U filmu ‘Nemilosrdni gadovi’ Christoph Waltz igra nacista opsjednutog time da uhvati što više Židova. Pa, Christophe, sada si došao na pravo mjesto!” Dok je izgovarao te riječi, Steve Martin rukama je pokazao po velikoj dvorani losangeleskog Kodak Theatera, ispunjenoj do posljednjeg mjesta. Bila je to najbezobraznija šala te večeri, koja je aludirala na činjenicu da je hollywoodska filmska industrija u rukama biznismena židovskog podrijetla, no gledajući lica gostiju, dosjetka baš nije odgovarala istini: nikad toliko Afroamerikanaca niste mogli zapaziti u publici, donekle i stoga što je “Precious”, drama iz newyorškoga geta, bila nominirana u šest kategorija, uključujući i onu za najbolji film, a ni Azijata nije uzmanjkalo. Hollywood je u pravom smislu riječi postao moderni Babilon.
Ovogodišnjoj dodjeli Oscara prognozirana je rekordna gledanost, pa je u njezinu organizaciju utrošeno znatno više nego u lanjsku. Je li se trud isplatio? Već sama činjenica da su u trenu rasprodani svi termini za reklamne spotove od 30 sekundi po cijeni od milijun i pol dolara svaki (prije su koštali manje od milijuna) svjedoči da jest, no ako je riječ o zanimljivosti priredbe, to je nešto posve drugo.
Što ja ovdje radim?
Steve Martin i njegov partner Alec Baldwin bili su odlični voditelji (najavljujući mlađu generaciju prezenterica, Miley Cyrus i Amandu Seyfried, cinično su dodali: “A evo sad cura koje vjerojatno nikad nisu čule za nas”), a jedino George Clooney nije odgovarao na njihova podbadanja, možda predosjećajući da njegov film “Ni na nebu, ni na zemlji” neće potvrditi niti jednu od svojih šest nominacija. Ipak, osim defilea zvijezda i zvjezdica, na pozornici se jedva što zbivalo. Prošlih godina priredba je počinjala krasnom animiranom špicom u izradi našeg studija Luminus, a sada ju je otvorio televizijski glumac Neil Patrick Harris glazbeno-plesnim brojem, izgovarajući znakovitu rečenicu: “Što ja to ovdje radim?”. Neki od priloga bili su prigodni, ali i potrebni, poput posvete preminulom Johnu Hughesu i još nekolicini hollywoodskih legendi, no bez bloka o horor filmovima itekako se moglo. Uostalom, priredba se oduljila više od pola sata nego što je bilo predviđeno, što bi gledatelji mogli kazniti već sljedeće sezone. Ako je dodjela Oscara bila tako dosadna unatoč velikom dvoboju filmova bivših supružnika Kathryn Bigelow i Jamesa Camerona, kako li će tek biti kad natjecatelji ne budu toliko zanimljivi?!
Bolji je stari Hollywood
Točnima su se pokazale glasine da bi “Narednik James”, ratna drama s najmanjom bruto zaradom u povijesti Oscara, mogao pobijediti Cameronov “Avatar”, najkomercijalniji film svih vremena. Koliko god Kathryn Bigelow i njezina ekipa bili sretni zbog ishoda (na pozornici se jedino nije smio pojaviti producent Nicolas Cartier: on je prijenos gledao iz Malibua jer nije dobio ulaznicu zbog poznate afere s e-mailovima kojima je nagovarao znance da ne glasaju za “Avatar”), ostaju im i neke brige: troškovi oskarovske kampanje koštali su barem pet milijuna dolara i trebat će ih povratiti distribucijom na svjetskom DVD-tržištu. Redateljica i producentica zahvalila je svim ženama i muškarcima u uniformama koji ratuju u Iraku, Afganistanu i tko zna gdje sve ne, što je o. k. iz aspekta problema kojima se bavi njezin film, no u takvoj zahvali mogla se potkrasti i napomena da nije jasno što američka vojska zapravo radi u spomenutim dijelovima svijeta.
Sandra Bullock djelovala je najsigurnije, primjereno liku koji tumači u “Priči o prvaku”, a treba je cijeniti i zbog toga što se neposredno prije usudila osobno primiti Razzie, nagradu za najgoru izvedbu u komediji “Sve o Steveu”. Nije bila samo sigurna, nego i iznimno elegantna, no netko je današnjim zvijezdama učinio lošu ulogu kada je na YouTube poslao ulomak s dodjele Oscara početkom 1954. godine: tada je Gary Cooper u stanci snimanja filma “Vera Cruz” u Meksiku pročitao koje su glumice nominirane za Oscara, a zatim smo se prebacili u Los Angeles gdje je komičar Donald O'Connor proglasio pobjednicu, Audrey Hepburn za ulogu u filmu “Praznik u Rimu”. Tada 24-godišnja glumica popela se na pozornicu, izgledajući tako otmjeno i šik da bi pomela sve dame koje su se u nedjelju navečer natiskale u Kodak Theater.
Vjerojatno zato, kada su u pitanju stil i spektakl, više volimo stari Hollywood od ovoga novog.
