Taj znanstveni suradnik Instituta za oceanografiju i ribarstvo (IOR) za tu je vrstu tsunamija, koja je donedavno u znanstvenom svijetu osporavana, a često je i vrlo opasna, utvrdio da jedina nastaje djelovanjem atmosferskih prilika, za razliku od ostalih koji se rađaju iz potresa, klizanja tla ili erupcija vulkana.
Dr. Vilibić ističe da se upravo meteorološki tsunami, visine četiri metra, obrušio lani u lipnju na zaljev gradića Ciutadella na Balearskim otocima, ostavivši za sobom razbijene i potonule skupocjene jahte i štetu od nekoliko desetaka milijuna eura.
Ni druge vrste tsunamija, kako ističe znanstvenik iz Laboratorija za fiziku mora IOR-a, nisu zaobilazile područje Europe. Pripisuje im se smrt desetak tisuća ljudi tijekom potresa u Messini početkom 20. stoljeća, kao i u Lisabonu 1755. godine. U samom Jadranu katastrofalni su tsunamiji zabilježeni tijekom potresa na poluotoku Gargano 1627. godine kad je poginulo više od 8000 ljudi, te četiri desetljeća poslije u Dubrovniku. Osim toga, iako s mnogo manjim razornim posljedicama, bilo ih je i nedavno. Vilibić pretpostavlja da su upravo meteorološki tsunamiji 1978. godine potopili Velu Luku, a prije tri godine udarili na Stari Grad na Hvaru. Bez obzira na to, ističe Vilibić, kod nas ne postoji sustavno praćenje te destruktivne pojave i prevencija od nje.
- Riječ tsunami potječe iz japanskog jezika, a znači val u luci (tsu - luka, nami - val). Osnovna razlika između tsunamija i običnih površinskih valova jest u tome da oni zahvaćaju cijeli stupac mora, od površine do dna, dok snaga vjetrovnih površinskih valova naglo opada s dubinom. Zbog te svoje karakteristike valovi tsunamija usporavaju te se izdižu kada val dolazi u plitko obalno područje, višestruko nadmašujući svoju visinu u dubokome moru.
Tsunamiji se dijele prema izvorišnoj sili na seizmičke (potresne), klizišne, vulkanske, udarne (asteroidne), a sada i meteorološke. Razornost klizišnih, vulkanskih i meteoroloških tsunamija najčešće je lokalnog ili regionalnog karaktera, a u povijesti, kako je zabilježeno, prouzročili su golema razaranja. Pretpostavlja se da je eksplozija vulkana Santorini oko 1650. godine prije Krista stvorila tsunami mjestimično viši od 100 metara, koji je uništio nekoliko desetaka kilometara udaljenu minojsku civilizaciju - ispričao je Vilibić.
Najrazorniji su seizmički tsunamiji koji najčešće nastaju na mjestima sučeljavanja tektonskih ploča i mogu zahvatiti golema područja. Upravo takav bio je "božićni" tsunami 2004. godine, koji je opustošio obale Indonezije, Tajlanda, Šri Lanke i Indije te usmrtio više od 200.000 ljudi.
- Taj tsunami je jedan od rijetkih koji je uočen i izmjeren u svim svjetskim oceanima, pa se čak i na suprotnom kraju Zemljine kugle manifestirao u manjim valovima - napomenuo je splitski stručnjak za fizičku oceanografiju.Vilibić je nedavno privukao pozornost znanstvene javnosti i njemačkoga Der Spiegela objavljenim radom u časopisu Natural Hazards and Earth System Sciences.
S dvojicom znanstvenika, Aleksandrom Rabinovichem iz Moskve i Sebastianom Monserratom s Baleara, proveo je istraživanje koje je dokazalo postojanje meteoroloških tsunamija, fenomena koji uzrokuju putujući poremećaji tlaka zraka. Naime, do objave njihova rada neki svjetski priznati znanstvenici termin tsunami ograničavali su samo na dubinske valove koji imaju izvorišta u Zemljinoj kori (potresi, klizanja tla, vulkani).
- Dio stručnjaka nije prihvatio termin meteorološki tsunami, što mi još nije jasno. Doduše, riječ je o znanstvenicima koji se u proučavanju tsunamija nisu odveć bavili fizikom fluida, zraka i mora, nego su se bavili primarno istraživanjima fizike Zemljine kore: seizmologijom, geodezijom i geologijom. Drugim riječima, nikako nisu prihvaćali da uzroci tsunamija mogu biti i atmosferske pojave. Jedan od razloga neprihvaćanja naših tvrdnji vjerojatno je mnogo pragmatičniji te proizlazi iz bojazni da će im se otvaranjem još jednog područja smanjiti sredstva koja dobivaju za svoja istraživanja tsunamija - objasnio je splitski stručnjak uključen u brojne europske znanstvene projekte.
Kada su dokazali postojanje meteoroloških tsunamija, Vilibić i njegovi kolege nastavljaju istraživati taj fenomen za čije su praćenje potrebna mjerenja tlaka zraka svake minute, mnogo frekventnija nego što je uobičajeno za današnje meteorološke analize i motrenja. Sudeći prema aktualnim klimatskim predviđanjima, upozoravaju stručnjaci, u budućnosti će biti sve više ekstremnih vremenskih događaja, a time se i znatno povećava mogućnost nastajanja meteoroloških tsunamija. U Hrvatskoj se problemima razornih morskih pojava, uključujući grupu u Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, bavi samo desetak ljudi.
Ameriku će pogoditi val od 20 metara
 Osim aktualnih istraživana, postoje i povijesni zapisi o pojavama tsunamija na hrvatskoj obali. Primjerice, za dvaju potresa u 17. stoljeću.- U Jadranu je najrazorniji tsunami zabilježeni prilikom potresa na poluotoku Gargano 1627. godine, kada je, procjenjuje se, bilo 8-10.000 mrtvih, kao i prilikom katastrofalnog dubrovačkog potresa iz 1667. godine, koji je uzrokovao gotovo njegovo uništenje, te se Dubrovnik nije oporavio nakon tog događaja sve do gašenja republike i osvajanja od strane Napoleona. Tada, prilikom razornog potresa i požara, zabilježeno je u starim zapisima da se more tri puta povlačilo i nadiralo u luku, tako da su brodovi bivali smrskani i potopljeni u trenu. Postoji predaja i da je prije stotinjak godina Stari Grad na Hvaru bio poplavljen, a da su valovi bili dvostruko viši nego u 2003. godini, kada su dosezali 2,5 m. Osim toga, najsnažniji meteorološki tsunami u Jadranu se javio 1978. godine na Korčuli. Tada su valovi visine do 6 metara i perioda oko 15 minuta poplavili velik dio Vele Luke i pričinili goleme štete, istaknuo je ovaj 37-godišnji doktor fizike. Što se tiče predviđanja, seizmičke i tsunamije općenito, kako objašnjava Vilibić, gotovo nemoguće je prognozirati. No, kao izuzetak navodi destruktivni tsunami koji će zasigurno zahvatiti istočnu obalu Amerike te dijelove Europe i Afrike. - Znanstvenici predviđaju kako će se zbog erupcije vulkana La Palma na Kanarskim otocima odvojiti i otklizati u more njegov velik dio. Istraživanja putem modela predvidjela su da će oko 8-9 sati nakon tog događaja tsunami visok oko 20 metara doseći obale Sjedinjenih Američkih Država. No, ne zna se kad se će to točno biti - za 5 ili 5.000 godina, rekao je Vilibić. Sezmičkim tsunamijima najizloženije su zemlje na rubovima Tihog i Indijskog Oceana, gdje dolazi do sukobljavanja kontinentalnih ploča. - Tamo su inače i zabilježeni najjači potresi, kao onaj od čak 9.5 stupnjeva po Richteru u Čileu 1960. godine. U Sredozemlju najugrožnija je Grčka zbog činjenice da se nalazi u tektonski najaktivnijoj zoni prepunoj rasjeda, no zabilježeni su i razorni tsunamiji u drugim dijelovima, npr. prilikom potresa u Messini 1908. godine, kad je poginulo 200.000 ljudi, a pretpostavlja se da ih je oko 10.000 stradalo zbog tsunamija. U Lisabonu 1755. godine procjenjuje se da je zbog potresa i tsunamija bilo 60-100.000 mrtvih, kaže Vilibić, koji se u IOR-u bavi istraživanjem raznih fenomena i procesa u Jadranu, poput promjene razine mora, vodenih masa mora i mnogočega drugoga što objedinjuje fizička oceanografija.  Što se tiče prevencije i ublažavanja šteta od tsunamija Vilibić navodi nekoliko razina prevencije, a među njima uspostavu sustava praćenja i upozoravanja na te razorne valove.- Prije svega trebamo adekvatniju detekciju izvorišta, primjerice potresa pomoću mreže seizmografa. Recimo, meteorološke tsunamije je moguće detektirati pravilnim postavljanjem mjernih postaja koje bi u stvarnom vremenu (u roku od nekoliko minuta) slale podatke na središnje mjesto, gdje bi se obradili i utvrdilo koliko su opasni. Zatim tu dolaze mjerenja i procjene nastanka valova tsunamija, a napose i uzbunjivanja stanovništva. U ugroženijim područjima moguće je načiniti obrambene zidove koji bi ublažili snagu valova tsunamija kao i reflektirali dio energije nazad prema otvorenom moru. Naprimjer u Starom Gradu i Veloj Luci, moguće je produbljavanjem dna u pojedinim dijelovima zaljeva i luke, kao i izradnjom dodatnih nasipa i lukobrana, izmijeniti jačinu i snagu meteoroloških tsunamija. No, prije bilo kakve intervencije potrebno je izvršiti sveuobuhvatnu studiju koja bi uključivala i druge aspekte, npr. da li bi zatvaranje određenog područja imalo utjecaj na izmjenu vodenih masa, zagađenost terena i živi svijet. Naposljetku, bitna komponenta prevencije je edukacija, koja ponekad može biti ključna. Kao primjer može se staviti educiranost dječaka na plaži u Tajlandu koji je, kad je primijetio povlačenje mora od obale, uzbunio kupače te na taj način spasio nekoliko stotina života, kazao je ovaj domaći stručnjak za tsunamije. |
Mak Jovanović
