Ekipa su paklena, kao čopor vukova, ako jednog napadneš, svi krenu na tebe... Mafija, opasna...”, krenuli su žestoko mladi rokeri iz Knina i u trenutku svojom hard rock svirkom zapalili publiku na zadarskoj audiciji za Supertalent show.
Njemu je glazba sve
- Petre, bili ste sjajni - sljedeći smo dan telefonom nazvali mladog, dugokosog bubnjara koji je na audiciji predstavio grupu Zatvor i odmah osvojio simpatije i publike i tročlanog žirija. - Što je bilo, karijera nije ni krenula, a ti odmah temperaturu dobio - bockali smo Petra.
- Hvala, evo doma ležim - čuo se simpatični, samozatajni djetinji glas s druge strane žice.
Kninski rokeri, Petar Ramljak, bubnjevi, Andrej Mađar, gitara, Borislav Kabić, bas gitara, imaju po 13 godina. A pjevač Luka Roić - jedanaest. Osim što su članovi grupe zapravo djeca, grupa Zatvor zainteresirala je javnost zbog još jednog neobičnog detalja. Naime, njihov je bubnjar dijete leptir. Petar boluje od rijetke bolesti, bulozne epidermolize koju danas u Hrvatskoj ima 60-ak osoba. Njegova je koža baš poput leptirove, vrlo ranjiva, i najmanji pritisak stvara bolne rane poput opekotina.
- Ma da, boli me dok udaram, dok sviram bubnjeve, ali nemam vam tu što puno reći, navikao sam... Dobro je... - otegnutim glasom kaže Petar, ne skrivajući da mu se o tome ne da govoriti. - Meni je glazba život. Ne znam hoće li se drugi članovi benda cijeli život baviti glazbom, ali ja znam da hoću, meni je glazba sve - najednom je živnuo.
Vrlo zrela djeca
Okupili su se, kaže, prije godinu i pol. Petar je prije toga svirao u drugim bendovima koji su se brzo sastajali i još brže raspadali. Četiri puta tjedno vježbaju u prostoriji u kojoj inače vježbaju svi kninski bendovi. Nema forsiranja, ako inspiracija izostane, dečki odu u obližnji klub i odigraju partiju biljara.
- Puštam kosu od svoje desete godine. Mama me podržava, otac također. On mi dođe nešto kao mlađi brat. Zašto? Zato što je sto puta djetinjastiji od mene - otkriva Petar. - U školi nas gledaju kao zvijezde, ali mi smo samo obična djeca - tumači skromno mladi glazbenik.
Bio za bubnjevima ili ne, mali bubnjar svaki dan nosi crne rukavice s kosturskom glavom. One su mu postale nešto kao zaštitini znak, “stajling” o kojem inače, kaže Petar, u bendu svi vode računa.
- Svi misle da ime grupe Zatvor ima veze s ćelijom. Ali nema. Jednom se pjevač najeo dvopeka i dobio zatvor. Nije mogao ići na WC i zbog njega skoro dva tjedna nismo mogli imati probe. Budući da smo u tom trenutku još uvijek bili bezimeni bend, bilo nam je fora dati grupi ime Zatvor, znate ono, kao problemi sa stolicom - genijalni su klinci iz Zvonimirova grada.
Djeca su to, ali vrlo zrela, nadovezao se otac Jug Ramljak poslije u razgovoru, inače menadžer grupe.
Sve je bolje od folka
- Oni su nešto između punka i hard rocka, ne dozvoljavaju da im se itko petlja u glazbu i stihove. U njihovu dječačkom điru vidi se taj bunt male sredine. Pogledajte njihovu stvar ‘Mafia’, ‘mojom ulicom hoda ekipa opasna’, oni su još djeca, ali tekst odaje stanje u zemlji, a njihov rad pokazuje određenu zrelost - ponosan je otac Jug, i sam bubnjar.
Iako se rodio kao dijete leptir, Petar je od svoje druge godine počeo udarati u stare bubnjeve na kojima je supruga Marina inače držala cvijeće, otkriva ponosni otac.
- Petar je dijete leptir, to je bolest kojoj nema lijeka. S Petrovom bolešću živimo nekako, najveću mu pažnju posvećuje mama Marina, ona mu je bila i njegovateljica i medicinska sestra. On se s tim rodio i živi s tim kao što vi ili ja živimo s dvije ruke i dvije noge. Ozlijedi se svaki dan, boli ga, dakako. Svaki dan je mazanje, previjanje. I najmanji dodir mu oštećuje kožu, stvaraju se vrlo bolni mjehuri koje on onda ‘buši’ dobrim rock’n’rollom. Kroz svoje pjesme izbacuju energiju iz sebe, taj neki dječački, pubertetski bunt. Sve što rade, klinci rade iskreno, nepotkupljeno, s ljubavlju. Oni su vam non-stop u glazbi. Dok sjede u školskoj klupi, polovicu vremena misle na svirku. Ipak, dobri su učenici, probe nakon škole ne sprječavaju ih da imaju dobre ocjene. Neka žive u toj glazbi, neka žive u svom svijetu, ionako mislim da previše knjiga nose u školu - objašnjava Jug.
- Ja sam mu i otac, i mlađi brat, i prijatelj. Petar je sin jedinac, zajedno živimo supruga Marina, pas Lu i dvije meni nebitne ptičice kojima stalno brkam imena, Tiki, Miki, Riki, pojma nemam, pa to Marinu stalno rastužuje - duhovit je tata menadžer. - Ali nemojte staviti da nam se pas zove Lu, da se ne uvrijedi naš najveći bard Arsen Dedić, čiju umjetnost iznimno cijenim i poštujem.
Nimalo mu, kaže, ne smeta što je sin roker.
- Meni je nenormalno što se sada u ovoj državi događa s tim turbo folkom. Ali ako već neće biti rocka, neka bude dalmatinskih klapa ili slavonskih tambura, zašto cajke? Ali dobro, tko voli, nek’ izvoli. Što kaže mama Marina? Pa ona ima dva bubnjara u kući, glava joj je puna svega - kroz smijeh kaže tata roker.
Humanitarni koncert
Za zadarsku audiciju Petar kaže da im je to bio najbolji koncert u životu.
A koliko ste ih do sada imali, pitamo ga.
- Dva. Od toga jedan humanitarni - ponosno će Petar. - Zapravo, imao sam ja 15-ak koncerata, ali s ovom grupom dva.
Od dva koncerta, jedan je bio humanitarni?
- Da! Svirali smo ovoga ljeta na Grr Festivalu u Kninu. Sav prihod namijenili smo udruzi Debra, svirali smo za djecu leptire, za jednog malog Kristijana iz Zagreba kojem je sto puta gore nego meni. On ne može ni jesti, ni disati. Mene boli, ali ja imam sreću, ja sam lakši slučaj, mogu satima svirati bubnjeve - gorljivo pojašnjava Petar.
Koliko su na tom koncertu sakupili za malog Kristijana?
- Deset tisuća kuna - odgovorio je mali roker. I veliki čovjek.
