Treba bježati odavde! Što dalje, glavom bez obzira. Treba bježati od “dva najskuplja odijela” u Hajdukovoj svečanoj loži, od ljudi koji na utakmice dolaze jahtama, od “last minute trenera”, koji je jednu rutinsku utakmicu pretvorio u pravu dramu, u ruski rulet u kojemu je Dinamu Rabuzinovo “Sunce” trebalo donijeti “hajdučko srce”. Treba pobjeći i od trenera koji govori o “krađi u Zagrebu”, a ne, na primjer, o duelu dvojice najboljih hrvatskih napadača, u kojemu je pobijedio njegov Nikola Kalinić.
Iako je Hajduk trebao uzvratnu utakmicu finala Kupa dobiti sa 6-1, nisu je dobili jer nisu imali - Lamzu! I jer se nisu igrali produžeci! Dinamo je imao samo jednog čovjeka koji zaslužuje divljenje, golmana Tomislava Butinu, za kojega je prije nekoliko dana stari šmeker Otto Barić rekao da je već dugo “Dinamov najbolji čovjek”.
Za razliku od vas, ja sam našao mjesto gdje ću pobjeći! Pobjeći od nogometa kakav je igrao Dinamo u Splitu, pobjeći od porazne statistike (68 prekršaja, za razliku od finala Lige prvaka - 17), pobjeći od preplaćenih igrača koji “već lete u Brazil” na odmor i koji se nisu ni oznojili za još jedan Dinamov trofej. Ali će uredno pokupiti premije! Treba se sakriti i od stručnjaka, koji ne guraju u prvi plan sportske vrijednosti, već “sudačko podzemlje”, koje se urotilo protiv Hajduka.
Tipični izdanak zagrebačkog nogometa
Pobjeći ću na Kajzericu i tamo ću tražiti svoje heroje. U Lokomotivu, jedan savršeni projekt sa samo jednom manom - nisu smjeli ući u prvu ligu. Tamo ću naći nogometaša iz Trnja koji nikad neće doseći slavu jednog Štefa Bobeka, Snješka Cerina ili “Kuje” Antolića, koji ne igra za reprezentaciju “vinskih podruma”, kojega nećete vidjeti u “Ludnici”, kockarnici, kladionici ili nekom još opskurnijem mjestu. Prije ćete ga susresti u Sveučilišnoj knjižnici. Nećete ga zateći u društvu kamatara iz velegradskog podzemlja ili menadžera restoranskog tipa. I nikad neće biti pozvan u Mamićev ured u Maksimir kao “naša nova nada”, iako je okružen nadama i talentima.
| Nevjerojatno je da je Kruno Jurčić dopustio tako loš i nogomet s filozofijom ‘tko prijeđe centar, umrla mu je majka’ |
- Klinci su sjajni! Badelj će uskoro postati dirigent Dinamove igre, Tomečak je igrač izuzetnih fizičkih potencijala, kao i Josip Pivarić, a Mateo Poljak je i tehnički i fizički superioran.
Višegodišnje lutanje od Sesveta do Pule i natrag nije zaustavilo Leonarda Mesarića da u roku završi fakultet i danas je profesor pedagogije i informatologije. Govori četiri jezika i vodi “radionicu” koja propagira nove načine učenja. “Bavim se umom, mozgom i razmišljanjem.” I uz to, izvrsno igra nogomet.
- Nije mi dugo trebalo da bih shvatio u kakvom miljeu živim, nisam želio nestati kao što su ‘nestali’ najveći talenti zagrebačkog nogometa, Koretić iz Dinama i Galić iz Lučkog. Ispred nogometa mi je bila nauka, ali život me na kraju nagradio, igrat ću i prvu ligu i veselim se tom iskustvu. I žao mi je što s nama više nije Sreten Ćuk, čovjek koji je stvorio ovu Lokomotivu.
Dugo sam razgovarao s Leonardom Mesarićem, jednim od zagrebačkih nogometnih (ne)sretnika koji je shvatio da nogomet nisu samo Dinamo, novac, skupi auti, narodnjački klubovi i manekenke.
On je iz kvarta gdje u nedjelju ujutro žene idu u crkvu a muški na nogometnu utakmicu, iako je i u Trnju sve manje pravog nogometa i nogometaša. Mesarić je jedan od posljednjih Mohikanaca.
Oprosti, Leonardo, iako sam se htio malo dulje zadržati na tvojoj biografiji, nisam uspio pobjeći. Unatoč divljenju prema jednom mladom čovjeku, koji njeguje intelekt i jednako vješto barata loptom kao i mozgom, unatoč tome misli mi stalno skreću s Kajzerice na Poljud.
Europski Dinamo na Butininim leđima
Ne mogu razumjeti Krunu Jurčića da je dopustio tako loš i raspušten nogomet. Zar je filozofija današnjeg Dinama, višestrukog hrvatskog nogometnog prvaka, “tko prijeđe centar, umrla mu majka”? Zar je moguće da posljednji, odlučujući jedanaesterac natovari na leđa momku iz Sinja? Da je Dinamo, kojim slučajem, izgubio ovaj Kup, Mirko Hrgović bi bio vječno obilježen u Dinamovim kronikama i sjećanju navijača i doživotno duboko nesretan čovjek.
Zar će jedan skupi, europski Dinamo na svojim leđima nositi Tomislav Butina, lik iz rubrike “zaboravljeni asovi”. Iako jedva čekam da ga susretnem u Gavelli i da uz “musolini” porazgovaramo o maksimirskoj “Abesiniji”.
Njemu kapa do poda, mnogima ukor, nekima i “šup-karta” iz Dinama, a Jurčiću će ionako najgora kazna biti razgovor sa Zdravkom Mamićem. Nema te love za koju bih odslušao tu tiradu. Na žalost, Kruno je zaslužio “šibom po prstima”.
| Vlatko Marković izbjegao finale Kupa Šokantno finale Kupa i velika predstava i ovaj put se igrala bez prisustva prvog čovjeka, Vlatko Marković izbjegao je još jednom biti tamo gdje je morao biti. Prvi čovjek hrvatskog nogometa je u obje finalne utakmice “imao važnijeg posla”. Prvi put je bio na proslavi 110. godišnjice Rapida jer je tamo “nekoliko godina bio trener”, a sada je bilo važnije finale Lige prvaka u Rimu. Na mnogim stvarima Markoviću treba čestitati, ali uporan je u “neoprostivima gafovima”. Ne uzimam mu za zlo što je izgubio organizaciju EP-a od Ukrajine i Poljske u Cardiffu, bila je to nejednaka bitka sa svjetskim kapitalom. Ali da izbjegava finale Kupa, da ne bi morao stisnuti ruku Igoru Bišćanu, s kojim je još u svađi, jednako je primitivno i neobjašnjivo kao i “ozljeda gležnja” Dinamova kapetana, koji je također bježao od tog “hladnog stiska ruke”. Pa kada će već otići s mjesta predsjednika nogometnog saveza “tek kad on to bude želio”, onda neka i bude dio tog Saveza, makar povremeno morao progutati i poneku gorku pilulu. “Život nije san”, to Marković zna i zato mora progutati prijekor što je zaobišao Zagreb i Split jer i u Maksimiru i u Poljudu bilo je zanimljivije nego u Beču ili Rimu. |
Zašto je Dinamo čuvao Kovača Slaven Bilić može biti zadovoljan, Dinamo je sačuvao Roberta Kovača i zbog toga zamalo izgubio trofej. Ne shvaćam Mamićevu logiku da plaća igrača 850.000 eura godišnje da bi ga poštedio utakmica od kojih Dinamo živi. OK, živi se i od utakmice s Ukrajinom, ali - panika u Dinamovoj zadnjoj liniji nastala je uglavnom zbog izostanka Roberta Kovača. Robert Kovač bit će kapetan nacionalne momčadi 6. lipnja u Zagrebu, kada se igra jedna od odlučujućih utakmica za plasman na SP. Međutim, sebično je bilo tražiti od Dinama da ga se izostavi iz momčadi jer bi mogao stradati. Slaven Bilić nije tražio da se “sačuva” i Mandžukića jer očito u glavi vrti napadački tandem bez njega. A ako netko dobija batine i ako je netko u opasnosti, onda je to Mandžukić, specijalno na utakmicama s Hajdukom. Iako, nakon splitske utakmice i u Bilićevim vizijama u prednosti je - Kalinić. |
Navijače nitko ne poštuje Hoće li Dinamo i u nedjelju nastaviti u “revijalnom tonu”? U zadnjoj utakmici sezone, koja rezultatski ništa ne može promijeniti, igra se za čisto zadovoljstvo nogometnih navijača. U ovom času, u međusobnim duelima Hajduk vodi 3:1, a nije isključeno da ukupni score bude i bolji u korist Splićana. Vjerojatno će modri opet kalkulirati “zbog reprezentacije”, na Poljudu se može očekivati čudna momčad. Nogometnog navijača, koji kupuje ulaznice i gubi živce, nitko ne poštuje. Ne poštuje ga predsjednik Nogometnog saveza koji nema vremena, ne poštuju ga klubovi, čuvajući svoje zvijezde za trgovinu i zaradu, ne poštuju ga ni treneri koji čine razne akrobacije da bi sačuvali vlastitu guzicu, a ne cijene ga ni suci, potkradajući ovu ili onu stranu. Podsmjehuju mu se i neki igrači nepoštenim pristupom klupskom dresu i grbu. Utakmice Dinama i Hajduka u Splitu i Zagrebu najveći su sportski događaj u zemlji i makar ishod više ništa ne može promijeniti, u ime onih koji će vas doći gledati i podržati - igrajte muški, kao da igrate finale Lige prvaka. Inače, sve to nema smisla. |
Tomislav Židak
