PET
Blokada Hrvatske
Economistovo posebno izdanje “Intelligence” koje se dostavlja samo na određene adrese igrom slučaja dopalo mi je u ruke. Dobro upućeni britanski analitičari kažu da je vrh EU već donio odluku o blokadi daljnjeg pristupa Hrvatske Uniji. Razlozi će čas biti Slovenija, čas topnički dnevnici ili pak nešto treće. Prvenstveni razlog je činjenica da u ovom trenutku EU ne zna ni sama što će sa sobom. Hoće li se sužavati ili proširivati. Protekcionistička politika koju je inaugurirala Francuska stavlja i druge članice Unije pred sličnu dilemu: brinuti se o sebi samima ili pak o cijeloj Uniji? Bojim se da će Hrvatska biti samo kolateralna žrtva poznate europske razjedinjenosti i forsiranja interesa pojedinih članica (većih) na uštrb manjih (i ne razvijenih).
SUB
Gripa
Danas nema dnevnika. I mene je kao i brojne druge građane pohodio kućni neprijatelj zvan gripa ili nešto slično. Danas mogu razmišljati samo o vrstama lijekova, limunadama, antibioticima, medu i slično jer to su danas za mene “životni problemi” od najveće važnosti.
NED
Pliva patka preko Plive
Na brojnim portalima vrti se pismo - kronologija razvoja i propasti farmaceutske industrije Pliva. Ne želeći ulaziti u analizu nestajanja Plive, postavio bih jedno pitanje, sebi i drugim biračima koje zamagljuju različite hrvatske vlasti. Riječ je o obrazovanju (mladih, ali i starih). Svjetski je trend, u što se uklapa i Hrvatska, govoriti o potrebi ulaganja u znanost. To je skup i dugoročan proces i u konačnici - neisplativ. Zašto? Uzmimo primjer Plive. Pliva je imala tisuće vrhunski obrazovanih biologa, kemičara, farmaceuta i slično, i to stručnjaka svjetskoga glasa. Uz to, radilo se o ljudima koji su svoja teorijska znanja svakodnevno potvrđivali u praksi. Pliva je uz to imala i tisuće radnika sa srednjom stručnom spremom koji su ovladali složenim tehnološkim procesima. Sve je to Hrvatsku stajalo pozamašnu svotu novca. Tako je bilo i s Končarom, Prvomajskom i mogim drugim tvrtkama. Umjesto da je Hrvatska vodila politiku očuvanja svojih intelektualnih i tehnoloških resursa, ona je vodila politiku prijevremenog umirovljenja ili jednostavno otkazivanja školovanim stručnjacima. Ljudi u naponu stvaralačke snage odjednom su se našli na ulici. Zašto sada treba školovati nove ako ni one koje smo imali nismo znali iskoristiti? Konačno, većina mladih, studenata, njih oko 80 posto, izražava želju da nakon završetka studija napusti Hrvatsku trbuhom za kruhom. Hrvatska treba najprije stvoriti preduvjete za iskorištavanje postojećih obrazovanih ljudi, stručnjaka, a zatim razmišljati i o onima koji će ih zamijeniti. U protivnom je sve to bacanje u vjetar novca poreznih obveznika.
PON
Uskok Lozina
Slavko Lozina, kontroverzni, a po nekima osporavani splitski sudac, našao se ponovno na udaru medija zbog činjenice da je imenovan uskočkim sucem u Splitu. Pritom su argumenti osporavatelja već tradicionalno poznati: oni su u velikoj mjeri obojeni političkim tonovima. Lozina je doista ostao zapamćen po čudesnim načinima vođenja predmeta Lora te po minimalnoj kazni za ubojicu Vinka Budišu. Osim toga, prigovara mu se što je bio na splitskom koncertu Marka Perkovića Thompsona.
Ova posljednja primjedba jednostavno je blesava. Bi li trebalo suspendirati s televizije Acu Stankovića zato što je na ekran doveo Lepu Brenu poznatu po pjesmi “Jugoslavijo” ili pak napasti one sudce koji dođu na njezin najavljeni koncert. Pogotovo s obzirom na činjenicu da je Brena paradirala u četničkoj uniformi u Bijeljini. Suce se bira po nekim drugim kriterijima: broj riješenih predmeta, potvrđenih ili ukinutih presuda od više instance, sigurnosna provjera. Te brojke govore u prilog Lozini. Ne samo to, mnogi pravni stručnjaci smatraju ga odličnim sucem: nepotkupljivim i energičnim te ekspeditivnim. Lozina živi u malom stanu u Splitu koji je kupio na kredit, a vjerovnik iliti jamac bio mu je glavom i bradom današnji državni odvjetnik Mladen Bajić. Čudno je kako brojni Lozinini kritičari imaju benevolentan stav prema nekim sucima iz komunističkog vremena koji su donosili političke presude pa su svejedno napredovali čak do Vrhovnog suda. Prema tome, treba uvesti jedinstveni kriterij vredovanja svih sudaca od vrha do dna.
UTO
Pravnička kmica
Najava trenutačnog nam Mesića o oduzimanju nepravomoćno osuđenom generalu Zagorcu njegovih 13 odličja nije baš dobro primljena u javnosti. Dapače, neki smatraju da je to pravnička kmica iliti mrak i samo nastavak osobnog animoziteta Mesića prema Zagorcu koja se do sada očitovala u bezbrojnim Mesićevim verbalnim eskapadama. Međutim, ovaj će slučaj staviti Hrvatsku pred velike probleme. Bez obzira na činjenicu što dodjela odličja spada u isključivu nadležnost predsjednika Republike, u tome bi trebalo biti nekog smisla, reda i pravila. Najavljeno je da će Mesić odličja oduzeti Norcu, a spominje se i Blaškić. Pitanje zašto baš sada i zašto to nije učinjeno ranije, u slučaju Norca i Blaškića kad su njihove presude bile pravomoćne, i to za ratni zločin? Ako se Mesić odluči doista oduzeti odličja svim osobama koje su kažnjene kaznom od tri godine zatvora, onda će uslijediti velika čistka među odlikovanima, a to su pretežno branitelji. Stotine su ih zbog različitih kaznenih djela prošle zatvore, a i sada ih ima u zatvorima nekoliko stotina. Principijelna primjena ovog Mesićeva stajališta može se podržati ako je zaista u pitanju princip, a ne osveta Zagiju. No, Mesić i Hrvatska javnost moraju voditi računa o mogućim posljedicama ako dođe do masovne primjene ovog novouspostavljenog Mesićeva kriterija vezanog uz odličja.
SRI
Katyn
U zagrebačkom kinu Tuškanac održana je “premijera” Wajdina filma o zločinu u Katynskoj šumi što su ga u vrijeme Drugog svjetskog rata počinili ruski komunistički boljševici pobivši desetke tisuća poljskih časnika i intelektualaca. Rukopis ovog zločina prepoznatljiv je u onome što se događalo 1945. u bivšoj Jugoslaviji, a što se naziva kolektivnim pojmom Bleiburg. Jasno je da se Katyn i Bleiburg ne mogu uspoređivati, ali osim “rukopisa” kojim su izvedena oba zločina može se prepoznati i traumatična psihoza koja je vladala u komunističkom poljskom i jugoslavenskom društvu kad bi se povela rasprava o zločinima komunista. Ta je atmosfera, nažalost, i danas prisutna u hrvatskom društvu i nisu napravljeni značajni koraci da se ta tema već jednom skine s dnevnog reda. Wajdin film, među ostalim, govori o tome da se u Poljskoj te stvari ipak miču s mrtve točke. U nas pak zajapurene rasprave lišene emocionalnog naboja ni danas nisu moguće. Kakav je odnos prema zločinima komunizma vidi se i iz hrvatskog odnosa prema Wajdinu filmu “Katyn”. Ovo je, naime, bila jedina premijera tog filma u nas, a organizirali su je zajedno poljsko veleposlanstvo i Jutarnji list. Nijedan distributer i nijedna televizija nisu otkupili film. Šteta! Ali još uvijek ima vremena. Možda HTV otkupi od Poljske televizije (ili dobije besplatno) ovaj film za širu hrvatsku javnost. Kakav je učinak ovog filma, vidjelo se i po nazočnima u dvorani, uglavnom pripadnicima diplomatskog zbora i intelektualne elite. Nije bilo nikakvog pljeska, samo nekoliko minuta apsolutne tišine i mučnine koja je jednostavno lebdjela u zraku.
ČET
Rehnov poučak
Olli Rehn poručio je Hrvatskoj da od nje želi čuti jasno i bezuvjetno “da” na ponudu EU o Ahtisaarijevoj medijaciji. Prevedeno to znači bezuvjetno prihvaćanje političke odluke o granicama između Hrvatske i Slovenije onako kako to odluči Ahtisaarijeva komisija. Vlada premijera Sanadera ne može na to pristati jer bi takva odredba bila suprotna članku 8. hrvatskog Ustava koji glasi: “granice se RH mogu mijenjati samo odlukom Sabora”. Kako je Hrvatski sabor nedavno jednoglasno usvojio stajalište o nadležnosti Haaškog suda za sporove među državama, onda bi svaki takav potez Sanaderove Vlade bio - protuustavan. Hrvatska je na temelju vlastitog Ustava i međunarodnih dokumenata koje je ratificirala dužna poštovati odluke međunarodnih sudskih instanci. Prema tome, da bi sadašnja Vlada mogla pristati na slovenske uvjete po kojima je odluka Ahtisaarijeve komisije obvezujuća za obje strane, morala bi dobiti prije toga privolu dvotrećinske većine Hrvatskog sabora, u što osobno sumnjam.
Ivan Zvonimir Čičak
