Odvjetnik čiji je posao procvjetao zbog supruge
Oca je izgubio vrlo rano, za 2. svjetskog rata. Pronađen je mrtav u polju nedaleko od sela, a ta je činjenica kasnije olakšala njegovoj udovici, Marinovićevoj majci, rođenoj Jokić, iz okolice Obrovca, da Marka uputi na školovanje u vojne škole jer je uspjela dokazati da joj je muž poginuo kao partizan.
Marinović se školovao u vojnoj školi tadašnje JNA u Prištini te je kasnije, kao već završeni mladi oficir, izvanredno studirao pravo na Pravnom fakultetu u Prištini. Bilo je to polovicom 60-ih, kada je već bio oženjen svojom prvom suprugom Lelom Marinović. Iz toga braka Marinović ima sina te kćer Dubravku, koja već godinama živi u SAD-u. Oboje su rođeni u Prištini u kojoj je Marinović službovao i kad je završio fakultet te radio kao garnizonski pravnik, tada već s činom kapetana.
Negdje početkom 70-ih, Marinovića vojna služba dovodi u Zadar te se s obitelji seli u taj grad. Ali u JNA je ostao vrlo kratko, do 1971. ili 1972. godine. Marinović odlazi iz JNA i dobiva posao pomoćnika tužitelja u Okružnom javnom tužilaštvu u Zadru. Bilo je to vrijeme velikih čistki, nakon zbivanja iz 1971. godine, kada je iz državnih službi trebalo počistiti sve one koji su na bilo koji način imali veze s Hrvatskim proljećem. Marinović je bio idealan: dijete iz miješanog braka, s izvrsnim društveno-političkim karakteristikama Saveza komunista iz JNA, dokazano opredijeljeni Jugoslaven, pa je došao na mjesto izvjesnog Bujasa koji je zbog nacionalizma izletio iz tužilaštva. To što prištinski fakultet nije dao baš najbolje obrazovanje mladom pomoćniku tužitelja nije bilo osobito važno. Marinović je počeo novu, civilnu karijeru.
Prvi policajac Zadra
Svjedoci iz tog vremena kažu da ni njegov tadašnji šef, poznati okružni tužitelj Zdravko Dragić, nije bio osobito zadovoljan svojim prepotentnim pomoćnikom i da je cijelo tužilaštvo sretno dočekalo Marinovićev odlazak na novo radno mjesto. U srpnju 1977. postaje tajnik Sekretarijata unutrašnjih poslova tadašnje općine Zadar. S Marinovićevim su krenule i nove čistke u zadarskom SUP-u. U to se vrijeme Marinović najčešće družio s Draganom Sekulovićem Sekulom, karatašem i prokazanim agentom službe državne sigurnosti u Zadru, koji se danas, negdje u Srbiji, bavi nadriliječništvom.
Zanimljivo, Marinović nije dugo ostao na mjestu prvog milicajca grada Zadra. Kažu da je radio tolike propuste u službi da su ga njegovi tadašnji partijski šefovi često upozoravali da bi lako mogao ostati bez posla, a kada se to i dogodilo, kada je Marinović došao do toga da umalo bude optužen za neke kriminalne radnje, na inzistiranje tadašnjeg predsjednika općine Zadar Ivice Maštruka, danas hrvatskog diplomata, Marinović je u ožujku 1979. ostao bez posla. Opet se vratio u Prištinu, na Pravnom fakultetu magistrirao, i to na temi o prometnim nesrećama. U prvoj polovici 1980., Marinović s magisterijem u džepu otvara advokaturu u Zadru. Ipak, s premalo iskustva i neuk odvjetničkom poslu, zapošljava poznatog zadarskog suca Branka Novakovića koji ga uči zanatu te Marinović postaje dobar i tražen odvjetnik.
Veza s mladom pripravnicom
U to vrijeme na Općinskom sudu u Zadru upoznaje mladu pripravnicu Ingrid Antičević, 17 godina mlađu od sebe, te oni započinju, još u vrijeme dok je Marko bio oženjen Kosovkom Lelom, četverogodišnju, najprije tajnu vezu, koja je kulminirala brakom i rođenjem sina Dana, koji je naslijedio roditeljsku ambiciju bavljenja politikom te će se u nedjelju naći na SDP-ovoj listi u Arbanasima, gdje Marinovići žive, na izborima za mjesne odbore.
Nakon vjenčanja i Ingrid se priključila sada već obiteljskoj advokaturi, u kojoj je radila sve dok se u 90-ima nije počela aktivno baviti politikom te dok na kraju nije postala ministrica pravosuđa. Iako odvjetnički ured Marinović ima i danas pune ruke posla, Ingrid je morala od njega odustati. Dok je Ingrid bila ministrica, ured je procvjetao: Marinoviću su hrlili klijenti iz cijele Hrvatske računajući na to da će uz takvog advokata, muža ministrice pravosuđa, proći bolje u svojim sporovima.
Marka se iz ratnih zadarskih godina pamti i po tome što je branio Milorada Dobru, milicajca koji je krajem 1989. ubio svojeg kolegu Juru Čulinu, ispostavilo se kasnije iz čistih nacionalističkih razloga. Imovina Marka Marinovića, po službenim podacima, danas iznosi oko 600.000 eura, uglavnom u nekretninama u Zadru, Smilčiću i Sv. Petru.
Mario Vuksan








