U jeku euforije koja je zahvatila hrvatsku reprezentaciju i njezino okruženje, sjajne atmosfere Gradskog vrta i odlične igre Štimčevog tima, promaknuo je jedan naizgled nevažan detalj. Eduardo da Silva zabio je pogodak za 2:0, pogodak koji je želio od prve minute, vidjelo se koliko ga je želio.
Toliko da je u toj želji promašivao prilike koje inače rijetko promašuje. Međutim, kad je napokon zatresao mrežu na njegovom licu nije bilo radosti, on taj gol uopće nije slavio. Suigrači su ga okružili, zagrlili, izljubili, ali Eduardo je ostao 'hladan'. Ne samo to, svjedoci kažu da je Dudu čak i zaplakao! Obitelj mu je, hvala Bogu, dobro, prijatelji također, s najbližima, dakle, Eduardo nema nikakvih problema.
Prva sumnja na nezadovoljstvo pada na minutažu. Prošle godine u medijima je javno zamjerio Biliću da igra manje no što zaslužuje, no, Eduardo je potom shvatio da se zaletio. Uostalom, Štimac ga jako poštuje, igra kod njega puno više nego prije, najbolji je strijelac s tri pogotka u prvih pet utakmica novoga izbornika, bilo bi čudno da bi ga minutaža mogla toliko rastužiti.
Postoji i druga mogućnost, čak i glasina, je li u pozadini bojkota slavlja Eduardov sukob sa Zdravkom Mamićem? Poznato je da bi se trebali naći na sudu zbog spora s međusobnim ugovorima, podsjećamo da je prije godinu dana Mamić na temelju ovrhe blokirao Eduardove račune i 'sjeo' mu na stan.
Poznavajući odnose, Eduardu sigurno nije bilo svejedno kad je prošloga tjedna, prije utakmice s Makedonijom u hotelu AS Mamić održao govor igračima, jedan od onih 'svojih', možda ga je veliki Mamićev angažman u reprezentativnoj priči toliko pogodio da je gol Walesu samo otpustio kočnicu i umjesto sreće ispoljio tugu?
Iza 'brda' se nešto sigurno valja, za objašnjenje ćemo ipak morati čekati Eduarda...