Vladimir Šeks, potpredsjednik Hrvatskog sabora, sada ima isti problem s kakvim se nedavno susreo njegov stranački kolega Andrija Hebrang: najviše bi volio da se nije zbilo ono u čemu je sudjelovao i da nije rekao ono što je izgovorio.
Šeks se, naime, dvije subote zaredom - 27. veljače i 6. ožujka - ugodno družio s čelnicima Glavaševa HDSSB-a - i to u vrijeme kada je ta stranka huškala slavonske seljake protiv Vlade, a ministar Čobanković s njima vodio teške, zamorne i iscrpljujuće pregovore. Nije to plod nečije bujne mašte, kako Šeks informacije o tome sada prikazuje u javnosti - to su činjenice zabilježene kamerama, stvarni događaji koje mogu potvrditi deseci svjedoka.
Šeks je tako učinio isto ono što je prije nekog vremena napravio Hebrang: kad su HDSSB-u bile nabrekle žile od optuživanja premijerke Kosor za veleizdaju (nakon dogovora sa Slovenijom o deblokadi pristupnih pregovora s Europskom Unijom), Hebrang je izjavio da mu je najomiljeniji oporbeni političar čelnik HDSSB-a Vladimir Šišljagić. Hebrang je tada šokirao slavonski HDZ u istoj mjeri kako je to sada učinio Šeks: dok je potpredsjednik Sabora na ručku u osječkom restoranu Bijelo-plavi nazdravljao najomiljenijem Hebrangovu oporbenjaku Šišljagiću, ovaj je - čim je obrisao usta nakon zajedničkog objeda - pohitao seljacima dopremiti hranu i gorivo za prosvjednički pohod na Zagreb.
Vladimir Šeks, međutim, nije stao na tome: javno je rekao, što su također zabilježili diktafoni i kamere - pa dakle ne može biti riječ o nečijoj bujnoj mašti - da je njegovo pojavljivanje u društvu Šišljagića i ekipe “demonstracija nove politike” koja “sve više gubi obilježja ‘strančarenja’ i napetosti” te kako je “takvo vrijeme iza nas”. Upravo to rekao je Šeks, da bi Šišljagić i vodstvo HDSSB-a sljedećih dana osuli drvlje i kamenje po Vladi Jadranke Kosor, Šeksove stranačke šefice. Dok su Šeksove rečenice o “demonstraciji nove politike” još odzvanjale u ušima zaprepaštenih slavonskih HDZ-ovaca, Šišljagić je seljacima isporučivao gorivo, u svom poznatom stilu da vatru gasi benzinom.
Ako tada, 27. veljače, na ugodnom osječkom ručku s HDSSB-ovcima, Šeks možda i nije znao što Glavaševa ekipa radi iza leđa Čobankoviću i Vladi, tjedan dana kasnije, 6. ožujka, kada se našao u loži na utakmici Osijek - Dinamo, također u društvu HDSSB-ove ekipe, to je morao znati.
Pregovori sa seljacima, koji su već danima blokirali pola Hrvatske, ušli su u dramatičnu i neizvjesnu fazu, kada je trebala samo iskra da bukne požar. Šišljagić i ekipa na sve to nalijevali su kanistre benzina, a HDZ Osječko-baranjske županije istog tog dana, 6. ožujka, oglasio se priopćenjem u kojem upozorava na HDSSB-ove manipulacije. Šeks, koji barem deset godina nije viđen na nogometnim utakmicama u osječkom Gradskom vrtu, odjednom se, baš toga dana, pojavljuje u loži, u društvu veselih HDSSB-ovaca.
Šeks sada tvrdi kako je pisanje o tome plod novinarske bujne mašte, no ni najbujnija mašta ne bi mogla smisliti ono što je on učinio, dva vikenda za redom. Da se samo prije nekoliko mjeseci, ili, točnije, prije nego što je na Županijskom sudu u Zagrebu dao svoj iskaz u suđenju Branimiru Glavašu, pojavio na osječkom nogometnom stadionu, još bi mu i danas zujalo u ušima od zvižduka i uvreda kojima bi bio obasipan. Navijačka skupina Kohorta, koja čini okosnicu mladeži HDSSB-a, sada je bila posve pitoma, što je najbolji pokazatelj zatopljenih odnosa Šeksa i HDSSB-a. Potpredsjednik Sabora savršeno dobro zna da Šišljagić, Bubalo, Drmić i ekipa nikada ne bi sjeli s njim za stol, a kamoli zajedno ručali ili navijali u VIP loži, da to nije odobreno iz Drinovaca u Hercegovini, drugoj domovini Branimira Glavaša. Dojučerašnji smrtni grijeh, susret HDSSB-ovaca sa Šeksom, očito je, zbog nekog važnog razloga, blagoslovom iz Drinovaca pretvoren u poželjnu vrlinu. Ono što nije mogla smisliti ni najbujnija mašta, Šeks je svojom doktrinom o “demonstraciji nove politike” pretvorio u grubu realnost.
