraširenija i najpopularnija igra u cjelokupnoj povijesti čovječanstva. Klinci u afričkim i azijskim zabitima, koji još uvijek na zemljanim igralištima uopće igraju nogomet, domalo će se igrati proslave gola: njihovi europski vršnjaci od igrališta su ionako odavno odustali, i nogomet igraju još samo na PlayStationu i Xboxu, za 49,99 eura.

Stadioni su tako postali igrališta golemih koncerna.

Nekad su sa tribina redari izbacivali pijane engleske huligane, a danas smo svjedoci kako policija na utakmici Nizozemska - Danska sa stadiona Soccer City izbacuju trideset šest atraktivnih nizozemskih navijačica u pripijenim narančastim haljinama, i privodi ih na informativni razgovor, jer su haljine - iako to na njima ne piše - reklamni trik pivskog koncerna Bavaria, a FIFA kao organizator ima ekskluzivni sponzorski ugovor s konkurencijom iz Heinekena. Dvije navijačice u policiju su privedene čak i iz hotela u Johannesburgu! Bavaria je tako u prvoj utakmici razbila Heineken, a vi što mislite da je obrnuto ne razumijete se u nogomet, jer publicitet koji su dobile uhapšene manekenke u tijesnim narančastim haljinicama bio je upravo ono što su taktičari Bavarije zamislili.

Reklama za Hyundai

A nogomet? Eh da, utakmica Nizozemska - Danska završila je 0-0, ništa-ništa, ali koga više zanima nogomet? FIFA se nakon te bezgole utakmice sekirala ionako samo zbog ugovora s Coca-Colom.

U cijelom prvom krugu Svjetskog prvenstva vidjeli smo bijednih dvadeset pet golova, jedva gol i pol po utakmici, trinaest manje nego u prvom kolu Mundijala u Njemačkoj i gotovo dvostruko manje nego 2002. U romantično vrijeme pedesetih i šezdesetih toliko golova davalo se u dvostruko užem formatu natjecanja, sa samo 16 reprezentacija. Englezi su ih pritom vidjeli još i manje, jer su gledatelji ITV-ova prijenosa umjesto Gerrardova vodećeg gola protiv SAD-a gledali - reklamu za Hyundai.