Nakon što su izvršene sve pripreme potrebne kako bi Izraelci krenuli u “veliku i strašnu pustinju”(PnZ. 8,15), stigao je i taj trenutak: “Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu… Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja…” (Br. 10,11-12).
Započelo je veliko putovanje, koje je, potpuno neočekivano, potrajalo četrdeset godina. Ono je postalo talionicom Izraelaca tijekom kojega je njihov karakter bio izložen dobru i zlu, što se vidi već iz ovotjednog čitanja. Izraelci su primili Petoknjižje koje je sveobuhvatan sustav zakona koji je uvelike trebao doprinijeti njihovoj naobrazbi i kulturnom uzdizanju. Ekonomske probleme riješila je Mana (dnevno svježi kruh s neba), a onda iznenada “stade narod zlobno mrmljati u uši Svevišnjega...” (Br. 11,1). Ova rečenica ne objašnjava na što se Izraelci žale.
Šapatom nezadovoljstva sve što je postignuto potpuno je bezvrijedno “jer želimo više“ - iako nezadovoljnici još ni sami ne znaju što je to “više” što žele! Ipak, ovakvo stanje uma ukazuje na vrlo ružnu crtu naravi nezahvalnost, što pomaže rastu diskriminacije. Naši mudraci objašnjavaju da je izvor ovih pritužbi bila potraga za razlogom zbog kojeg bi napustili Svevišnjega. Nekoliko rečenica kasnije, ova se pojava ponavlja: “Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme snažna pohlepa.” (ibid 4). Ponovo taj neobjašnjivi osjećaj pohlepe i nelagode. Tek nakon što se povećao broj nezadovoljnika, zahtjevi su jasno izraženi: “Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreći: "Tko će nas nasititi mesom?” (ibid). U tom je trenutku njihova čežnja za mesom postala pitanje života i smrti, a njihov je slabašan karakter postao svima jasno vidljiv. Čežnja za mesom iskrivila je njihov pogled na stvarnost, zasjenila sjećanja i povukla ih u jadikovke kojih bi se u normalnim uvjetima posramili. A čujmo i glasove:
“Sjećamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, poriluka, luka i češnjaka. Sad nam život vene; nema ničega, osim mane, pred našim očima”. (11:5-6). Kakvo selektivno pamćenje! Čežnja za mesom navela ih je da zaborave sve patnje u Egiptu, i to tek kratko vrijeme poslije oslobođenja. Koja logika leži u temelju ovakvog ponašanja? Naši su se mudraci usredotočili na riječ “badava” jer, kao što znamo, čak ni slamu kojom su se služili pri izradi opeka nisu dobivali besplatno: “Slama vam se neće davati, ali morate praviti određene količine opeke.” (Izl 5:18). Znači, slama ne - ali riba da?
Na temelju zakona oni objašnjavaju da njihove pritužbe nisu bile “mesne”, tj. materijalne prirode, nego da su vjersko-duhovnog nivoa: zahtjevi za mesom su smiješni, jer je mana bila upravo onog okusa kakvog su poželjeli! Pretvorba iz vanjskog ropstva u potrebu za obrazovanjem i samokontrolom za njih je bila preteška i dovela je do pobune. U svačijoj podsvijesti živi ova želja za “slobodom” od svakog zakona, bilo zakona Svevišnjeg, bilo ljudskih zakona, što u stvari predstavlja ropstvo. Naš je zadatak da to ropstvo nadiđemo.
rabin Kotel Da Don
