Uvodničar istaknutog filmskog časopisa Sight and Sound, britanski kritičar Nick James, uvodnik martovskog broja, počeo je neobično izravnom rečenicom: “Oskar za najbolji film ove godine otići će Avataru”, napisao je. “Nikad nisam bio ni u jednu nagradu tako siguran kao u ovu.”
Objašnjavajući kako uvodnik piše u trenutku dok još ne zna ni nominacije, britanski kritičar objasnio je razloge svog čvrstog uvjerenja. “Ove godine industrija će glasati za financijskog, ne estetskog Oscara”, napisao je James. “Jer, američka filmska industrija već je dulje vrijeme preskupa, donosi mali profit i nije privlačna ulagačima... Stoga će filmski biznis ove godine slaviti novac jer je preplašen i nada se da ih 3D može spasiti.”
Uvodničar Sight and Sounda napisao je svoj tekst sredinom veljače, kad nominacije za ovogodišnje, 82. nagrade filmske akademije još nisu bile poznate. Kada su objavljene, činilo se da su donijele potvrdu Jamesova uvjerenja.
Ponavlja li se 1997.?
Nakon što se popeo na vrh vječne liste najvećih komercijalnih hitova, nakon što je osvojio Zlatni globus, Avatar se s devet nominacija našao i na čelu popisa ponajviše nominiranih filmova. Činilo se kako se u potpunosti ponavlja priča iz 1997., kad je Cameronov “Titanic” i poharao blagajne i ponio sve bitne Oscare, a kanadski je režiser s podija Kodak dvorane, mašući ćelavih kipićem, poviknuo “ja sam kralj svijeta”.
Nakon “Avatara”, Cameron bi mogao postati više od “kralja” - car, ili bog? Međutim, uoči sutrašnje večeri dodjele 82. Oscara nemali je broj onih koji drže da pobjeda plavičastih Na’vija i nije baš tako cementno sigurna. Oni koji tako misle uoči sutrašnje dodjele Akademijinih nagrada imaju argumente koji nisu posve za podcjenjivanje. Na čelu liste nominiranih, naime, Avatar nije sam. Po broju nominacija s njim je potpuno izjednačen ratni film redateljica Kathryn Bigelow “Hurt Locker” (Narednik James) koji također ima devet nominacija, dok samo jednu nominaciju manje (osam) imaju “Nemilosrdni gadovi” (Inglorious Basterds) Quentina Tarantina. Gleda li se pak struktura nominacija, vidi se da ta dva filma zapravo imaju čak i prednost pred Avatarom.
Autoritativna Bigelow
Oba su naime nominirana u svim bitnim kategorijama (film, režija, scenarij i barem jedna glumačka), dok Avatar ima niz tehničkih nominacija, ali ni jednu glumačku ni scenarističku. Sviđa li se, dakle, članovima Akademije kako je “Avatar” napravljen - sviđaju li im se maska, montaža, zvuk, scenografija i efekti - ili im se sviđa i kao film? I sviđa li im se dovoljno da pobijedi vrlo muški film ženske redateljice, prljavu iračku dramu “Hurt Locker”? Odgovor na to pitanje doznat ćemo u ponedjeljak u zoru.
Činjenica da se ove sezone kao favoriti za Oscara sučeljavaju upravo “Hurt Locker” i “Avatar” neumitno je zadobila i “žutu”, tračersku dimenziju. Naime, redatelji ta dva filma - James Cameron i Kathryn Bigelow - krajem osamdesetih bili su dvije godine u braku, tri godine mlađi Cameron producirao je nekoliko filmova Bigelow, a napisao je i scenarij za najbolji film (tada već bivše) supruge, sjajni kiberpank SF “Strage Days” (1995). S druge strane, nije teško uočiti sličnost između starije, autoritativne i darovite Bigelow, te niza snažnih žena i odrješitih akcijskih heroina koje su postale zaštitni znak Cameronovih filmova. Nadalje, dvoje bivših supružnika ima i mnogo poetičkih srodnosti. Oboje su ponajbolji u čistim akcijskim filmovima koje ponajčešće karakteriziraju hawksovski, stoički šutljivi heroji. Tako Linda Hamilton iz ranih “Terminatora” ima perfektni odraz u Jamie Lee Curtis u trileru K. Bigelow “Blue Steel”, kao što je šutljivi, razočarani veteran Sam Worthington iz “Avatara” neobično sličan Jeremyju Renneru, pirotehničaru nakačenom na adrenalin iz “Narednika Jamesa”.
Ipak, unatoč tim vidljivim podudarnostima, filmovi bivših supružnika koji se sučeljavaju u oskarovskoj trci različiti su da ne mogu različitiji biti. “Avatar” je blještavi, preskupi superspektakl koji počiva na izmaštanom fantastičnom svijetu, dok je “Hurt Locker” prljavi, hiperrealistički film sniman na lokacijama Bliskog istoka. I jedan i drugi film na neki se način bave kolonijalizmom, odnosno borbom Amerikanaca protiv lokalnog, “domorodačkog” pokreta otpora.
Svagdan američkog vojnika
Ali, dok je “Avatar” liberalno čedo, film čiji junak odbija služiti bijelim korporacijama i “odlazi u šumu” uz rame s domorocima, u “Hurt Lockeru” najpolitičniji je aspekt taj što - politike kao da nema. Bigelow prikazuje svagdan američkih vojnika u žarištu pogibli, potpuno zauzima njihovu perspektivu, i ne pomišljajući da kaže išta o kontekstu, a bliskoistočni “Na’vi” - Arapi - tek se podrazumijevaju kao kolektivni neprijatelj i prijetnja. Samim tim, ova dva filma imala su i oprečne ideološke reakcije. “Avatara” je konzervativna kritika napadala kao “još jedan film o lošim američkim agresorima” (Debbie Schussel), dok je “Hurt Locker” uzrujao dio europskih liberalnih kritičara. Takvi su Kathryn Bigelow kritizirali sličnim rečenicama kakvima su u Hrvatskoj nas kritizirani srpski ratni filmovi: da se njena poruka svodi na apstraktno humanistički sud kako je “rat strašan”, te da nije - kako se u nas to govorilo - “definirala agresora”.
Političke nijanse
Znači li to da će političke nijanse odrediti budućeg oskarovca? Teško.
Irak i Afganistan, doduše, vise kao avet i nad nagradama, jer se oba vodeća filma bave američkim kolonijalnim intervencionizmom. Treba tek vidjeti koji će pristup “vojujućoj Americi” prevagnuti: liberalna antiimperijalistička fantazija transponirana u svemir, ili pak trpki, prljavi film o tome kroz što sada i tamo prolaze “naši dečki”?
JAMES CAMERON
Čovjek o kojem se gotovo sve zna, James Cameron je uz Stevena Spielberga najuspješniji holivudski režiser svih vremena. Pravi pristaša maksime “više je više”, čak je triput snimio najskuplje filmove svih vremena do tada (“Terminator 2”, “Titanic” i “Avatar”), i sva tri puta uspio. Dva od njih, “Titanic” i “Avatar”, najunosniji su filmovi u povijesti.
Rođen u Kapuskasingu, u kanadskom Ontariju, u obitelji inženjera. Studirao je fiziku i filozofiju, a u film je ušao nakon što je odgledao “Ratove zvijezda”. Prvi filmski posao bio mu je onaj maketara.
Proslavio se SF-om “Terminator” (1984), relativno jeftinim, malim filmom koji je generirao jednu od najskupljih filmskih franšiza u povijesti. U tom filmu očitovale su se dvije ključne karakteristike Cameronovih daljnjih filmova: snažni ženski likovi, te tema odnosa čovjeka i tehnike.
U osamdesetima, Cameron snima drugi “Alien” (oko kojeg su podijeljena mišljenja među fanovima serijala), a potom i “Bezdan” (“Abyss”, 1989.), prvi igrani film u povijesti koji se bitno oslanjao na kompjutorski generirane efekte. Godine 1991. snimio je nastavak vlastitog “Terminatora” koji je za razliku od malenog prethodnika bio najskuplji dotad snimljeni film. Nakon “Terminatora” Cameron snima još jedan filma sa Schwarzeneggerom (“True Lies/Istinite laži”), a potom 1997. i “Titanica”, nakon kojeg prestaje biti “samo” filmski režiser, i postaje nešto drugo. Tehnološki guru? Vizionar? Genij? Infantilni režiser opsjednut skupim igračkama? Grandoman? Po svemu sudeći - sve od toga.
KATHRYN BIGELOW
Rođena 1951. u L.A., Kathryn Bigelow studirala je filmologiju na Columbiji gdje joj je mentor bila Susan Sontag. Isprva je bila slikarica, a audiovizualnu karijeru je počela eksperimentalnim filmovima. Nakon nekoliko relativno neopaženih ranih naslova, iskočila je 1990. trilerom “Blue Steel” u kojem Jamie Lee Curtis glumi policajku koju progoni psihopat. Nakon relativno gledanog, premda ne blistavog surferskog filma “Point Break” s Keanu Reevesom, Bigelow snima svoj najbolji film, kiberpank SF “Strange Days” u kojem tematizira rasne ulične sukobe u Los Angelesu.
Bigelow je težak udarac doživjela podmorničkim ratnim filmom “K 19: Widowmaker” koji se skrhao na tržištu, pa je Bigelow idućih sedam godina bila bez filma, a “K: 19” u Hollywoodu je stekao posprdni nadimak “K 19: potapa karijere”. Osim na filmu, Bigelow je radila i na TV-u, među ostalim režirajući “Odjel za umorstva”.
Za Jamesa Camerona bila je udana od 1989. do 1991., a on je i pisac adaptiranog scenarija “Strage Days”.
Bigelow je tek četvrta žena nominirana za Oscara za režiju, nakon Line Werthermueller, Jane Campion i Sofije Coppole. Osvoji li ga, bit će prva dobitnica.
