“Uvijek je pokraj mene. Dok šećem ulicom, gleda me iza stakla izloga, dok ležim na krevetu, skriva se ispod jastuka, dok se tuširam, promatra me iz zrcala. Toliko sam puta pokušala pobjeći i ponekad mi se činilo da sam u tome uspjela, da sam napokon pronašla pravo skrovište. Ali Ana me uvijek pronađe, uvijek zna pronaći svoj put. I nije sama. Ana nikad ne dolazi sama. Ruku pod ruku s Mijom. Ne volim ih, vjeruj mi, mrzim ih.”
Ulomak iz predstave “Ana i Mia” kazališta Mala scena, metafora za bulimiju i anoreksiju, napisan prema motivima ispovijesti djevojke oboljele od anoreksije i bulimije, najčešće prouzročenih poremećajima u prehrani, svjedoči o posljedicama koje ti poremećaji ostavljaju na organizmu.
Među oboljelima i dječaci
O kakvom je problemu riječ, najbolje govore brojke: u Hrvatskoj čak 50.000 mladih pati od nekog poremećaja u prehrani, dok ih je u Zagrebu oko 20.000. Svake se godine povećava broj oboljelih, najviše pogađa mlade u dobi do 25 godina, a u porastu su i oboljeli u dobi od 12 do 19 godina. Najmlađoj pacijentici koja pati od poremećaja prehrane, liječenoj u KBC-u Sestara milosrdnica, bile su samo 4 godine, a na 20 djevojaka, statistički gledano, dva su oboljela dječaka.
Kliničko liječenje traje od 6 do 8 tjedana, nakon čega slijedi dugotrajna terapija u obitelji. Nažalost, čak 10 posto oboljelih umre.
- Uoči li se poremećaj u ranoj fazi, oboljeli se lakše izliječi. No, najveći je problem u tome što oboljeli negiraju bolest i ne prihvaćaju pomoć - istaknula je Orijena Žaja Franulović, liječnica u KBC-u Sestara milosrdnica, na konferenciji za novinare koju je jučer, u povodu Tjedna pažnje na poremećaje prehrane, organizirao Gradski ured za zdravstvo.
Dok se u zgradi Poglavarstva održavala konferencija za novinare, prolaznici ispred zgrade usredotočili su pažnju na Hrvoja Rendulića, tajnika udruge Nada, jedine u Zagrebu koja pomaže oboljelima od poremećaja u prehrani.
‘Nada’ će biti udomljena
Noseći oko vrata plakat s natpisom “20.000 oboljelih od anoreksije i bulimije u bijelom Zagrebu nema potrebno liječenje”, on već osam mjeseci pokušava upozoriti gradske čelnike na taj problem i potaknuti ih da pomognu oboljelima.
Udruga Nada, smatra, nakon osam godina postojanja napokon bi trebala dobiti vlastite prostore.
- Tada bi se članovi udruge mogli redovito okupljati i radionicama i predavanjima pomoći oboljelima. Ovako se skupljamo po kafićima, a kad netko iz drugih krajeva Hrvatske zatraži našu pomoć, posve smo nemoćni - kaže Rendulić.
Jučerašnja optimistična izjava Zvonimira Šostara, pročelnika Gradskog ureda za zdravstvo, da će udruga “ove godine dobiti prostore jer je napokon prikupljena sva dokumentacija” nije osobito razveselila Hrvoja Rendulića.
- I prije je bilo sličnih obećanja. Ako ipak dobijemo prostor, tražit ćemo od Grada da nas sufinancira kako bismo svim oboljelima mogli adekvatno pomoći - rekao je Rendulić.
