Kako će Igor Štimac komponirati momčad za Skoplje, pitanje je koje ovih dana intrigira nogometnu javnost iz više razloga.
Rekord u opasnosti
Rezime kratkog dosadašnjeg izborničkog mandata Igora Štimca stane pod nazivnik “samo mijena stalna jest”. Naime, u njegove tri utakmice status startera nepogrešivo su zadržavali tek Stipe Pletikosa, Darijo Srna i Mario Mandžukić. Ostatak priče Štimac je vrtio manirom košarkaškog trenera koji grozničavo miksa i miksa svoju petorku u potrazi za nekim sretnim kolektivnim bioritmom. Kada bi potragu nastavio ovako užurbanim tempom, Štimac bi do kraja mandata doveo u opasnost i “svjetski rekord” nekadašnjeg yu-izbornika Toze Veselinovića, za čije je vladavine sredinom osamdesetih kroz reprezentaciju prodefiliralo pedesetak kandidata.
Na splitskoj premijeri u kolovozu Štimac je Švicarcima suprotstavio momčad s Maločom i Pranjićem, dvojcem kojeg je ubrzo potom prekrižio iz ozbiljnijih kombinacija. U tom “run and gun” dvoboju, odigranom bez pravog veznog reda, Ivan Rakitić isplivao je kao jedini veznjak koji će na terenu dočekati sljedeći dvoboj, zagrebačku 1-0 pobjedu protiv Makedonije. Iz fokusa su u međuvremenu izletjeli Niko Kranjčar i (tada ozlijeđeni) Milan Badelj, a onda je početkom rujna na tapetu završio i Ivan Rakitić, u paketu s Vukojevićem.
Četiri dana kasnije u Bruxellesu sredinu terena okupirali su Srna, Modrić, Radošević i Perišić. Nije to bila nogometna simfonija o posjedu lopte, prije ep o junačkoj obrani svete grude vlastitog kaznenog prostora i ponekom osvajačkom prodoru na suprotnoj strani travnjaka, što bi u prijevodu moglo značiti da Štimcu za sudar s nominalno slabijim suparnicima od Belgije ipak treba drugačija kompozicija momčadi. Izvjesno je da će Štimac odustati od eksperimenta sa Srnom, kapetan će ponovno uskočiti u svoju klupsku ulogu na desnoj strani obrane gdje je u proteklih tridesetak dana izbrusio formu i čak se vratio pomalo zaboravljenim golgeterskim navikama. Ostatak obrambenog četverca za Skoplje zapravo je najpredvidljiviji dio puzzlea u Štimčevim rukama. Stoperski dvojac Ćorluka i Šimunić u prednosti je pred Schildenfeldom i povratnikom Lovrenom, lijevi bok je vlasništvo Ivana Strinića.
Slatke brige u vezi
Zbog bogatog fonda kvalitetnih igrača koji izrastaju u nositelje igre Seville, HSV-a ili kijevskog Dinama, vezni red je slatka ali i delikatna briga Igora Štimca uoči sudara s Makedonijom i Walesom. Za razliku od svojeg prethodnika na klupi koji je ponekad zdvajao nad klupskom minutažom kandidata za kockasti dres, Štimac se u tom smislu kupa u obilju. Od sredine rujna i prvog paket-aranžmana (Makedonija, Belgija) naši su reprezentativci za klubove u totalu postigli više od dvadeset golova. Svi igraju i svi su važni u klubovima.
Eduardo izvan forme
Doduše, ne baš svi. Ključni igrač Luka Modrić, kojeg je Tottenham donedavno “raubao” s pedesetak tekmi u sezoni, odjednom je zaglavio u ulozi Mourinhove crvene krpe za Özila i Kaku. Modrić u Realu zasad ili ne igra ili neuspješno traži svoje mjesto pod suncem u trenucima kada dočeka priliku. U departmanu kreacije, mašte, razigravanja momčadi, gdje je prepoznat kao svjetska marka, Modrić po prvi put u karijeri nije “prvi sve”. Hoće li to utjecati na njegov status u reprezentaciji? Ne vjerujemo, premda primjer Rakitićeva naprasnog “umirovljenja” zvoni i opominje.
Napad je najmanja izbornikova briga uoči predstojećih utakmica. Predatorski instinkt Marija Mandžukića i Nikice Jelavića u dresu Bayerna i Evertona jamči Štimcu golove čak i kada su Ivica Olić i Eduardo Da Silva daleko od forme ili prave minutaže...