Pokazujemo ljepotu trbušnog plesa, a ne loše kostime i razgolićeno tijelo
Trbušni ples, o kojem nije ništa znala, Ninu je očarao već na prvom treningu gdje je vidjevši Sabah kako pleše, shvatila da je “to to”, da je “za taj ples rođena”. Sabah je pak kao djevojčica u Libiji promatrala svoju tetu kako “gušta” u plesu te je sramežljivo oponašala pokrete u svojoj sobi. Katarina je počela plesati nakon što je tečaj trbušnog plesa upisala njezina majka, a najveće iznenađenje bila je glazba koja ju je, prisjeća se, na prvi mah podsjećala na “narodnjake”.
Ja sam najbolja na svijetu
Uvidjela je ubrzo da arapski ritam skriva bezbroj osjećaja koji se najljepše izražavaju upravo trbušnim plesom.
- Orijentalni ples svakome daje ono što mu nedostaje - zaključila je 20-godišnja plesačica Katarina Kosić, jer, pojašnjava, dok nije počela plesati, nije znala ni gdje ni kako izražavati svoje osjećaje. Njezina je prijateljica, primjerice, stekla samopuzdanje.
Iskusna 38-godišnja Sabah Abuajaja napominje kako je prijatelji zafrkavaju da je “ženstvena jedino kada pleše”.
- U početku su učenice jako skeptične, govore kako su debele, pogrbljene, no nakon nekog vremena spremne su same sebi reći “ja sam najbolja na svijetu”, i onda se zajedno smijemo kako su donedavno još kukale. Ma treba se samo “otkvačiti” u glavi - kaže Sabah.
Slično iskustvo ima i 26-godišnja Nina Stepić, koja kaže da je jedino plesom uspjela “ukrotiti” svoju impulzivnost. Doista, kaže, orijentalni ples “stvara ženu u ženi”.
- Prvih mjesec dana cure se boje pokazati trbuh, ali nakon nekog vremena dignu majice i počinju se same sebi sviđati. Također, neke na početku imaju osjećaj da rade nešto grešno, no ubrzo se svaka predrasuda raspline - naglasila je Nina.
Sabah, Katarina i Nina predstavnice su profesionalnog orijentalnog plesa. Naime, trbušni se ples u Zagrebu na prvi pogled razvio do zavidnih razina u ovih pet godina, koliko se održavaju tečajevi. Istina je pak pomalo “balkanska priča” - s jedne strane brojimo one koje se žele profesionalno usavršavati u pravom orijentalnom plesu, a s druge strane one koje su naučile “malo protresti” i koje najčešće nastupaju pred nezahvalnom publikom. Ove druge su najčešće mlade djevojke koje pristaju nastupati gdje god ih pozovu, a gdje ne pokazuju vještinu i ljepotu orijentalnog plesa, već loš kostim, razgolićeno tijelo, par prosječno izvedenih pokreta, a s druge strane često alkoholizirani gledatelji “sline” nad onime što je trebala biti umjetnost.
Ne na momačkim večerima
- Odbijamo pozive za nastupe na narodnjačkim i momačkim večerama, a ponekad i kada nas žele angažirati na nekom eventu gdje traže “osam mladih, zgodnih cura” - navodi primjere nemoralnih ponuda Katarina, članica plesne skupine Sheherezade. Dodaje da je interakcija s publikom nužna da plesačica pokaže izvrstan ples, no ne na način da iz “zavede”, nego da gledateljima prenese emociju. Plesni pokreti trbuhom koriste se i u drugim plesovima, dodaje Katarina, ali razlika je u izvođenju.
Slične ponude raznih klubova i za različita događanja odbijaju i plesačice poput Nine i Sabah, jer njeguju pravi trbušni ples i ograđuju se od njegove “vulgarne inačice”. Katarina pristaje redovito nastupati jedino u klubu “Escobar” u Avenue Mallu, u kojem se orijentalna glazba i ples promatraju kao kultura, a ne kao jeftina atrakcija. Nini su najdraži festivali i plesne večeri, stoga su ona i njezine kolegice bile organizirale, primjerice, “Ples sa srcima” na Valentinovo.
- Postoje plesačice koje misle da se trbušnim plesom iskazuje seksualnost, što je posve pogrešno. Trbušni ples je u prvom redu folklorni ples, stoga ne razumijem zašto netko misli da je to ples u kojem se popneš na stol i “treseš”. Upravo kako bismo razbile predrasude, nastojimo što češće organizirati festivale i predstave, a sljedeći ćemo imati 6. lipnja. Zvat će se “9 talismana”, i nastupat će nas devet plesačica, četiri iz Zagreba, pet iz Rijeke, a trenerica je Vesna Jvšenak iz Slovenije. Riječ je o cjelogodišnjem plesnom projektu koji vodi udruga Oaza tolerancije - najavljuje Nina, i dodaje da mnoge plesačice pristaju plesati po klubovima jednostavno zato što vole ples, no publika ih ne zna cijeniti.
Sabah Abuajaja koja od trbušnog plesa doslovno živi, i to vođenjem svoje plesne škole, snimanjem DVD-a, održavanjem radionica diljem Hrvatske te u nekim zemljama Europe, zapravo se najradije odaziva na humanitarne akcije.
- Nedavno je Danijela Lazova organizirala humanitarni koncert “Lukasovo proljeće” za jednogodišnjeg Lukasa Meića iz Velike Gorice, gdje smo nastupile par mojih učenica i ja, dok su moji prijatelji iz pizzerije BigBlue na Borongaju participirali kao zaštitari i novčanim donacijama. Radije se tamo pojavim nego na festivalu, a u klubovima, na momačkim večerima i raznim partyjima gdje “sline” po vama, odbijam nastupati - ispričala je Sabah, napomenuvši da nema ništa protiv nastupa na svadbi, ako poznaje mladence i ples im daruje kao poklon.
Žena nakon 40. godine života u zapadnoj je (ne)kulturi marginalizirana i nerijetko nepoželjna, a orijentalni ples najviše “ljubi” baš zrele žene, objašnjavaju plesačice.
- U Egiptu su, primjerice, najbolje trbušne plesačice one od 40 godina nadalje! Tijelo im je razvijeno, i one mogu s njime napraviti što god požele - objašnjava Sabah, i baš zato, dodaje, želi se dodatno usavršavati. Nina i Katarina kažu da se orijentalni ples mora njegovati, a praćenje glazbe pokretima i pravilno izražavanje emocija uči se cijeli plesni vijek.
Više zabave, manje tehnike
- Mnoge su plesačice u Hrvatskoj “fulale” bit orijentalnog plesa, i smatraju da je važno imati dobru tehniku, kao što rade Amerikanke. No tek svladavanjem tehnike započinje onaj najteži dio, iskazivanje osjećaja kroz pokrete. Mnogo mi je lakše plesati kada znam o čemu se u pjesmi govori, a dovoljno je prisjetiti se neke slične vlastite emocije, pronađeš nešto iz svog života, i tvoj ples već mnogo bolje izgleda - ispričala je Katarina, a sve tri naglašavaju da im je na treningu mnogo važnije da se polaznice dobro nasmiju, zabave i uživaju u plesu, a ne da forsiraju trbušnjake i vježbe snage. Upale mišića ionako se pojavljuju kroz vježbanje pokreta samog plesa.
- Ne postoji određeni rok u kojem se svladava ovaj ples, to je individualno - upozorava Nina.
Jasminka Komar
Ja sam najbolja na svijetu
Uvidjela je ubrzo da arapski ritam skriva bezbroj osjećaja koji se najljepše izražavaju upravo trbušnim plesom.
- Orijentalni ples svakome daje ono što mu nedostaje - zaključila je 20-godišnja plesačica Katarina Kosić, jer, pojašnjava, dok nije počela plesati, nije znala ni gdje ni kako izražavati svoje osjećaje. Njezina je prijateljica, primjerice, stekla samopuzdanje.
Iskusna 38-godišnja Sabah Abuajaja napominje kako je prijatelji zafrkavaju da je “ženstvena jedino kada pleše”.
- U početku su učenice jako skeptične, govore kako su debele, pogrbljene, no nakon nekog vremena spremne su same sebi reći “ja sam najbolja na svijetu”, i onda se zajedno smijemo kako su donedavno još kukale. Ma treba se samo “otkvačiti” u glavi - kaže Sabah.
Slično iskustvo ima i 26-godišnja Nina Stepić, koja kaže da je jedino plesom uspjela “ukrotiti” svoju impulzivnost. Doista, kaže, orijentalni ples “stvara ženu u ženi”.
- Prvih mjesec dana cure se boje pokazati trbuh, ali nakon nekog vremena dignu majice i počinju se same sebi sviđati. Također, neke na početku imaju osjećaj da rade nešto grešno, no ubrzo se svaka predrasuda raspline - naglasila je Nina.
Sabah, Katarina i Nina predstavnice su profesionalnog orijentalnog plesa. Naime, trbušni se ples u Zagrebu na prvi pogled razvio do zavidnih razina u ovih pet godina, koliko se održavaju tečajevi. Istina je pak pomalo “balkanska priča” - s jedne strane brojimo one koje se žele profesionalno usavršavati u pravom orijentalnom plesu, a s druge strane one koje su naučile “malo protresti” i koje najčešće nastupaju pred nezahvalnom publikom. Ove druge su najčešće mlade djevojke koje pristaju nastupati gdje god ih pozovu, a gdje ne pokazuju vještinu i ljepotu orijentalnog plesa, već loš kostim, razgolićeno tijelo, par prosječno izvedenih pokreta, a s druge strane često alkoholizirani gledatelji “sline” nad onime što je trebala biti umjetnost.
Ne na momačkim večerima
- Odbijamo pozive za nastupe na narodnjačkim i momačkim večerama, a ponekad i kada nas žele angažirati na nekom eventu gdje traže “osam mladih, zgodnih cura” - navodi primjere nemoralnih ponuda Katarina, članica plesne skupine Sheherezade. Dodaje da je interakcija s publikom nužna da plesačica pokaže izvrstan ples, no ne na način da iz “zavede”, nego da gledateljima prenese emociju. Plesni pokreti trbuhom koriste se i u drugim plesovima, dodaje Katarina, ali razlika je u izvođenju.
Slične ponude raznih klubova i za različita događanja odbijaju i plesačice poput Nine i Sabah, jer njeguju pravi trbušni ples i ograđuju se od njegove “vulgarne inačice”. Katarina pristaje redovito nastupati jedino u klubu “Escobar” u Avenue Mallu, u kojem se orijentalna glazba i ples promatraju kao kultura, a ne kao jeftina atrakcija. Nini su najdraži festivali i plesne večeri, stoga su ona i njezine kolegice bile organizirale, primjerice, “Ples sa srcima” na Valentinovo.
- Postoje plesačice koje misle da se trbušnim plesom iskazuje seksualnost, što je posve pogrešno. Trbušni ples je u prvom redu folklorni ples, stoga ne razumijem zašto netko misli da je to ples u kojem se popneš na stol i “treseš”. Upravo kako bismo razbile predrasude, nastojimo što češće organizirati festivale i predstave, a sljedeći ćemo imati 6. lipnja. Zvat će se “9 talismana”, i nastupat će nas devet plesačica, četiri iz Zagreba, pet iz Rijeke, a trenerica je Vesna Jvšenak iz Slovenije. Riječ je o cjelogodišnjem plesnom projektu koji vodi udruga Oaza tolerancije - najavljuje Nina, i dodaje da mnoge plesačice pristaju plesati po klubovima jednostavno zato što vole ples, no publika ih ne zna cijeniti.
Sabah Abuajaja koja od trbušnog plesa doslovno živi, i to vođenjem svoje plesne škole, snimanjem DVD-a, održavanjem radionica diljem Hrvatske te u nekim zemljama Europe, zapravo se najradije odaziva na humanitarne akcije.
- Nedavno je Danijela Lazova organizirala humanitarni koncert “Lukasovo proljeće” za jednogodišnjeg Lukasa Meića iz Velike Gorice, gdje smo nastupile par mojih učenica i ja, dok su moji prijatelji iz pizzerije BigBlue na Borongaju participirali kao zaštitari i novčanim donacijama. Radije se tamo pojavim nego na festivalu, a u klubovima, na momačkim večerima i raznim partyjima gdje “sline” po vama, odbijam nastupati - ispričala je Sabah, napomenuvši da nema ništa protiv nastupa na svadbi, ako poznaje mladence i ples im daruje kao poklon.
Žena nakon 40. godine života u zapadnoj je (ne)kulturi marginalizirana i nerijetko nepoželjna, a orijentalni ples najviše “ljubi” baš zrele žene, objašnjavaju plesačice.
- U Egiptu su, primjerice, najbolje trbušne plesačice one od 40 godina nadalje! Tijelo im je razvijeno, i one mogu s njime napraviti što god požele - objašnjava Sabah, i baš zato, dodaje, želi se dodatno usavršavati. Nina i Katarina kažu da se orijentalni ples mora njegovati, a praćenje glazbe pokretima i pravilno izražavanje emocija uči se cijeli plesni vijek.
Više zabave, manje tehnike
- Mnoge su plesačice u Hrvatskoj “fulale” bit orijentalnog plesa, i smatraju da je važno imati dobru tehniku, kao što rade Amerikanke. No tek svladavanjem tehnike započinje onaj najteži dio, iskazivanje osjećaja kroz pokrete. Mnogo mi je lakše plesati kada znam o čemu se u pjesmi govori, a dovoljno je prisjetiti se neke slične vlastite emocije, pronađeš nešto iz svog života, i tvoj ples već mnogo bolje izgleda - ispričala je Katarina, a sve tri naglašavaju da im je na treningu mnogo važnije da se polaznice dobro nasmiju, zabave i uživaju u plesu, a ne da forsiraju trbušnjake i vježbe snage. Upale mišića ionako se pojavljuju kroz vježbanje pokreta samog plesa.
- Ne postoji određeni rok u kojem se svladava ovaj ples, to je individualno - upozorava Nina.
Nevjerojatne dobrobiti trbušnog plesa nisu mit- Htjela bih da sve žene dođu probati plesati, ne kako bi skupile hrabrost, nego radi svog zdravlja. Trbušni je ples izvrstan za kosti, tetive, kralježnicu, leđa, pomaže kod ginekoloških tegoba. Dobar je za djevojke u razvoju, trudnice, rodilje... Znanost nam govori da je ženi nakon poroda potrebno šest mjeseci da se sve “vrati na mjesto”, ali znanost je priznala i da je trbušnim plesačicama dovoljno svega tri mjeseca. Jedna je moja učenica poslijepodne bila na treningu, a ujutro me zvala vesela da je rodila. Ja sam se u trudnoći bila udebljala samo oko pet kilograma i porođaj je mnogo lakši ako plešeš - svjedoči Sabah Abuajaja.Katarina Kosić primjećuje da joj je cijela figura mnogo ženstvenija, da su joj se učvrstila bedra, ruke i leđa, a najljepši je, kaže, osjećaj da kontroliraš svoje tijelo. - U početku je najteže osvijestiti neki dio tijela. Nismo navikli raditi pokrete izolacije, odnosno, pomaknuti zdjelicu, kuk ili prsni koš koji je inače potpuno zanemaren, a da pritom ne pomičeš ništa drugo - napomenula je Katarina. Nina Stepić upozorava buduće polaznice da će im najvjerojatnije biti najteže pravilno držati ruke, ali isplati se malo “preznojiti”. Uz redoviti ples uvježbaju se leđa, prsni koš, kukovi, zdjelica. - Na plesačicama trbušnog plesa vidi se da plešu. Tijelo proživljava pozitivne promjene, i iako sam i sama otkad plešem smršavjela 10 kilograma, upozoravam djevojke da pritom ipak moraju pripaziti i na prehranu, ali i dodatno vježbati - savjetuje Nina. |
Jasminka Komar
Broj preporuka: 0
SNJEŽNO LUDILO U SPLITU>U SUBOTU NOVIH 30CM!
FACEBOOK KOMENTARI