Jedina stvar, uz novac, koju Hollywood voli više od svega su Oscari, odnosno osvajanje nekog kipića, jer to je konačna potvrda da su nešto napravili bolje od ostatka svijeta. Stoga ne čudi što svake godine, u vrijeme kada se objave nominacije, počinju kojekakve kampanje, vrlo često prljave, kojima producenti, glumci, pa i redatelji pokušavaju pridobiti koji glas više za svoj film. Ako to ne uspije, onda se “računa” i to ako konkurencija izgubi nešto kredibiliteta i podrške.
Ove godine to je bio Nicolas Chartier, jedan od producenata “Narednika Jamesa”. U javnost je nedavno procurio njegov mail koji je poslao svojim prijateljima u kojima je tražio da urgiraju da se glasa za njegov film, a da “Avataru” daju najmanje glasova. Priča je završila tako da mu je zabranjen dolazak na ceremoniju, ali svejedno je dobio kipić.
Međutim, nisu samo ljudi iz filmske industrije ti koji prljavo igraju u nastojanjima da baš njihov film bude onja koji će dobiti barem jednog Oscara. U to je uključena i medijska industrija, blogeri, komentatori... “Narednik James” našao se i na meti blogera koji su mjesecima raspravljali o tome je li priča bombaša autentična, čime su pokušavali srušiti samu autentičnost filma.
Prljavi veš kao metoda
Takav način negativne kampanje postao je dio sezone Oscara, a sljedećih godina takva vrsta “igre” samo će se širiti. Čak je i Oprah Winfrey u svom showu otvoreno stala na stranu filmova “Precious” i “Avatar”, pa tako gotovo nije bilo nijedne njezine emisije u kojoj te filmove nije spomenula nekoliko puta.
Prošlih godina mnogi su se nominirani, pa i dobitnici Oscara, našli u sličnim situacijama, a “prljavi veš” nerijetko je značio laganje i pretjerivanje.
“Milijunaš s ulice” prošle je godine neposredno prije dodjele Oscara odjednom postao omražen, jer je negdje izašla priča da mali Indijci koji su glumili u filmu nisu bili plaćeni, te da ih je ekipa koja je napravila film iskoristila za svoj uspjeh. Do danas te priče ne samo da nisu potvrđene, nego je na kraju ispalo da su djeca dobila dobre honorare od kojih će još godinama dobro živjeti i njihove obitelji.
“Djevojka od milijun dolara” Clinta Eastwooda 2005. bila je nominirana za sedam Oscara, a onda je New York Times objavio veliku temu o tome kako su društveni aktivisti “jako zabrinuti jer kraj filma šalje pogrešnu poruku ljudima s ozljedama glave”. Podsjetimo, film završava smrću glavne junakinje nakon što je nezgodno pala i lupila glavom o pod tijekom boksačkog meča.
Ponekad uspije, ponekad ne
Godinu prije DreamWorks je besramno objavio oglas u kojem su citirali filmske kritičare koji su govorili da Oscara za najbolju žensku sporednu ulogu mora dobiti Shohreh Aghdashloo iz filma “Kuća od pijeska i magle”, a ne favoritkinja Renée Zellweger. Nakon upozorenja DreamWorks je povukao oglas.
Bivši predsjednik Akademije Robert Wise 2003. godine poslao je javno pismo u kojem je napisao kako je vrijeme da Martin Scorsese dobije Oscara za “Bande New Yorka”. Šefovi kuće Miramax uzvratili su pismom u kojem su prozvali Wisea, a na kraju se ispostavilo da ga uopće on nije napisao. Scorsese te godine nije dobio Oscara.
Godinu dana ranije “Genijalni um” našao se u pravom medijskom ratu. Newsweek, USA Today, Fox i još neki mediji drvljem i kamenjem su se nabacivali po filmu, zbog čega je gotovo ostao bez Oscara. Optuživali su redatelja i producente da je film homofobičan, te da je u zadnjem trenutku izbačena scena u kojoj grupa ljudi premlaćuje Židove.
Uglavnom, ružna je to, ali i smiješna strana najmoćnije industrije na svijetu.
