Voljom 107 milijuna japanskih birača, parlamentarni izbori u Japanu okončali su 55-godišnju vladavinu Liberalno-demokratske stranke (LDP; JiYuu Minshu To) i doveli na vlast njene suparnike iz Demokratske stranke Japana (DPJ; Minshu To). LDP je vladao od 1954., uz šestomjesečni prekid 1993.
Doduše, kratko vrijeme krajem 90-ih LDP je vladao zahvaljujući koaliciji s Liberalnom strankom (JiYuu To) i budističkom strankom Komeito (političkim krilom budističke sekte Soka Gakkai). Liberalni prefiksi u nazivima stranaka ne trebaju zavaravati - LDP i DPJ zapravo su konzervativne stranke, pri čemu čelništvo DPJ (i ne samo njih) čine disidenti iz LDP-a.
Od 480 mjesta u Zastupničkom domu japanskog Parlamenta, njih 300 se biralo u većinskim izbornim jedinicama, a 180 s proporcionalnih stranačkih lista. DPJ je dobio čak 304 mjesta.
Izborni model i rezultati
Uz većinu DPJ u Gornjem domu japanskog Parlamenta, koju osigurava koalicijama sa Socijaldemokratskom strankom (Shakai To) i Narodnom novom strankom (Kokumin Shin To), budući premijer Yukio Hatoyama, šef DPJ, može računati na prolaz svojih zakonskih projekata.
Donedavni premijer Taro Aso podnio je ostavku na vođenje LDP-a, stranke u čijoj je povijesti ovo njezin najteži poraz.
Japanci koji žive u inozemstvu imaju pravo glasa, temeljem presude japanskog Vrhovnog suda iz 2005. No, od 814.000 Japanaca koji žive u inozemstvu samo se njih 13 posto prijavilo za glasovanje. Izbori za njih organizirani su tjedan dana, tj. od 19. do 22. kolovoza u japanskim diplomatskim predstavništvima, pa i u Zagrebu.
Suočen s naglim padom popularnosti vladajućih, Taro Aso pozvao je 21. srpnja na raspisivanje prijevremenih izbora za kraj kolovoza, oko dva mjeseca prije redovitog termina. Pad LDP-a i rast DPJ bio je očit iz anketa i zadržao se do izbora.
Uz to, na lokalnim izborima (Japan nema opće lokalne izbore!) u nizu gradova i prefektura DPJ je potukao LDP: u Nagoyi 26. travnja, u Saitami 24. svibnja, Chibi 14. lipnja i Tokiju 12. srpnja. Za LDP je još porazniji loš rezultat u malim gradovima i ruralnim područjima, koja su im tradicionalna uporišta. U ruralnim područjima bio je prisutan dojam da se vlada više brine za velike gradove, što je vješto koristio DPJ.
Premijer Aso očito je smatrao da je najbolje prijevremenim izborima zaustaviti rast DPJ i pad LDP-a. Ipak, rast DPJ nije zaustavilo ni uhićenje tajnika DPJ, osumnjičenog za primanje nezakonitih donacija od korporacije Nishimatsu Construction. Predsjednik DPJ Ichiro Ozawa mirno je podnio ostavku, što je stranku podiglo na 43 posto potpore birača u srpnju, nasuprot 23 posto potpore za LDP.
Vodili nejasnu politiku
Kako se moglo dogoditi da LDP doživi ovako težak poraz? Opći je dojam zasićenosti japanskih birača vladom LDP-a, koja očito nije našla prave mehanizme za suzbijanje recesije u Japanu. Profesor Mikuriya Takahashi sa Sveučilištu u Tokiju (donedavno voditelj Nacionalnog instituta za politološka istraživanja) pomalo je cinično komentirao rad vlade: “Dugo pratim japansku politiku, a ovo je prvi put da pratim vladu čija politička stajališta nisu nejasna, nego ih vlada uopće nema! Ova vlada počinila je niz propusta, besciljno gubeći vrijeme”.
Za ovo stanje u LDP-u suodgovoran je bivši premijer Junichiro Koizumi (2001. - 2006.). U njegovo doba Japan je iskoračio iz duge gospodarske stagnacije nakon gospodarskog sloma krajem 1980-ih. Koizumi je po karizmatičnosti usporediv s legendarnim premijerom Shigeruom Yoshidom (1948. - 1954.), koji je okončao američku okupaciju Japana. U Yoshidino je vrijeme i nastao LDP spajanjem niza konzervativnih stranaka i udruga. Zato od početka unutar LDP-a postoje jake struje (ili frakcije), vezane za razne interesne skupine u japanskom društvu (farmere, obrtnike, poslodavce, prijevoznike itd.) šireći stra načku potporu i u glasovima i u donacijama.
Koizumi je odlučio unijeti novi duh u stranačku politiku i približiti LDP građanima, u želji da vlast bude u službi građana, a ne interesnih skupina. Bitno je smirio i sučeljavanja među strujama u LDP-u. Ipak, unutarstranačka tektonika bila je korisna i za LDP i za naciju, jer je omogućavala “brušenje” inicijativa na odborima unutar LDP-a.
A predstavnici stranačkih struja na unutarstranačkim su sučeljavanjima prolazili nužan “trening” za međustranačka sučeljavanja i za vladine resore. Zato je LDP danas homogeniji nego ikad, ali bez dovoljno karizmatičnog lidera i programa kojima može parirati inicijativama DPJ. Ako je Koizumi kriv za ovaj poraz LDP-a, onda je to zato što nakon svog odlaska nije stranci osigurao karizmatičnog nasljednika s jasnom vizijom.
Tako daleko, a tako slično
Karizmatični vođa vladajuće stranke, koji je napušta, ne ostavljajući iza sebe jakog nasljednika s jasnom vizijom razvoja. Premijer koji gubi popularnost, uz ministre i direktore državnih tvrtki koje se proziva radi krivih poteza. Oporba koja samo čeka dolazak na vlast, ali ne radi ništa na tome. Poznato, zar ne?
Izborne teme ovaj put bile su i nužnost orijentacije države na potrebe djece (pred)školske dobi uz najavu DPJ o većim potporama za mlade majke. Vlade su se dosad većinom brinule samo o umirovljenicima. Nužnost povećanja fondova za pomoć ruralnim područjima i nezaposlenima spominjali su svi. Za nas je zanimljiv i odnos prema državnoj administraciji, tj. dvojba koliko ona mora biti profesionalna, a koliko ovisna o vladajućim strankama. Uz to, nezavisni gradonačelnici poput Hashimotoa u Osaki pozivali su na veću decentralizaciju zemlje, dok će dvojba o nastavku ili obustavi privatizacije Poštanske banke sigurno ostati važna.
Prijatelji naše zemlje
Članovi Lige prijateljstva s Hrvatskom u japanskom Parlamentu bili su članovi LDP-a. Osvjedočeni prijatelji Hrvatske sada su već bivši ministri iz redova LDP-a Tanigaki, Fukuda, Nakasone i premijer Taro Aso. Još kao šef diplomacije u vladi Shinzoa Abea, Taro Aso je promovirao koncept japanske vanjskopolitičke strategije nazvan “Luk slobode i prosperiteta”, u kojem je Hrvatska bila važan partner u ovom dijelu Europe. Partnerstvo s Hrvatskom podržavali su i drugi članovi LDP-a. U to sam se uvjerio kao predsjednik Skupine prijateljstva s Japanom Hrvatskog sabora u susretima s japanskim zastupnicima, ministrima i državnim tajnicima.
Na Hrvatskoj i na njenoj diplomaciji (Vladinoj i saborskoj) sada je važan zadatak da istu razinu povjerenja i prijateljstva postigne i s novom većinom u japanskom Parlamentu iz redova DPJ, odnosno s novim premijerom Hatoyamom. Na tome je dosad malo učinjeno. Malo je poznato da je skupina od 10 parlamentarnih zastupnika DPJ, većinom iz Osake, boravila u Zagrebu i Splitu u privatnom posjetu još u ljeto 2008. Imao sam ih priliku susresti na ručku i bilo mi je drago što su pokazali interes za Hrvatsku, za naše gospodarstvo i za odnose na političkoj sceni. Vjerujem u dobre hrvatsko-japanske odnose i nakon ovih izbora.
Tonči Tadić, Hrvatsko-japansko kulturno i gospodarsko društvo
