Ministarstvo pravosuđa je odlučilo srediti područje bračnih ugovora te će u dogledno vrijeme osnovati, po uzoru na brojne europske zemlje, registar bračnih ugovora. Riječ je o ugovorima koji se u Hrvatskoj mogu sklapati od 1998. godine, kada ih je propisao Obiteljski zakon, a koji služe uređenju imovinskopravnih odnosa bračnih drugova i jamče izbjegavanje mučnih, dugih i skupih sudskih procesa zbog podjele imovine u slučaju razvoda. Ne sklapaju se prije sklapanja braka, nego nakon bračnih zavjeta, dok brak traje.
Kome što pripada
Međutim, budući da ti ugovori ostaju u privatnoj sferi bračnih partnera i nigdje se ne registriraju, ne zna se koliko takvih ugovora ima pa oni ne mogu pružiti pravnu zaštitu i trećim osobama. Konkretno, kupac određenog stana nikako ne može saznati je li upisani vlasnik svoj stan možda bračnim ugovorom “prenio” na suprugu.
Zemljišne knjige nemaju saznanja o bračnim ugovorima i ne mogu upisati stvarno stanje, a o postojanju takvoga dogovora ništa ne može saznati ni kupac. Kad se osnuje registar, kupac će moći provjeriti je li prodavatelj sklopio bračni ugovor i dobiti informaciju o tome je li nekretnina ili pokretnina koju kupuje dio tog bračnog ugovora te izbjeći kasniji sudski epilog.
Bračni ugovor je, objašnjava dr. Irena Majstorović, docentica s Katedre za obiteljsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, koja je magistrirala na bračnim ugovorima, mogućnost da bračni partneri svoju imovinu dijele drugačije od onoga kako to propisuje Obiteljski zakon. Po zakonu, sva imovina stečena u braku smatra se bračnom stečevinom te se u slučaju razvoda dijeli po pola. Bračni se drugovi mogu, pak, ugovorom dogovoriti da će, recimo, stan koji su kupili u braku pripadati samo jednom bračnom partneru ili da će taj stan ostati suprugovu djetetu iz prvog braka.
Bez evidencije
- Budući da nemamo registar, ne znamo koliko je takvih ugovora sklopljeno u Hrvatskoj. Oni se za sada nigdje ne evidentiraju. Obično ih napišu odvjetnici i kad se supružnici usuglase, ovjere svoje potpise kod javnog bilježnika. No, prema inozemsnoj praksi, možemo reći da ih sklapaju oni koji odudaraju od prosjeka, dakle imućniji bračni parovi, zatim parovi kod kojih jedan od partnera zarađuje bitno više od drugoga ili je pokrenuo neki posao, oni koji žele zaštititi dijete iz prethodnog braka te oni koji su već bili u braku i prošli spor zbog podjele imovine - kaže dr. Majstorović.
Kako će registar u Hrvatskoj točno izgledati, tko će ga voditi i u kojoj će mjeri biti javan - otvorena su pitanja na koja će stručnjaci i Ministarstvo tek dati odgovore. Inicijative za osnivanje takvog registra s Pravnog fakulteta prema Ministarstvu dolaze već godinama, a dr. Anica Čulo s osječkog te dr. Ivan Šimović sa zagrebačkog Pravnog fakulteta još su prije tri godine napravili model kako bi on trebao izgledati.
Rok za prijavu
Oni predlažu da se svaki bračni ugovor, da bi imao pravnu važnost, obavezno mora prijaviti u registar, a za ugovore sklopljene prije osnivanja registra treba propisati određeni rok u kojem se moraju prijaviti. Registar bi se vodio pri Hrvatskoj javnobilježničkoj komori, koja već ima iskustvo vođenja registra oporuka. Sastojao bi se od dva dijela: javne knjige registra, u kojoj su osnovni podaci o sklapateljima ugovora, te zbirke ugovora, u koju bi uvid imale samo zainteresirane strane uz dozvolu bračnih partnera.
Registar bi, prema prijedlogu Čulo i Šimović, omogućio sklapanje bračnih ugovora i izvanbračnim te istospolnim partnerima.
Dr. Majstorović: Alimentaciju zajamčiti bez obzira na ugovor dvoje supružnika
Među stručnjacima lome se koplja može li baš sve biti predmet bračnog ugovora, a osobito se razilaze o pitanju alimentacije.
- Raspravljamo može li se, recimo, bračnim ugovorom suprug odreći polovice stana, a žena zauzvrat pristati da ne plaća alimentaciju ili dogovoriti da ona bude viša ili niža od zakonski propisane. Ja sam osobno protiv toga i smatram da se uzdržavanje treba izuzeti. Po mojem mišljenju, obveznik plaćanja uzdržavanja uvijek može, s bračnim ugovorom ili bez njega, plaćati više od propisanog, a smatram da mora postojati minimum zajamčenog uzdržavanja u koje se ne smije dirati - kaže dr. Irena Majstorović.
Predlaže da ugovori budu tajni, a da zainteresirane treće osobe, recimo kupci, mogu poslati zahtjev za provjeru je li određeni prodavatelj sklopio bračni ugovor te informaciju je li i na koji način predmet kupnje obuhvaćen tim ugovorom.
Također treba razmotriti mogućnost da javni bilježnik, pri ovjeri potpisa za bračni ugovor, automatski kopiju šalje u zemljišne knjige, registar automobila ili brodica.