Siniša Mihajlović ne može bez plave boje! U hotelu Hyatt dočekao me u besprijekornom plavom odijelu i plavoj kravati, a za intervju se pripremao dan ranije u novosadskom restaurantu “Plava frajla”. Naravno, odmah je upozorio zagrebačkog novinara da njegova plava nema ništa s modrom Dinamovom bojom, gdje je bio u prolazu samo nekoliko mjeseci. Brzo sam shvatio da je odgovore na moja pitanja tog jutra uvježbao pred ogledalom, odgovori su bili umiveni i mirisali su na najbolji francuski parfem. Siniši Mihajloviću bilo je vrlo važno da ostavi dojam uglađenog Europljanina i da u Zagreb dolazi jedna srpska reprezentacija, neopterećena prošlošću. “Kada smo mi 1999. godine gostovali u Zagrebu, bili su to igrači školovani u Jugoslaviji i sa snažnim YU nabojem. Ovi momci nisu opterećeni takvim stvarima, njima je utakmica u Zagrebu ista kao i one s Belgijom i Škotskom...”
Nekada su u Beogradu bile dominantne nogometne figure poput Dragoslava Šekularca, Rajka Mitića, Vladimira Petrovića Pižona ili Dragana Stojkovića. Danas to nije nogometaš, nad Beogradom lebdi Novak Đoković , novi srpski heroj. Pred njegovim “fensi” restaurantom u Novom Beogradu stoji Novakov kip s reketom, a cijeli neboder prekriva njegov divovski poster. Jela u njegovu restaurantu su internacionalna, na jelovniku nema “crevca na žaru”, kao što srpskog papra nije bilo ni u Mihajlovićevim odgovorima.
Nemanja, javi se
Siniša Mihajlović napustio je retoriku iz bunkera, više “ne vadi nož” zbog krivo otpikanog zareza, spustio je loptu na zemlju. Ovaj put neće u Maksimiru otrčati pred transparent “Vukovar” i triput se prekrstiti, ovaj put će pljeskati hrvatskoj himni i ni jednim trpnim glagolom ne želi podizati tempraturu iznad normale. Svjestan je da visi o tankoj končanoj niti, da mu je utakmica u Zagrebu posljednja šansa, ako tamo izgubi - zbogom Brazil. Samo ga pobjeda vraća u igru, niti remis ga u Zagrebu ne bi bitno oporavio.
Iako će većinu razgovora u Hyattu posvetiti mladim igračima, Mihajlović spas vidi u - “starcima”, Dejanu Stankoviću i Nemanji Vidiću. Dejan Stanković igrao je i 9. listopada 1999. godine u Zagrebu (2-2) i zabio gol, Mihajlović se nada da u Stankoviću još ima vatre za 90 minuta, za labuđi pjev. Jer, Stanković ni u Interu ne igra, tek je počeo s treninzima, ali srpskoj momčadi treba lider, snažna figura na terenu. A Siniša Mihajlović će u ovom času, kad mu gori pod petama, pogaziti i svoju osnovnu ideju o pomlađivanju, otvoreno je pozvao i Nemanju Vidića. “Samo mi se javi, samo se oglasi”, rekao je na subotnjoj press konferenciji, međutim Nemanja zasad šuti.
Čvrsta obrana
Premda je već rekao da jedva čeka utakmicu s Hrvatima, ali samo kao promatrač! No, nakon otvorenog poziva pod zastavu nije nemoguće da se i Vidić pojavi u Zagrebu. Ali, u kakvom je on stanju? “Vidića neću moliti, ali vrata su otvorena”, rekao je u subotu srpski izbornik, želeći sačuvati dostojanstvo, ali i osnažiti ionako čvrstu obranu, jednu od najboljih u Europi.
Srbi u Zagreb, prvi put, dolaze kao autsajderi, ali Štimac se ne smije nadati da će šetnjom doći do tri boda. Iako, kada pogledate kandidate za srpski napad, nećete ostati bez daha, ne mogu vas zastrašiti imena Nenada Krstičića, Marka Ščepovića, Nikole Đurđića ili Filipa Đorđevića. “Istina, nema tko dati gol”, potužio se Mihajlović, uz napomenu: “Ali, dok smo matematički u igri, nećemo se predati.” Priznat će da srpska reprezentacija prvi put nema individualca, čija inspiracija može presuditi meč i zato pokušava “nabrijati” Dejana Stankovića, koji će sasvim sigurno ostaviti srce na maksimirskoj travi, no biologija je često puta nemilosrdna. A Mario Mandžukić je u životnoj formi, zadivio je čak i Josepa Guardiolu.
Najslađa pobjeda
Prije nego što će odletjeti u Nikoziju, Siniša Mihajlović je u jednoj beogradskoj školi govorio o fair playu. I pokajnički rekao: “Djeco, nemojte biti kao ja!” Jer, Siniša Mihajlović je nekada znao biti i zagriženi nacionalist i rasist, njegovih pljuvački nagutali su se tamnoputi igrači. Njegovih uvreda nagutao se i Igor Štimac. Danas Siniša Mihajlović ne prijeti Štimcu, ali će priznati. “Najljepši trenutak u karijeri bio mi je remi u Zagrebu, nakon kojega smo otišli na Europsko prvenstvo. To je u mojim očima bilo veće i od pobjede u Kupu prvaka i od pobjeda u talijanskim klubovima”. Vjerojatno bi mu pobjeda u Zagrebu 22. ožujka bila najdraža trenerska pobjeda. Ali, Siniša, dug je put do te pobjede. Pogledaj samo tko to tebe čeka u Zagrebu. Mario Mandžukić, Nikica Jelavić, Luka Modrić, Ivan Perišić, Ivan Rakitić, Vedran Ćorluka, Sammir...