Nakon pobjede Ive Josipovića u Hrvatskoj se politički lakše diše. Pogotovo kad se njegov uspjeh kompletira s nekim drugim recentnim političkim preslagivanjima. Do prije tjedan, dva bilo je posve neizvjesno kojim će smjerom krenuti nacija.
Hoće li napraviti civilizacijski rikverc ili će se okrenuti budućnosti. Sada je moguće reći da se stvari ipak razvijaju u dobrom smjeru.
Ishod predsjedničkih izbora dobar je za Hrvatsku, prvo, zato što s Josipovićem na Pantovčaku kormilo Hrvatske preuzimaju ljudi novog doba. Odlazi Mesić, Sanader se nije uspio vratiti, Bandić je propao…
Upravljanje državom ide u ruke jedne posve nove generacije, koja je formirana u samostalnoj Hrvatskoj, nije opterećena prošlošću ni povijesnim rascjepima, obrazovana je, moderna i korespondira sa svijetom… Europa je njihov prirodni milje. Hrvatska, s jednom nogom u EU, izabrala je predsjednika po mjeri svoje situacije.
Drugo, Josipovićeva je pobjeda ohrabrujuća zato što podrazumijeva konsolidiranje državi prijeko potrebnog i tek otvorenog fronta protiv kriminala i korupcije. Sigurno je da će u tom pogledu premijerka Kosor i novi predsjednik Republike blisko surađivati. Takav razvoj jednako su mogli ugroziti, ili otežati, Sanaderov povratak kao i Bandićev dolazak na čelo države. Njihovom eliminacijom bitku gubi onaj model vladanja kojemu je korupcija jedna od bitnih poluga.
Na suprotstavljanju tom konceptu Ivo Josipović dobio je široku podršku. Unatoč naporima protivnika da ga utopi u umjetno fabriciranim ideološkim sukobima, oko novog se predsjednika formirao svojevrsni blok za poštenu, a protiv kriminalne Hrvatske. Glasalo se za Josipovića, ali i glasanje protiv Bandića odigralo je značajnu ulogu.
Treće, nakon Josipovićeva
se uspjeha u Hrvatskoj lakše diše i zato što je njegova pobjeda u znaku pružene ruke. Premda je trijumfirao, nije zaplovio u euforiju. Ponudio se kao predsjednik svih građana, čovjek koji želi spajati a ne razdvajati. Svoju pobjedu izrijekom je spreman podijeliti sa svim poštenim ljudima.
Njegov je program nadstranački. Osobno čovjek je velike pristojnosti, širine i tolerancije. Kao šef države mogao bi pogodovati stvaranju nove koncilijantnosti na političkoj sceni. U noći pobjede, ne slučajno, lider SDP-a pruža ruku premijerki Kosor. Na njezin šest mjeseci stari poziv na razgovor Zoran Milanović odgovara pozivom da sjednu za stol i pokušaju se dogovoriti o neodgodivim nacionalnim poslovima. Sitničavo inzistiranje na tome tko je koga prije pozvao nije na razini trenutka ni povijesne odgovornosti.
Na koncu, o normaliziranju političke i društvene scene govori i podatak da plašenje nacije “crvenom Hrvatskom” nije prošlo. Veliki uspjeh SDP-a, prva samostalna pobjeda te stranke na nacionalnoj razini, pokazuje da igranje na kartu straha od povratka komunizma više ne funkcionira.
A svojevrsnom podjelom državne vlasti između dvije ključne stranke - Vlada u rukama HDZ-ove koalicije, šef države iz SDP-a - stvara se nova, u Hrvatskoj dosad nepoznata konstelacija. Novi balans snaga podrazumijeva podjelu odgovornosti i vjerojatno drugačiji, zdraviji odnos između desnog i lijevog.
