Korupcija je očito vrlo stara. I među poslovnim ljudima obljubljena. Lopov lopova shvaća i čak prihvaća.
To Isus na svoj način prikazuje baš u današnjem ulomku Lukina evanđelja u rimokatoličkoj misi (Lk 16,5-8). Pripovijeda kako je neki bogataš imao upravitelja. Zna se što je Isus o bogatašima najčešće mislio.
I ovaj je očito bio vješti lupež koji je znao zgrnuti bogatstva. Razumije se da takvi veliki lupeži žele imati pokorne, vješte i naivne službenike. Ali ovaj put je i upravitelj bogataševa imanja bio - vješt.
Novca je - zna se kako - ponestalo i vlasnik je to otkrio. I pokrenuo postupak utvrđivanja i kažnjavanja upraviteljeve krivnje.
Upravitelj se je sjetio krivotvoriti knjigovodstvo. Dogovorio se s dužnicima da promijene zapise o dugovima. Ali nije bio dovoljno vješt - vlasnik je sve to saznao.
Onda čitamo Isusov zaključak: “I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer su sinovi ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.” Veliki lopov nije se mogao svladati da ne pohvali lupešku vještinu svoga službenika.
Isus, nakon što je to istaknuo, ne traži od svojih da budu doslovno pravedni. Upućuje ih na suprotno pretjerivanje. Kad te netko prevari, radije mu oprosti nego da se s njime sudiš. I kad pomažeš ne očekuj da će ti siromah uzvratiti. Budi plemenito lud - kao što je lupež lupeški pametan.
Odnosi među ljudima ne rješavaju se ni lopovlukom ni strogom pravednošću.
Pravo je rješenje ipak u pretjerivanju - ali ljubavlju! Mora biti određene mjere razuma ali tko dobrotom pretjera u popuštanju redovito dobiva.
To je uputa za ljudsko ponašanje, ali sud - kad već do njega dođe - ne smije podlijegati nikakvoj korupciji.
