Koliko mi je poznato, Damir Polančec dat će ostavku, ili će biti smijenjen do idućeg petka, kako bi se izbjeglo da se o njegovoj smjeni raspravlja u Saboru, rekao mi je jučer Milorad Pupovac, zastupnik SDSS-a.
Pupovac smatra da je o Polančecovu odlasku iz Vlade već donesena politička odluka, koja će se ovih dana realizirati.
Pupovac, međutim, ne misli da je Polančec jedini čovjek koji je politički odgovoran za aferu Podravka.
“Ma budimo ozbiljni”, inzistira dr. Pupovac, jedan od koalicijskih partnera Jadranke Kosor i HDZ-ove vlade, “bilo bi glupo da sada jedino Polančec ispadne Pedro. Ovdje se ne radi samo o Polančecu, nego o dvije bitne stvari. O odgovornosti HSS-a za slučaj Podravka, i o ortačkoj državnoj politici. Svi znamo da su bivši premijer Ivo Sanader i predsjednik HSS-a Josip Friščić postigli čvrst dogovor o podjeli interesnih sfera u Podravci. I Sanader i Friščić morali su znati što se događa u Podravci. Polančec mora otići, ali je nemoralno i politički pogrešno okriviti samo Polančeca. Za slučaj Podravka mora odgovarati i HSS, a slučaj Podravka povod je da se Hrvatska, napokon, oslobodi ortačke politike kojom je premrežena. Primjer upravljanja Podravkom zapravo je primjer najpogubnijeg političkog ortakluka, ortačke politike HDZ-a i HSS-a”, drži Pupovac, koji će u ponedjeljak s premijerkom Kosor razgovarati, među ostalim, o odgovornosti Hrvatske seljačke stranke za skandal u Koprivnici.
Milorad Pupovac nije usamljen u svom zahtjevu da za aferu Podravka ne plati samo Damir Polančec.
U petak o podne u kabinetu potpredsjednice Vlade Đurđe Adlešič održan je sastanak takozvanih manih koalicijskih partnera HDZ-ove vlade.
Kažemo takozvanih, jer u trenutnim okolnostima doslovno svaki glas može imati određeni značaj.
Na sastanku su, uz domaćicu, bili nazočni i Furio Radin i Milorad Pupovac.
“Pupovac trenutno nastupa kao naš glasnogovornik”, rekla nam je poslije sastanka gospođa Adlešič.
Potpredsjednica Adlešič potvrdila je da i HSLS i zastupnici manjina zahtijevaju da se utvrdi odgovornost Hrvatske seljačke stranke.
“Nevjerojatno je da se HSS pokušava ponašati kao da ga se sve ovo ne tiče”, ocjenjuje gospođa Adlešič te dodaje: “Krajnje je neobično da baš oni članovi Uprave Podravke koje je ondje postavio HSS nisu ni za što znali i nisu ni za što krivi, dok su ovi drugi završili u pritvoru.”
U HSLS-u se slažu da Damir Polančec treba otići iz Vlade, ali misle da bi i “Joža Friščić, predsjednik HSS-a, morao otići iz Predsjedništva Sabora”.
Idući će tjedan pokazati jesu li manji partneri u HDZ-ovoj vladi i parlamentarnoj koaliciji bili u pravu kada je riječ o odlasku Damira Polančeca.
Zašto je bivši premijer ponizio nasljednicu
No, sasvim je izvjesno da je eksplozija afere Podravka dodatno oslabila ne samo vladu Jadranke Kosor, nego i premijerkinu osobnu, ionako relativno krhku realnu političku moć.
Čemu je snažno pridonio Ivo Sanader.
Posve je nevjerojatno da bivši premijer, i bivši predsjednik HDZ-a, javno dolazi na sjednicu vodstva stranke, u objektivno kritičnim političkim okolnostima.
Sanaderovu nazočnost na sastanku Predsjedništva HDZ-a javnost može protumačiti jedino kao neobično nepristojno patroniziranje Jadranke Kosor.
Sanader (i HDZ) zapravo su poručili javnosti, ali i premijerki: “Sada, kada je opasno, u igru moraju uskočiti veliki dečki. Ti nisi dovoljno dobra da se sama nosiš s ovim problemom.”
Posve je nejasno zašto je bivši premijer osjetio potrebu da javno ponizi svoju nasljednicu, i to u vrijeme kada joj je rejting počeo rasti. Valjda se radi o još jednoj od njegovih bezbrojnih krivih procjena u posljednjih pola godine, koja sasvim sigurno neće pomoći ni HDZ-u ni Vladi.
Nadalje, Sanaderov poziv na jedinstvo u HDZ-u u trenutnim okolnostima ne zvuči osobito dobro za vladajuću stranku.
Poziv na jedinstvo ima mobilizacijski učinak uoči izbora, ili uoči provedbe ozbiljnih, velikih, teških projekata.
No, poziv na jedinstvo, u vrijeme kada je stranka suočena s jednim od najvećih korupcijskih skandala otkako uopće postoji, zapravo znači poziv na zatvaranje, poziv na odbacivanje kritike, poziv na odbacivanje odgovornosti, i poziv na odbacivanje potrage za novim rješenjima eklatantnih problema.
Takve je pozive, na bezuvjetno jedinstvo o političkim krizama, redovito upućivala jugoslavenska komunisitčka partija u desetljeću svog raspada, poslije Titove smrti 1980. godine (ne želim sugerirati da će se HDZ raspasti; naprotiv, mislim da bi to bilo vrlo loše za Hrvatsku).
Sasvim je razumljivo da Jadranka Kosor i njezina vlada svaku novu aferu sve teže amortiziraju.
S obzirom na činjenicu da policija i tužilaštvo napokon rade svoj posao i da, srećom, ne postoji politička volja koja ih u tome sprječava (zbog čega gospođi Kosor treba odati priznanje), HDZ-ov aferaški niz neće se zaustaviti na Podravki.
Svaka nova politička ili političko-gospodarska afera prirodno će slabiti položaj Vlade, jer će njeni koalicijski suradnici željeti pobjeći iz okruženja koje ih kompromitira u narednom izbornom razdoblju.
Osim toga, otkrivanje bilo koje afere vezane uz HDZ dodatno potpaljuje sukobe u stranačkom vodstvu, u kojem više ne postoji jedinstveni autoritet koji bi te sukobe mogao držati pod nadzorom u duljem vremenskom razdoblju.
Sve ovo što se događa u Vladi, ali i u HDZ-u, prirodno vodi prijevremenim izborima (prije kojih bi se morali održati HDZ-ovi stranački izbori).
Naši sugovornici, pripadnici HDZ-ove parlamentarne koalicije, slažu se s tom procjenom.
Dr. Pupovac, dapače, nema baš nikakvih dvojbi oko prijevremenih izbora. “Mislim da prijevremeni izbori uopće više nisu pod znakom upitnika. U pitanju je jedino modalitet prijevremenih izbora”, rekao mi je jučer Milorad Pupovac kada sam ga pitao slaže li se s procjenom da će se parlamentarni izbori raspisati neposredno poslije zavšetka predsjedničkih.
Neki drugi članovi sadašnje vladajuće koalicije bili su još odrješitiji. Jedan od njih prilično nam je jasno sugerirao da su sadašnji saveznici HDZ-a spremni promijeniti stranu ako Hrvatska demokratska zajednica na proljeće ne raspiše parlamentarne izbore.
Jasno je, naravno, da će ishod predsjedničkih izbora velikim dijelom utjecati na odluku o raspisivanju parlamentarnih izbora, kao i na opredjeljenje sadašnjih HDZ-ovih partnera na tim izborima.
Postane li Ivo Josipović novi hrvatski predsjednik, sve stranke u parlamentu, osim, možda, HSS-a, okrenut će se Zoranu Milanoviću i SDP-u.
Glas za Milana, glas za HDZ
HDZ će se u tom slučaju naći u vrlo, vrlo teškoj, gotovo bezizlaznoj situaciji.
Pobijedi li, pak, na izborima Milan Bandić (iako je teško razumjeti zašto bi se masovno glasovalo za čovjeka koji već mjesecima nije kadar odlučiti hoće li se uopće kandidirati), HDZ će se pokušati osloniti na njega. Jasno je da bi svaki glas za Milana Bandića na predsjedničkim izborima zapravo značio glas za Hrvatsku demokratsku zajednicu.
U slučaju Josipovićeva poraza HDZ bi mogao računati na oslabljeni položaj SDP-a te bi se imao pravo nadati kako boljem rezultatu na eventualnim parlamentarnim izborima, tako i obnovi svog koalicijskog kapaciteta.
Bandićev eventualni trijumf na predsjedničkim izborima mogao bi, dakle, dovesti ili do opstanka HDZ-ove vlade, ili do realizacije Sanaderove ideje otprije sedam godina; do pokušaja stvaranja velike koalicije.
Ovdje, međutim, treba znati da sadašnje vodstvo SDP-a nije nimalo sklono bilo kakvom koaliranju s Hrvatskom demokratskom zajednicom.
