Stjepanu Čuku iz zagrebačke Čučerske ceste 141 u srijedu popodne svijet se doslovce srušio kad mu je grom pogodio trošnu kućicu. Bez krova nad glavom ostao je u trenu.
- Pod stresom sam i u šoku. Sekunde su se činile kao vječnost kad je krenulo tutnjati. Zidovi su se počeli rušiti. Nekako sam se domogao dvorišta a kad ono... prizor za plakanje. Pola kuće nema. Od rodne grude ostala je samo hrpa građe koja bi se mogla urušiti do kraja - ispričao je očajni Čuk, punih 18 godina trajno nesposoban za rad zbog teške bolesti.
- Nemam račun. Socijalnu pomoć mi donosi poštar. Ne znam kako dalje. Nemam kuda. A spavanje pod ruševinama bit će mi lutrija. S prvim jačim vjetrom, kišom ili snijegom poklopit će me preostali dio krova. Znam da je svima teško, ali spavanje pod ruševinama nije rješenje ni za koga - zaključuje očajni Čuk.