Ovaj avion ima ravnatelja i još 12 ljudi na plaćama

Objavljeno: 27.06.2009

Damir Brdek vjerojatno radi na jednom od najboljih radnih mjesta na svijetu. Ravnatelj je Direkcije za korištenje službenih zrakoplova.

Točnije, ravnatelj je jednog zrakoplova, Challengera 604, službenog aviona hrvatskog predsjednika, predsjednika Sabora, predsjednika Vlade i saborskih zastupnika.

To specijalno tijelo osnovano je 2001. godine, u vrijeme kad je predsjednik Vlade bio Ivica Račan. Pokojni Račan i nije bio pretjerano sklon koristiti službene zrakoplove, dva koja je Hrvatska u to doba imala. Te dvije raskošne letjelice kupljene za bivšeg predsjednika Franje Tuđmana, i to nakon pada Vukovara, bila su simbol rasipništva. Na njihovo se održavanje godišnje trošilo nekoliko milijuna dolara, a uglavnom su bili zatvoreni u hangarima.

Ravnatelj ovog državnog organa zove se Damir Brdek. Prima plaću iz proračuna od 21 tisuću kuna. Ima kancelariju u zračnoj luci na Plesu. Nijednom ga nismo zatekli na poslu. U Vladi su zadovoljni kako radi njegova direkcija i ne pada im na pamet da je ukinu
No, Račan je ipak morao protiv sebe. Iako se na daleka putovanja uglavnom otiskivao komercijalnim putničkim linijama  - i to u ekonomskoj klasi s Hrvatima koji su osuđivali predsjednički i Vladin luksuz - službeni zrakoplov na kraju je ipak i Račanu dobro došao.

Rezervirana tajnica

Jedan Račanov suradnik ispričao nam je presudnu dogodovštinu: ondašnji premijer zakasnio je na let iz Frankfurta. Ojađen, Račan se sjetio službenog zrakoplova. Iako ga je dotad uspješno izbjegavao, napokon je sjeo u njega, a malo nakon toga rodila se i ideja o osnivanju te “tajanstvene” direkcije.

- A stizale su u to doba i brojne europske inicijative, počele su se osnivati mnoge agencije za potrebe pristupa EU, pa je osnovana i Direkcija za korištenje službenih zrakoplova. Bila je to mala direkcija, brojala je sedam, osam ljudi. Bilo je prilično teško kontrolirati tko, kada i kako može letjeti službenim zrakoplovom pa je ideja bila da bi Direkcija omogućila racionalnije i pravilnije upravljanje zrakoplovom - kaže naš izvor.

Priznaje, ipak, da ne vidi osobitog smisla u postojanju te agencije.

Riječ je o zrakoplovnoj  službi koja postoji 60-ak godina, ali djeluje kao da je nešto novo jer je pod sadašnjim nazivom osnovana
2001. godine,

Zlatko Mehun
glasnogovornik vlade

- Podrazumijevalo je to zapošljavanje novih ljudi i dodatne troškove, a sve se zapravo moglo regulirati zakonskim odredbama i pravilnicima - objašnjava.

O radu Direkcije od današnjeg ravnatelja Brdeka nije nam bilo moguće dobiti baš nikakvo objašnjenje. Štoviše, u dva tjedna, koliko smo pokušavali s njim stupiti u kontakt, nepoznata nam je ostala i sama boja njegova glasa.

Brdeka, naime, u Direkciji nije bilo. Niti jednom.

- Dobar dan, zovem iz Jutarnjeg lista, možete li me, molim vas, spojiti s ravnateljem Brdekom - pitamo, a s druge strane javlja se ženski glas, vjerojatno tajnica.

- A ne, gospodina Brdeka nema u Hrvatskoj, na putu je u Baselu - odgovara.

- Recite, kada se vraća? - ponovno ćemo mi.

- Sutra poslijepodne stići će u Hrvatsku - uzvraća.

- A kada će biti u Direkciji - zanima nas.

- Aaa, to vam doista ne bih znala reći - štura je tajnica.

Zovemo i sutra poslijepodne. Opet isti razgovor, ponovno isti rezultat. Ravnatelja Brdeka nema, i baš nitko u Direkciji ne zna kada će doći. A čak i da znaju, to nam ne mogu otkriti.

‘Javite se Mehunu’

- Možete li me onda spojiti na njegov mobitel? Doista mi hitno treba, radim temu o njegovoj Direkciji pa bi bilo zgodno da se čujemo i vidimo. Ipak je on na čelu te službe - objašnjavamo, a gospođa kaže da će pokušati, ali sumnja da će se Brdek javiti. Stavlja nas na čekanje, telefon zvoni, otklapa se slušalica, ali s druge strane opet ženski glas. Isti. Ne može stupiti u kontakt sa svojim ravnateljem.

Brdek u Direkciji obavlja četiri funkcije: prvo, funkciju direktora pilota i stjuardesa i, drugo, poziciju direktora letačkih operacija.  Ravnatelj je Direkcije, a ujedno i šef pilota, objasnio je Mehun
- Ništa, hvala vam, možete li mu reći da sam ga zvala pa ako se može javiti kada je slobodan - naivno pitamo. Obećaje da hoće.

Čekamo nekoliko dana, ali Brdek ne zove. Ponovno zovemo Direkciju, smještenu na zagrebačkom Plesu, i opet se javlja tajnica. Tražimo ravnatelja, ali njega nema. Ponovno se raspitujemo kada će biti u direkciji, ali to nitko ne zna.

- Gledajte, vi ovako i onako trebate za bilo kakva pitanja u vezi s Direkcijom kontaktirati gospodina Zlatka Mehuna, glasnogovornika Vlade. On će vam reći sve što vas zanima - naknadno se sjetila tajnica.

Ipak inzistiramo na razgovaru s Brdekom.

- Pa on je na čelu Direkcije, želim da mi ispriča o radu službe - govorimo joj.

Kaže neka pokušamo sutra ili neki drugi dan, možda ćemo ga tada uspjeti uhvatiti.

A sutradan isto.  Prekosutra također. Sada je već i ta gospođa pomalo nervozna što zovemo. Valjda im dosađujemo. Brdeka nema.

- Dobro, možete li mi molim vas reći kada će biti na svom radnom mjestu pa da tada zovem - inzistiramo.

- Ne, na žalost, to vam ne mogu reći - odgovara.

- Možete li barem reći hoće li sutra doći na posao - opet pitamo.

- Ne, ne mogu vam to reći - kaže ona.

- A hoće li biti tu prekosutra? Znate li hoće li uopće doći ovaj tjedan ili da zovem za mjesec dana - pitamo dalje.

- Ne, na žalost, niti to vam to mogu reći - ne da se ona.

Lani se avionom najčešće vozio predsjednik Vlade Ivo Sanader, i to 67 puta, a predsjednik Stipe Mesić koristio ga je nešto manje, 54 puta. Najmanje su se njime vozili predstavnici Sabora
Ravnatelj Brdek valjda je tako nedostupan zbog velikog obima posla koji mu je vlada povjerila.

Kako nam je objasnio glasnogovornik Vlade Zlatko Mehun, Brdek u Direkciji obavlja četiri funkcije: prvo, funkciju direktora pilota i stjuardesa i drugo, poziciju direktora letačkih operacija.

Osim toga, ravnatelj je Direkcije, a ujedno i šef pilota. Za svoje radno mjesto, kao državni službenik, dobio je i odgovarajući koeficijent - 4,2. To znači da mu mjesečna bruto plaća iznosi oko 21.000 kuna.

O samoj Direkciji Mehun pronalazi samo riječi hvale.

- Znate, to je najstarija i najdugovječnija zrakoplovna služba koja u Hrvatskoj djeluje u kontinuitetu. Ona postoji već 60-ak godina, ali djeluje kao da je nešto sasvim novo jer je pod sadašnjim nazivom osnovana 2001. godine. No, i prije je postojala iz istih razloga - tvrdi Mehun.

Granić kaže drugo

No, sasvim suprotno o tome govori nam Goran Granić, koji je u vrijeme Ivice Račana bio predsjednik Koordinacije za unutarnju i vanjsku politiku RH. Prisjetio se osnivanja te direkcije te rekao da je to bila jedna od boljih odluka tadašnje Vlade jer je omogućila transparentnost i racionalnost po pitanju korištenja službenim zrakoplovom.

- Službeni zrakoplov do tada je bio u vojnom sustavu, a prebacivanjem u Direkciju došao je u civilni sektor, za korisnike koji su se određivali prema prioritetu. Prvo tu dolazi predsjednik zemlje, potom predsjednik Sabora, Vlade, a na kraju zastupnici i ostali.  Također je bilo predviđeno njegovo korištenje za humanitarne svrhe i državne akcije te za prijevoz teških bolesnika, doniranih organa - kaže Granić.

Zaboravlja pritom da je kod osnivanja Direkcije u uredbi bilo zaboravljeno prevoženje teških bolesnika. Ubačeno je to naknadno, kada je bilo jasno da će zrakoplov biti prečesto prizemljen ako će služiti samo službenim posjetima, koje je Račan izbjegavao.

- A zrakoplov je najjeftiniji kada je u zraku, a troškovi njegova održavanja najveći su ako stoji na zemlji - objašnjava Granić.

Može ih se i 32 zaposliti


Kaže da osnivanje Direkcije koja će se baviti pitanjima prioriteta korištenja službenog zrakoplova nije bio luksuz koji si Hrvatska nije mogla priuštiti. Kada je ona osnovana, nisu se zapošljavali novi ljudi, već su preuzeti oni iz vojnog sustava. Osoblje su činili pilot i kopilot  i još desetak ljudi, prisjeća se Granić.

Direkcija danas, kaže Mehun, broji 13 stalno zaposlenih osoba, a prema Pravilniku o unutarnjem radu Direkcije, koji nismo uspjeli dobiti na uvid, predviđena su 32 radna mjesta. Nešto od tih slobodnih mjesta bit će popunjeno i posljednjim natječajem kojim je Direkcija oglasila postupak za testiranje i intervju, i to za radno mjesto stručnog referenta, tehničara održavanja zrakoplova IRE B2 i A.

Osnivanje direkcije koja će se baviti korištenjem službenog zrakoplova nije bio luksuz za RH. Nisu se zapošljavali novi ljudi,
već su uzeti oni iz vojnog sustava,

Goran Granić, potpredsjednik
Račanove vlade
Kaže da se služba nekada zvala Zrakoplovna služba Vlade, a promjena imena bila je posljedica zakonske regulative. Napominje da je riječ o maloj službi koja brine samo o jednom avionu, pa su i njezini troškovi mali. Može li o korištenju tog zrakoplova brinuti jedna osoba, a ne specijalno državo tijelo, Mehun smatra suvišnim pitanjem.

- Ovo je ipak najracionalniji oblik korištenja takvog zrakoplova, a zaposlenici Direkcije imaju plaće kao i ostali državni službenici, ovisno o njihovu radnom mjestu i predviđenom koeficijentu - objašnjava.

106 humanitarnih letova

Postojanjem Direkcije danas su zadovoljni i u Vladi, pa Mehun kaže se ta služba bavi “odgovornim poslom” s obzirom na to da Direkcija, u odnosu na svjetske standarde, ima minimalan broj zaposlenih, a posluje iznimno efikasno s tako malim kadrom. A zrakoplov je, kaže Mehun, gotovo stalno u zraku.

Tijekom 2008. godine prevezao je 2024 osobe te letio 349 puta, u prosjeku gotovo svaki dan. Ostvario je pritom 440 sati leta i prešao 175.600 nautičkih milja, što, tvrdi Mehun, nadaleko svjedoči o potrebi za postojanjem specijalnog tijela koje će voditi brigu o korištenju tog zrakoplova.

Lani se avionom najčešće vozio predsjednik Vlade, Ivo Sanader, i to 67 puta, a predsjednik Stipe Mesić koristio ga je nešto manje, 54 puta. Najmanje su se njime vozili predstavnici Sabora - samo 26 leta. No, zrakoplov je obavio i 106 humanitarnih i medicinskih letova, od prijevoza teških bolesnika do prijevoza doniranih organa, ali i za obavljanje nekih humanitarnih akcija na državnoj razini. Prevozile su se njime bebe rođene sa srčanim manama i drugi bolesnici, ali Mehun napominje da se zrakoplov u javnosti pogrešno percipira kao “Sanaderov” jer se njime mogu služiti baš sva tijela državne vlasti.

Postojanja Direkcije opravdano je, dodaje Mehun, i zbog činjenice kako je to pitanje sigurnosnih standarda kojima se koriste takve letjelice, pa svaki put kada se ona otisne od tla, treba voditi brigu i o sigurnosnom elementu, što, među ostalim, nalažu i državni standardi. Upravo zbog tog “sigurnosnog momenta”, nije moguće dobiti baš sve zatražene podatke o Direkciji za korištenje službenih zrakoplova.

Mehun dodaje da u pitanje ne smijemo dovesti ni postojanje službenog zrakoplova.

- Gledajte, kada bismo išli računati koliko bi nas koštale karte za redovne letove, sve skupa bi nas izašlo puno više nego ovako kada imamo vlastiti zrakoplov. Situacija je doista takva da apsolutno svaka država ima vlastiti zrakoplovni prijevoz, i to ponajviše zbog operativnosti i operabilnosti koju takva opcija pruža - kaže glasnogovornik Vlade.

Skupi stari avion

A koliko su godišnji troškovi održavanja toga giganta, Mehun kaže da ne može reći. Ima podatke za lanjsku godinu, ali ne želi ih dati. Tada je 11 godina star zrakoplov bio na redovnom servisu koji je znatno poskupio ukupan iznos predviđen za zrakoplov.

- To vam nikako ne bi bili vjerodostojni podaci - zaključuje Mehun.

Kupovali skupe Challengere, a nisu imali za kanadere

U vrijeme Franje Tuđmana Hrvatska je imala dva službena zrakoplova, Challenger 601 i Challenger 604. Prvi je kupljen po nalogu samog Franje Tuđmana jer se tadašnji predsjednik nije htio “voziti biciklom”, a drugi je kupljen 1997. godine, za čak 18 milijuna američkih dolara. Javnost se tada zgražala nad bahatlukom i razmetanjem državnog vrha.

Vlast je objašnjavala da je riječ o zrakoplovu iste kategorije poput onog koji koristi američki predsjednik.

A umjesto u zraku, vrijedni i luksuzni Challengeri bili su u hangarima. Naknadno je Državna revizija otkrila da je postojao niz nepravilnosti pri kupovnji Challengera 604.  MORH je, naime, na račun RH Alana uplatio 40 milijuna kuna, a od toga je 10,8 milijuna kuna uplatio izravno za otplatu prvog obroka zajma za Tuđmanov Challenger 604. Dogovor o kupnji tog aviona pao je u vrijeme Matešine vlade, a iz zaključaka nije bilo vidljivo iz kojih će se sredstava vraćati odobreni zajam kanadskoj kompaniji Export Development Corporation jer “u poslovnim knjigama nisu bile evidentirane obveze prema inozemnom najmodavcu na iznos od 18 milijuna dolara te obveze prema poslovnoj banci za odobreni kratkoročni devizni zajam od 4,5 milijuna kuna”. Utvrđeno je da odobreni zajam nije bio prijavljen Hrvatskoj narodnoj banci, što je obveza propisana Zakonom o kreditnim odnosima s inozemstvom.

Kako bi se riješili imidža rasipnika, Ivica Račan je, dolaskom na vlast, na sjednici Vlade u listopadu 2000. odlučio prodati Challenger 601, i to za 15 milijuna američkih dolara. Nakon prodaje aviona, što se dogodilo tek sljedeće godine, i to američkoj tvrtki TWR za 12,5 milijuna američkih dolara, novac je bio namijenjen za obnovu Vukovara, a neki su se u to doba radije zalagali za kupnju novog kanadera, za što na kraju ipak nije bilo dovoljno novca. U utrci za kupnju Challengera 601 bila je i jedna tvrtka iz Teksasa, i to s povoljnijom ponudom u iznosu od 15 milijuna američkih dolara, no ipak se povukla iz posla.



Dora Koretić

Broj preporuka: 0

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen