ZAGREB - Svi danas govore o katastrofi, ali zamjetan dio poslovne zajednice pamtit će sa sjetom desetljeće kojemu je 2010. zadnja godina. Ošinuti krizom, zaboravili smo da je to bila dekada korporacijskog rasta i burzovne eksplozije u Hrvatskoj.

Zaboravili smo na godine kada je padala nezaposlenost i na velike međunarodne akvizicije u kojima su i mali investitori kući odlazili s dotad za njih nezamislivom količinom gotovine. Zaboravili smo na tsunami shopping centara koji je i Hrvatsku učinio potrošačkim eldoradom.

Zaboravili smo da je to bilo razdoblje građevinskog buma, eksplozije tržišta nekretnina, ispunjenih snova o životu u vlastitom stanu ili kući, jedrenju i dalekim putovanjima…

Ne morate ih voljeti

Zbog protekle dvije godine na ekonomskoj nizbrdici, zaboravili smo svašta, a prvo na činjenicu da je proteklo desetljeće u Hrvatskoj bilo u velikoj mjeri dobro desetljeće, mnogima i najbolje koje su dosad proživjeli.

Desetak uspješnih poduzetnika koje ovdje spominjemo nisu tu zato da svima ostalima suze jala zasjaje u očima. Riječ je o ljudima koji su, svaki na svoj način, deset proteklih godina bili motori gospodarskog rasta Hrvatske. I ne, nisu svi koje spominjemo dobri oglašivači Europapress Holdinga.

Ne morate voljeti Ivicu Todorića, ne mora vam se sviđati njegov imidž osnivača prve nove hrvatske dinastije, pa ni podsljemenski dvorac kojim se ta slika pothranjuje. Ne možete, međutim, ne priznati Todoriću da je solidan poslodavac za danas već gotovo 40.000 zaposlenih u Agrokoru. Todorić je danas najbogatiji Hrvat, Agrokor je najveća i najmoćnija hrvatska kompanija.

Samo činjenica da je to bio i prije 2000. godine pogurala je Todorića za jedno mjesto naniže na vrhu ljestvice najvećih dobitnika desetljeća. Transakcija iz 2006. godine koja je na sam vrh izbacila nekadašnjeg Todorićeva suparnika Luku Rajića i dalje ostaje nenadmašenom u kratkoj povijesti hrvatskog biznisa.

Možete biti bijesni na Luku Rajića zato što je jednim potezom zaradio neoporezivih 2,058 milijardi kuna, što ga je dovelo na sam vrh naše ljestvice. Može vam se ne sviđati mutan način na koji je nekadašnji vozač kamiona stekao svoj “prvi milijun”. Morat ćete mu, međutim, priznati zaslugu što je svojedobno posrnuli Dukat prvo spasio od propasti, a onda razvio toliko da je za biznis o kojemu sam inače i nije znao previše našao kupca u Lactalisu, velikoj francuskoj kompaniji koja je u Dukatu pokrenula novi razvojni ciklus.

Danas kad su ga u Hrvatskoj već gotovo zaboravili, on se, umjesto da se odmara na Karibima, vraća iz Švicarske u Hrvatsku kao investitor i gradi novu tvornicu generičkih lijekova kod Popovače.

Bentley u garaži

Kada je Rajić 2006. prodavao Dukat Francuzima, njegov tada najveći suparnik na domaćem tržištu, varaždinski tihi džentlmen, vlasnik Vindije Dragutin Drk već je bio kupio svog Bentleyja. Buka koja se podigla zbog navodne porezne nepravde kada je javnost prepoznala činjenicu da Rajić na dvije milijarde kuna zarađenih prodajom Dukata ne mora platiti ni kunu poreza Drka je ostavila ravnodušnim.

- Rajić je napravio dobar posao - rekao mi je toga dana u besprijekorno urednom malom uredu u Vindijinu središtu. Ipak, dodao je da osobno nikada ne bi prodao Vindiju. U javnosti postoje i razne priče o tome tko vozi Drkove Bentleyje (navodno danas ima već dva), ali on i na njih odmahuje rukom, smješka se i kruži Varaždinom u svom starom Renaultu. Vindija je danas, uz Agrokor, jedina domaća prehrambena kompanija koja je veća od Podravke i nije čudo što je Drk pokazao zanimanje za to da preuzme Podravku.

- Ako bude prodaje, razmislit ćemo, bila bi šteta da Podravka ne ostane u domaćim rukama - rekao je.