Kada sam u srijedu ujutro, mrtav umoran, doputovao u Praia do Forte i vidio “ležećeg policajca” s hrvatskim grbom pred kampom Tivoli, znao sam da su sve priče o sigurnosti u Brazilu, ipak, samo stvar engleske propagande. A engleski cinizam kaže: “Sigurnosna situacija u Brazilu nije idealna, ali je još uvijek bolja od one u Iraku ili Afganistanu!” Ležeći policajac, ali i policijski džipovi s rotirkama pred našim kampom odagnali su i zadnji atom straha i ja sam se okuražio. Već je otkucala ponoć kada smo svratili do obližnjeg bara na “Welcome drink” i da usput opipamo sigurnosnu situaciju. Nitko se nije polakomio za mojim novčanikom...
Žao mi je što ovako počinjem svoj prvi report iz Brazila, ali već tjednima me plaše Brazilom. Čak me i majka Erna ispratila suznih očiju, kao da idem na groblje, a ne na najglamuroznije Svjetsko prvenstvo. I kao da će mi u brazilskoj džungli za petama biti sve anakonde Amazonije i malarični komarci.
Tako su me i prije četiri godine plašili Južnom Afrikom, da će nas kriminalci gađati špricama zaraženim AIDS-om, a otkrio sam najljepšu zemlju na svijetu, u kojoj sam prošao bez ijednog incidenta, čak i kada sam u ponoć zalutao u Hillsborough, kvart iz kojega navodno bijelci rijetko izlaze bez noža u leđima.
Govori se da i kriminalci treniraju za Svjetsko prvenstvo i da su njihove pripreme žešće nego one kod Nike Kovača, koji je postao sinonim za spartanski dril. I krimusima će ovo prvenstvo biti “berbatov” i zbog toga pola nogometnog svijeta živi u smrtnom strahu od odlaska u Sao Paulo, u kojemu policija svaki dan ubije petoricu uličnih gangstera i otimača. Druga polovica nogometnog svijeta bjesomučo kupuje preparate protiv komaraca u Manausu.
Dežurni engleski analitičari upozoravaju da zaobilazite brbljanje s taksistima, koji su u sprezi s lopovima, da pazite na džepare, kurve i sobarice, koje samo vrebaju krivi pogled da vas optuže za silovanje. Iznad svega pazite na divovske komarce.
Prvi “moskito pika”, kako ih ovdje zovu, već me “cijepio”, a moji zagrebački prijatelji odmah su prokomentirali: “Kada je komarac upiknuo reportera Jutarnjeg lista, pitao se - zar sam ja to zalutao u vinograd?” A to je već bezobrazno zadiranje u moju intimu i odnos s barmenom u Van Goghu!
Sve priče u vezi sa sigurnošću provjerit ću već danas kada ću nakon popodnevnog treninga obići najopasnija mjesta u Salvadoru. Kod nas se svi zgražaju nad favelama i boje ih se kao kuge, a moja turistička agencija našla mi je u Praia do Forte smještaj na rubu favele i nikako ih ne mogu zaobići. Zapravo, stanujem u faveli. No, ovo što sam vam u uvodu ispričao nije prava slika Brazila, ona je i ljepša i ružnija, ali, budite uvjereni, nogomet će biti prvoklasan i pobijediti sva naklapanja.
Jer, plaše me i Neymarom i familijom Felipea Scolarija koji je favorit u sudaru sa svim reprezentacijama na ovom prvenstvu, pa tako i s Nikom Kovačem. Jer, iza našeg izbornika, nogometnog Bismarcka, uz svu njegovu ozbiljnost, tek su četiri utakmice, a “Felipao”, kako mu tepaju brazilski novinari, već je bio svjetski prvak 2002. godine, izbornik Portugala i trener Chelseaja.
Iluzorno je razgovarati o iskustvu i razlici u trrenerskoj klasi. Ali, ako Luka Modrić kaže da atmosfera već dugo nije bila tako dobra, nema razloga i da Niko Kovač umire od straha. Uvijek je tako u predvečerje Svjetskog prvenstva, živi se od kaosa. I uvijek prednjače engleski novinari, pa je tako BBC poslao u Manaus Davida Beckhama jer u Manausu će se 15. lipnja servirati “fish and chips” i “pizza”, igraju Engleska - Italija. Tri dana kasnije i mi dolazimo u srce Amazone i nadam se da neću, poput Beckhama, morati plemenu Janomani objašnjavati što je to - nogomet? Kao što David Beckham to već godinama pokušava objasniti supruzi Victoriji...
Da, tako je uvijek prije prvenstva. Jurnjava za senzacijama sve dok se lopta ne zakotrlja i dok na scenu ne istrče pravi majstori, a ne napumpane priče o kriminalcima i komarcima. Od 12. lipnja nogomet će opet biti u prvom planu, kada se Ivica Olić provuče kroz prorez između Thiaga Silve i Davida Luiza, kada Luis Suarez nekome lažnjakom slomi kičmu ili kada Englezi opet izgube na penale...