Za američke političare, termin outsourcing zvuči uistinu blasfemično i u stanju je izazvati burne proteste birača koji se naivnim insistiranjem na slobodnoj trgovini lako kanaliziraju u izborni poraz. Stoga ne čudi kako je većina američkih zakonodavaca 'navučena' na protekcionizam, dovijajući se najrazličitijim metodama i mjerama kojima bi se zaustavili negativni trendovi na domaćem tržištu rada i odljev radnih mjesta u jeftinije sredine, poput Azije ili istoka Europe. Usprkos tome, ekonomska računica perjanica američkog korporativnog sektora proteklih je godina uglavnom ignorirala lokal-partiotizam, favorizirajući outsourcing kao ključno sredstvo smanjenja troškova i u konačnici - povećanja profitabilnosti. Na stotine tisuća radnih mjesta otvorile su proteklih godina američke korporacije premještajući proizvodnju (ili usluge, kao, primjerice, u slučaju IBM-a) u inozemstvo, u zemlje s jeftin(ij)om radnom snagom.
Međutim, aktualne okolnosti nalažu promjenu poslovnog modela zbog kojeg političari s početka priče polako počinju zadovoljno trljati ruke. Jer kako navodi Wall Street Journal, Caterpillar je samo jedna u nizu kompanija koje su odlučile preokrenuti trend, pružajući slamku spasa za globalizacijom ugroženu američku industriju, u kojoj outsourcing sve više zamjenjuje - onshoring.
Termin kojemu manjka adekvatnog hrvatskog prijevoda zapravo označava 'povratak na domaći teren', a podrazumijeva prebacivanje proizvodnje (natrag) u SAD, ponajprije kako bi se opslužili domaći klijenti, te je uvjetovan nekolicinom ključnih faktora. Jedan od najvažnijih odnosi se na zbivanja na deviznom tržištu, jer povremeni bljeskovi dolara, viđeni u posljednjih nekoliko mjeseci, nisu (bar ne zasad) promijenili dugoročno negativan trend američke valute. A slabija domaća valuta, koja favorizira izvoznike, u kombinaciji s negativnim posljedicama gospodarske krize po američko tržište rada, dodatno je naglasila značaj brojnih problema s kojima se američke kompanije susreću u inozemstvu. Već pri samom spomenu tržišta u razvoju većina će pomisliti na (zamjetan) politički rizik, bitno kompliciraniju logistiku i rastuće troškove transporta, a potom i probleme s kvalitetom, da navedemo samo neke.
Za veliki broj proizvođača nije nimalo jednostavno spojiti potrebu pažljivog upravljanja zalihama (dodatno naglašenu aktualnom krizom) s praktičnim problemima koji se javljaju prilikom isporuke proizvoda s jednog na drugi kraj svijeta. No ključan je, čini se, bio drastičan rast nezaposlenosti u SAD, koji je, u nedostatku potražnje, bitno snizio trošak rada. Kako navode u General Electricu, to je najvažniji razlog zbog kojeg se dio proizvodnje seli iz Kine u SAD. A tada na scenu stupaju i političari s početka priče, koji su spremni na brojne ustupke (uključujući i izravne subvencije) kako bi proizvođače dovukli upravo u svoju izbornu bazu i na taj način potakli otvaranje novih radnih mjesta, kojih upravo u industriji kronično manjka. Ta tko ne priželjkuje nekakvu tvornicu u svome susjedstvu, u vrijeme duboke ekonomske krize i rastuće nezaposlenosti?
