Biti na vrhu top lista između Božića i Nove godine jedan je od ultimativnih ciljeva pop zvijezda otkako se sustavno zbrajaju naklade prodanih albuma i singlova.
Da ga Michael Buble nije pretekao s albumom “Christmas”, Bruno Mars bi u posljednjem tjednu 2012. godine bio vlasnik najtraženijeg singla (“Locked Out Of Heaven”) i najprodavanijeg albuma (“Unorthodox Jukebox”) na svijetu. No, i ovako u taboru Atlantic Recordsa imaju razloga za slavlje. Bruno Mars trenutno je najtraženiji soul pjevač i jedna od najvećih mladih pop zvijezda.
Mladi pjevač havajskog podrijetla nije samo vraški talentiran izvođač nego i autor koji ima nos za hit kakav je imao i njegov najevidentniji uzor, pokojni Michael Jackson.
Podsjetnika radi, osim svojih hitova, napisao je i rasni soul hit “Fuck You” za Cee Lo Greena i u timu zvanom Smeezingtons producirao pjesme Lil Waynea, Flo Ride, K’ naana i drugih. Nedavno je jednu pjesmu napisao i za Aliciju Keys. I dok se drži soula i klasičnijeg, pomalo retro R&B-a, pa čak i reggaea i funka 80-ih, sve manje-više štima.
Iako njegov glas nije na razini velikih soul pjevača 60-ih poput Sama Cookea ili Otisa Reddinga, a njegove pjesme nemaju sofisticiranost ili težinu pjesama Marvina Gayea, Jamesa Browna, Princea ili Boba Marleya, Bruno Mars je simpatičniji i uvjerljiviji negoli na debiju “Doo-Wops & Hooligans”.
“Unorthodox Jukebox” doima se i manje zašećerenim u odnosu na taj debi, odnosno zrelijim, suvislijim i cjelovitijim, no jedan problem, koji se zapravo u vremenu ponovne dominacije singlova pokazuje kao prednost, Marsova je želja da se dopadne ama baš svima ili barem što širim slojevima pop publike.
Navada da poput “neobičnog džuboksa” izvodi razne glazbene stilove ostala je osobinom Bruna Marsa, no kad se netko tko nije njegov obožavatelj, nego kritičar, krene baviti njegovim drugim albumom “Unorthodox Jukebox”, to može biti i mana.
Primjerice, posve je nejasno zašto pjesme “Gorilla” i “If I Knew”, koje su mogle završiti poput prvoklasnih soul balada, produkcijski pa i pjevački odvedene u sferu popa Eltona Johna ili razvodnjenog hard rocka Aerosmitha.
Doduše, takve skladbe ne pretežu nad cjelinom, ali donekle kvare balans albuma koji je mogao postati retro-modernim klasikom soula i funka s daškom reggaea koji je na Havajima i dalje vrlo popularan stil.
Singl “Locked Out Of Heaven” prije tridesetak godina komotno su mogli potpisati The Police, a u konačnici Mars je simpatičniji od Jacksona i iznova dokazuje da se do vrhova top lista najlakše vinuti ako znaš “posuditi” nečije osobine, mutirati ih i ugraditi ih u svoj stil.
Naravno, takva “igra” ne pomiče granice i ne širi glazbene horizonte, ali netko mora raditi i hitove, a dok njima ne živcira ljude kojima je kroz uši prošlo i previše glazbe, sve je podnošljivo. “Unorthodox Jukebox” nije izvrstan album, ali ipak jest kvalitativan pomak u odnosu na “Doo-Wops & Hooligans” čiji bi uspjeh na top-listama mogao ponoviti.