Crkva je ispisala svoju predizbornu etičku jamstvenu karticu. Naravno, ne onakvu kakvu ispisuju političari koji očekuju glasove birača, nego upravo obratno, jamstvenu karticu namijenjenu političarima koji su već započeli svoju predizbornu kampanju za predstojeće parlamentarne izbore.

Naime, biskup šibenski Ante Ivas iz Knina je, na 12. obljetnicu Oluje, pred cijelim državnim vrhom, bez uvijanja rekao da Crkva nije zadovoljna postojećim stanjem u Hrvatskoj i da je osobito zabrinuta za budućnost, tvrdeći da je zapravo riječ o "oluji" s nesagledivim posljedicama.

Stoga Crkva od politike traži jamstva za to da Hrvatska bude zemlja "u kojoj svi više pomažemo i podržavamo jedni druge", a osobito one koji "žive ljubav i služe ljubavi". A to su, prema biskupu Ivasu, obitelji, roditelji, vrtići, škole, odgojitelji i učitelji.

Crkva od politike traži da se više ulaže u "dragovoljstvo i solidarnost" i "potiče velikodušnost darivanja i spoznorstva". - Ali, ne na račun nepravedno zasluženih plaća, ne korupcijom, vezama i mitom ili rasprodajom zemlje. Ne ispraznim riječima i propagandnim obećanjima, nego odgovornim zalaganjem, pravednije i dugoročnije raspoređenim investicijama - upozorio je politički vrh biskup Ivas i dodao da s tim može početi svatko prvo od sebe, kako ne bismo živjeli "u nemiru razjedinjenosti, u suprotstavljenosti, u krivotvorenim i zločestim podvalama, svađama i optužbama, u mržnji koja sve razara i ubija".

Biskupima je premijer Ivo Sanader gotovo idealan lik političara. Međutim, oni, baš kao i većina Sanaderovih kritičara, ne gledaju s jednakim simpatijama na premijerov tim koji mu, kako smo mogli čuti, 'nije ni do koljena'

Te su njegove riječi tako snažno odjeknule u hrvatskom političkom vrhu, koji je sjedio pred Ivasovim nogama u kninskoj crkvi, da je odmah do crkvenih ušiju doprla teza da je Crkva okrenula leđa premijeru Ivi Sanaderu i Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Do visokih crkvenih krugova doprla je Sanaderova ljutnja jer je navodno Ivasove riječi primio prilično osobno, tj. kao da su adresirane na njegovu vladu. 

Takva je tvrdnja presmjela, kažu naši sugovornici iz crkvenog vrha, ali je nedvojbeno da je crkveno vodstvo već dulje nezadovoljno načinom na koji se razvija današnja Hrvatska. Crkva se, naime, ne opterećuje dnevnom političkom operativom i odnosom među političkim strankama, nego je brinu strateška pitanja o kojima, prema crkvenom mišljenju, ovisi budućnost hrvatskog naroda.

Ponajprije se tu radi o katastrofalnoj demografskoj politici (što je brojkama potkrijepio i biskup Ivas), interesnom klupku korupcije i mita, nekritičnom odnosu prema političkim integracijama koje se nude Hrvatskoj i očitoj rasprodaji zemlje. Oni skloniji teoriji zavjere u Crkvi tvrde da je riječ o dobro smišljenom planu, prema kojem je Hrvatska već napola slomljena i bez ikakvog stvarnog integriteta i suvereniteta, a sve u zajedničkoj režiji domaćih i inozemnih moćnika kojima su na posljednjem mjestu opći, nacionalni interesi, a na prvom profit i vlastiti probitak.

Hrvatski su biskupi prema svojem političkom svjetonazoru listom hadezeovci. To ne znači da su članovi/simpatizeri HDZ-a, nego da su prema svojoj političkoj svijesti istoga kova kao i HDZ-ovi lideri. Premijer Ivo Sanader za njih je gotovo idealan lik političara: osvjedočeni katolik, intelektualno superioran, poliglot, nacionalno nedvojben, a istodobno i europski orijentiran i otvoren.

Međutim, biskupi, baš kao i većina Sanaderovih kritičara, ne gleda s jednakim simpatijama na premijerov tim koji mu, kako smo mogli čuti, "nije ni do koljena".  Takva ocjena itekako se nadvija nad idiličan premijerov politički lik i djelo pa nije čudo da se ogleda u "olujnom pitanju" biskupa Ivasa:

- Nisu li pred tom olujom svi - iako važni - veliki govori, mitinzi i obećanja o porastu ove i one proizvodnje, investicija i ulaganja, infrastrukture i resursa, napretka, blagostanja i standarda, nisu li svi govori i pregovori o ulascima u asocijacije i unije često opasna preskakanja bitnih životnih duhovnih i duševnih pitanja, potreba i prioriteta ovog naroda i države?

Crkva, naime, svoj glas ovoga trenutka artikulira kao apsoutno racionalan i razgovjetan "vox populi", tj. pitanje koje si postavljaju ljudi ove zemlje. Oni se pitaju kada će se razići magla političkih zamagljivanja i pojaviti odgovor kada i pod kojim bi uvjetima Hrvatska bez hipoteka i opterećenja konačno mogla krenuti naprijed.

Milanović je u najvećem dijelu Crkve postao persona non grata, za mnoge svećenike veća čak i od Ivice Račana koji je svojom političkom umjerenošću uspio gotovo anulirati anticrkvenu hipoteku iz svoje komunističke prapovijesti

Odnosno, "pitamo se o čemu, o kojim će to prioritetima govoriti i što će nam to sve obećavati naši političari u predstojećim olujnim nadmetanjima za naše povjerenje i izbore", kao što je rekao biskup Ivas prošle nedjelje u Kninu. Međutim, da ne bi išlo sve na Sanaderovu adresu, Crkva to isto pitanje postavlja i oporbi, prema kojoj je crkveni vrh još suspektniji nego prema HDZ-u.

Pobjeda Zorana Milanovića, kao novog lica u SDP-u, navukla je osmijeh i mnogima u Crkvi, koji se brzo smrknuo nakon njegove kritike vjeronauka u školama i izjave "nisam vjernik" u "Nedjeljom u 2". 

A kada se tomu pridodaju i njegovi učestali pozdravi s "drugovi i drugarice", Milanović je u najvećem dijelu Crkve postao persona non grata, za mnoge svećenike veća čak i od Ivice Račana koji je svojom političkom umjerenošću uspio gotovo sasvim anulirati anticrkvenu hipoteku iz svoje komunističke prapovijesti.

Za Crkvu zapravo na današnjoj političkoj sceni ne samo da ne postoji idelan politički partner, nego ne postoji ni onaj poželjan i prosječan.  Ustalivši neke za sebe bitne odnose u društvu (financiranje iz proračuna, vjeronauk u školi, dušobrižništvo u vojsci, bolnicama...), Crkva se nakon više od desetljeća i pol hrvatske demokracije ponovno okreće onim bitnim, strateškim, tzv. pitanjima općega dobra.

Otvorena pitanja s državom, poput povrata crkvene imovine, mogu se u biskupskim glavama na tren i zanemariti kada se počne razmišljati u relacijama krucijalnim za opstojnost nacionalnog bića, teme koja je uz crkveno poslanje u Hrvatskoj vezana stoljetnom pupčanom vrpcom, ma koliko se to nekomu sviđalo ili ne.

No najslužbenije biskupsko očitovanje o predstojećim izborima valja zapravo očekivati gotovo pred samu predizbornu kampanju, tj. za dva mjeseca kada će se biskupi okupiti na svojem redovitom jesenskom plenarnom zasjedanju na kojem će, pod točkom dnevnog reda Crkva i društvo, sigurno progovoriti i o svojim očekivanjima. Biskup Ivas toj je "crkvenoj jamstvenoj kartici" u Kninu već udario intonaciju i započeo prve retke, a na biskupima je da je ispišu do kraja i gurnu pod nos hrvatskim političkim elitama. Pa tko umije čitati, neka čita. Dakako, ako procijeni da je u predizborno vrijeme dobro imati Crkvu na svojoj strani.

Kaćunko : Biskupi misle što i ivas - Oštri komentari koji su se pojavili nakon kninske 'olujne' propovijedi biskupa Ivasa jasno su istaknuli dva oprečna pogleda na hrvatsku sadašnjost i budućnost. U biskupovoj propovijedi u prvom redu dominira otvorenost i pastirska crkvena težnja da se bez diplomatskog uvijanja upre prstom u bolna mjesta naše realnosti. Nema nikakve sumnje da bi svi biskupi 'potpisali' Ivasovu propovijed, ali bi je svatko izrekao na svoj način. Tako je aktualnu situaciju komentirao "slobodni strijelac katoličke desnice" don Anđelko Kaćunko, kancelar Vojnog ordinarijata i katolički publicist. - S političkog aspekta, biskup je javno i jasno izrekao, gotovo definirao, ono što bi zapravo barem politička oporba trebala svakodnevno govoriti. Ali i ona o tome kukavno šuti jer te teme ne donose političke predizborne bodove koji se redovito skupljaju jeftinim, a biračkom uhu ugodnim samozavaravajućim obećanjima. To se najbolje očituje na temi tzv. europskih integracija i ulaska u NATO. Na političkoj je strani uvjetno rečeno euromanija, a na drugoj strani navodno tzv. eurofobija, što je objektivno - eurorealizam - kaže Kaćunko i dodaje da Crkva kao svojevrsna oporba politici ne smije šutjeti o vitalnim nacionalnim interesima kada su ugroženi, a koje u Hrvatskoj, nažalost, još nitko nije definirao ni formulirao. To je potrebno jer je politika u svim stranačkim opcijama u mnogočemu limitirana, a Crkva ima potpunu slobodu i poslanje da otvoreno govori. - Naša je Crkva svjesna da je u javnosti, posebno u kulturi i medijima, vrlo jak utjecaj antievangelizacije, na što je jasno upozorio Ivan Pavao II., pa zato barem političare katolike potiče da govore i pišu o svim važnim temama. Važniji je narod nego stranačka stega, jer narod i Crkva ostaju, a političari prolaze. Ipak i tu valja upozoriti na mogućnost temeljnog nesporazuma u Crkvinu kritiziranju politike, a to je činjenica da politika nije svemoćna, kao što ni Crkva nije nemoćna napraviti više od kritike - tvrdi Kaćunko.  

Što Crkva zamjera politici Iz govora šibenskog biskupa msgr. Ante Ivasa mogu se razaznati ključne točke "etičke jamstvene kartice", odnosno ključna pitanja, čije nerješavanje Crkva zamjera aktualnoj hrvatskoj politici. To su: • demografska politika: Hrvatska je u šest godina ostala bez 60.000 stanovnika, a nakon 2010. gubici će biti još veći • odnos prema mladima i braniteljima: razočarani, poniženi, zarobljeni drogom i alkoholom, suicidalni • kriminal, razbojstva i pogibije na cestama • pitanje života: brak i obitelj, začeće, rađanje i odgoj • korupcija, mito i veze, zakinute plaće, rasprodaja zemlje • razjedinjenost, suprotstavljenost, krivotvorenja i zločeste podvale, svađe i optužbe, mržnja koja sve razara i ubija • isprazna politička obećanja (o porastu proizvodnje, investicija i ulaganja, infrastrukture i resursa, napretka, blagostanja i standarda, pregovori o ulascima u asocijacije i unije) • preskakanja bitnih životnih duhovnih i duševnih pitanja, potreba i prioriteta naroda i države

Darko Pavičić