Najavljeni summit šefova vlada Zapadnog Balkana na Brdu kod Kranja u zajedničkoj organizaciji Slovenije i Hrvatske prijeti da postane neuspjeh ili, u najboljem slučaju, polovičan uspjeh. Tako bi se još jedna dobra ideja mogla pretvoriti u tipičan primjer skandala u balkanskom stilu zbog nerazriješenih odnosa u regiji. S druge strane, ni organizatori tog skupa nisu najbolje upravljali pripremama. Zbog eventualnog fijaska summita moguće je da će se on i otkazati.
Dva su velika problema tog skupa, a međusobno su nepovezana. Prvi je da su Slovenija i Hrvatska preoptimistično vjerovale da mogu pronaći čarobnu formulu kojom bi na jednom takvom skupu okupile lidere Kosova i Srbije. Drugi je što su vjerovale da će države članice i institucije EU poduprijeti i pozdraviti taj skup. Kako sada stvari stoje, od ova dva cilja malo će se ostvariti. Glavni je problem to što Srbija sudjelovanje na summitu svog predsjednika Borisa Tadića uvjetuje zahtjevom da se Kosovo ne pozove na ravnopravnoj razini, kao država.
Već samim postavljanjem tog uvjeta Tadić je ugrozio uspjeh skupa jer je kosovska vlada istodobno objavila da će pristati na sudjelovanje jedino kao svi drugi sudionici, dakle kao pripadnik neovisne države.
Na početku je postojalo rješenje. Kosovo je trebalo biti pozvano kao što se poziva na sastanke koje organizira Europska Unija. Budući da su 22 države EU priznale neovisnost Kosova, ali pet nije, Kosovo se u dokumentima EU i na sastancima naziva Kosovo/1244 (prema broju Rezolucije UN-a). Srbija je, prema našim izvorima, Sloveniji i Hrvatskoj pokušala nametnuti da se Kosovo pozove na sastanak kao UNMIK/Kosovo, a na to Kosovo ne bi pristalo.
Onda je kosovskoj strani rečeno da će se koristiti formula EU ne samo zbog Beograda nego i zbog Španjolaca, čiji bi premijer trebao biti na tom skupu kao predsjedavajući EU.
No, Španjolska je odustala od potpore skupu i pitanje je hoće li mu Predsjedništvo EU prisustvovati. Ako i bude, pitanje je na kojoj razini. Organizator summita nije EU, nego su to Slovenija i Hrvatska. One su priznale Kosovo i zašto bi se onda prema predstavnicima Kosova ponašale drukčije nego prema drugim državama. Nije dobro primljena ni ideja da se najprije Pahor i Kosoro o svemu dogovore s predsjednikom Tadićem pa onda traže od Kosova da ispoštuje dogovor. Pahorov posjet Prištini odmah nakon sastanka “SHS” (Slovenija - Hrvatska - Srbija) u Ptuju nije bio dovoljan da se od Kosova dobije pristanak na sudjelovanje na skupu u Brdu kod Kranja.
U Bruxellesu, s druge strane, gotovo da nema države EU koja otvoreno podržava summit u Ljubljani. Nekoliko je država koje “nemaju ništa protiv”, ali većina ih smatra da je taj skup nepotreban jer se ionako krajem svibnja ili početkom lipnja u Sarajevu održava tzv. konferencija na visokoj razini EU - Zapadni Balkan, na kojoj bi se obilježila deseta godišnjica Zagrebačkog summita. Sastanak na Brdu kod Kranja mnoge države EU vidjele su kao nešto što bi moglo ostaviti u sjeni skup u Sarajevu. Italija i Mađarska nisu krile nezadovoljstvo idejom o summitu u Sloveniji, a diplomati iz mnogih država rekli su da “španjolsko predsjedništvo ima razloga za nezadovoljstvo”. Mali broj država, pak, smatra da bi sastanak mogao biti dobra prilika za pripremu kasnije konferencije u Sarajevu koja bi bila na razini EU. Nitko važan iz EU još nije potvrdio sudjelovanje na sastanku. Jedino predsjednik Vijeća EU Herman Van Rompuy još “pažljivo prati razvoj događaja” kako bi odlučio treba li sudjelovati ili ne. Zato postoji i mogućnost da EU u velikoj mjeri ignorira ovaj skup na Brdu kod Kranja.
Taj bi summit mogao postati još jedna kolateralna žrtva neriješenih odnosa Srbije i Kosova. U EU, međutim, upozoravaju da će, ako na neki način ne riješe odnose, prave žrtve ovakvog ponašanja ponajprije biti sami Srbija i Kosovo jer, kako sada govore i javno predstavnici mnogih država, Europska Unija, poučena i svojim prijašnjim iskustvima, neće htjeti u članstvo primiti države koje nemaju riješene odnose sa susjedima.
