ZAGREB - Vrhovni sud je odlučio. Pištolj Beretta kojim je ubijena Ivana Hodak zakonit je dokaz, jer se radilo o napuštenom prostoru u kojem su ga 4. prosinca 2008. pronašli policajci pa im nije trebao sudski nalog i nije se radilo o pretrazi doma. Takva odluka na tragu je i prijašnjih odluka Vrhovnog suda u sličnim slučajevima, no jučer nam tu odluku Dražen Tripalo, sudac i glasnogovornik Vrhovnog suda, nije želio komentirati.
Dokaz o karakteru
Izjavio je samo da je odluka donesena i da će ovih dana biti objavljena. Tako bi “krunski dokaz” bio i formalnopravno utemeljen, doduše s nešto drukčijim obrazloženjem koje je u svojoj odluci iznio sudac Ivan Turudić. Prema obrazloženju, dokaz je bio valjan jer je policija postupala na temelju svojih ovlasti nakon dojave korisnika toga sjenika Vlade Pošte. No, sudac Turudić jučer je odbio kao nevažan dokaz odvjetnice Tanje Vranjican-Đerek, zastupnice obitelji Hodak. Ona mu je predala pismo koje je Zvonimiru Hodaku 29. travnja prošle godine napisala Nada Prkačin, novinarka HTV-a koja je u proljeće 1998. na Ljubljanskoj aveniji kod Selske imala bliski susret s Mladenom Šlogarom. Tada nije znala tko je muškarac koji ju je ničim izvazvan udario šakom. To je trebao biti dokaz o Šlogarovu karakteru, ali ga je Turudić odbio.
Doživjela sam šok!
Nada Prkačin, iako je prvotno pristala na razgovor s nama na mjestu gdje se to dogodilo, iz osobnih je razloga promijenila svoju odluku. No, rekla nam je kako je istina da je imala potrebu napisati to pismo Z. Hodaku.
“U proljeće 1998. godine vraćala sam se s posla Ljubljanskom avenijom. Blizu raskrižja sa Selskom ugledala sam čovjeka koji mi je išao ususret, a koji se čudno gegao s jedne na drugu stranu pločnika i pritom šakama mahao po zraku kao da se bori s nevidljivim neprijateljima. S obzirom na to da sam osjetila nelagodu, sagnula sam se prema tlu kako tog čovjeka slučajno ne bih isprovocirala svojim, najblaže rečeno, zabrinutim pogledom. Polako hodajući, zapravo sam čekala da tip prođe kako bih opet mirno nastavila dalje... No, to mi nije pomoglo! Čim se približio, nepoznati me čovjek bez ikakvog razloga svom snagom udario šakom u lice! Doživjela sam pravi šok! Sva izvan sebe, pogledala sam ga, ne vjerujući da mi se takvo što događa! Čekao me novi šok jer sam najednom ugledala oči iz kojih je isijavao golemi bijes. Te je oči ispunjavala mržnja prema nekom ili nečem, a ja sam se, eto, slučajno našla na putu te mržnje i dobila doista ničim izazvan udarac!”, napisala je novinarka ocu ubijene I. Hodak.
Potisnula u podsvijest
Potom je napisala kako je sve potisnula u podsvijest te da joj se taj dio, kad je na naslovnicama izišla fotografija Mladena Šlogara, “u trenutku svom žestinom vratio u svijest. Činilo mi se nejverojatnim, ali prepoznala sam luđaka čije sam teške otiske šake nosila neko vrijeme na licu. To je bio on, Mladen Šlogar... Ta je osoba ubila, tako tvrde. Nažalost, ne čudi me. S onolikom količinom gnjeva u očima, to je moguće”, napisala je novinarka Informativnog programa HTV-a, izrazivši pritom svoje suosjećanje obitelji Hodak. Suđenje za ubojstvo Ivane Hodak, koja je ubijena 6. listopada 2008., nastavit će se 29. siječnja, kada će sud ispitati vještake za balistiku.
Prodao pištolj za 300 DEM
Danas se konačno pojavio i Marijan Papić te svjedočio da je Berettu, koju je njegova šogorica naslijedila od tete negdje 1995. godine, prodao Šlogaru za 300 DEM.
Tvrdio je kako ga je znao s terena na Mladosti, gdje je igrao tenis, i rekao da je Šlogara bilo bitno poznavati jer je on raspoređivao terene.
