Zar je moguće da se Ford već odrekao središnje konzole nalik na tipkovnicu od mobitela, glavnog aduta u unutrašnjosti šeste generacije Fieste? Upravo smo se to zapitali nakon što smo prvi put sjeli u redizajnirani model njemačkog gradskog aduta, prikazan lani u Parizu. No, bez razloga. Ideja Nike Vidakovića, glavnog dizajnera unutrašnjosti, i dalje živi. A razlog za kratku i prolaznu nevjericu je doplatni glazbeni uređaj Sony, čiji prekidači ipak ne slijede dizajnersku filozofiju našeg Slavonca zaposlenog u Fordu (potpisuje i unutrašnjost novog Mondea).
Zapravo, vrijedan je spomena samo zato jer je jedna od malobrojnih novosti na ušminkanoj Fiesti, koja se i dalje nudi u gotovo nepromijenjenom izdanju kao kad je na tržište stigla 2008. A to znači da se i dalje kotrlja na platformi osovinskog razmaka od 249 cm, kakav je koristila i peta generacija (kao i Mazda 2), dok je duljina povećena na 397 cm (+2) isključivo rezultat naglašenijih branika. Neznatno su dotjerana i svjetla, a najviše u oko upada novi dizajn trapezoidne maske hladnjaka s vodoravnim kromiranim rebrima, baš kao i u B-Maxu i novom Mondeu.
Zapravo, više je zahvata pretrpila unutrašnjost, ali i tu nema nikakve revolucije, već samo fine dorade. Plastika je, doduše, i dalje na mnogim mjestima tvrda, ali su zato prekidači dotjeraniji i primjetno preciznije izrađeni, što samo po sebi ostavlja dojam veće vrijednosti. Inače, za upravljačem se sjedi ugodno, razmjerno nisko i s dobrim pogledom na pregledne instrumente, a smetaju tek slabija preglednost unazad i prekratak, fiksan naslon za ruke, koji tako više služi kao dodatan pretinac za odlaganje sitnica nego kao udobna podloga za laktove.
Uvjerljivi turbobenzinac s izravnim ubrizgavanjem
Ipak, najveći adut redizajnirane Fieste je uvjerljivi trocilindarski turbobenzinac s izravnim ubrizgavanjem 1.0 Ecoboost, koji je lani ponio prestižnu titulu Engine od the year (ugrađuje se i u Focus, B-Max i C-Max). I to s razlogom. Fordovi inženjeri zbilja zaslužuju duboki naklon, jer je na tržištu teško pronaći mirniji i uglađeniji mali turbo, gotovo potpuno lišen neugodnih vibracija (znaju se osjetiti samo u praznom hodu, dok čekate na semaforu), koji pritom ima i sasvim dovoljno snage. A najbolji omjer cijene i živahnosti nudi upravo izvedba od 100 KS (nude se i 6600 kn povoljnija sa 80 KS, te osjetnih 8970 kn skuplja izvedba sa 125 KS i Start/Stop sustavom), koja maksimalnih 170 Nm nudi već na 1400/min i servira uvjerljivo, pravocrtno ubrzanje. Doduše, brojke kažu da se stotka hvata za čisto prosječnih 11,2 s, no u praksi ubrzanje izgleda kudikamo vatrenije. Djelomično i zbog za trocilindarske izvedbe karakterističnog zvrnavog zvuka, prigušenog taman toliko da ne bude naporan. Niti potrošnja ne zadaje glavobolju – bez problema se vozi uz prosjek od 5,8 litara, tako da niti u jednom trenutku ne žalite zbog izostanka sustava Start/Stop, a ne patite niti zbog skromnog spremnika za gorivo od tek 42 litre. Uvjerljivi turbobenzinac ima kvalitetnu podršku i u preciznom 5-stupanjskom mjenjaču kratkih i mekih hodova, pa je čisti gušt ponekad mijenjati brzine i bez potrebe.
A ugodno je Fiestu malo brže provesti i kroz zavoje, što je prvenstveno zasluga Fordovog tradicionalnog specijaliteta, vrhunski podešenog ovjesa. Uz volan sa sportski kratkih 2,6 okreta među krajnjim točkama, nudi se pregršt informacija s podloge, pa se često čini kao da cestu znate napamet.
Konkurenti nude osjetno duže jamstvo
No, jedini stvarni minus Fieste je tek dvogodišnje tvorničko jamstvo, koje se, doduše, može uz doplatu produljiti na tri, odnosno četiri godine. Konkurenti poput Škode Fabije ili VW Pola dolaze bez doplate sa četiri godine, a Kia Rio dolazi i sa 7-godišnjom garancijom. Svejedno, Fiesta i dalje ima konkurentnu cijenu, posebno vječno osnovne izvedbe 1.25, pokretane benzincem razvijenim u suradnji s Yamahom i uvedenim još 1995. S početnom opremom Ambiente (klima, radio/CD, ESP, el. pod prednjih stakala...) u peterovratnoj izvedbi se nudi za 87.665 kuna.
Ipak, pored ovakvog turbobenzinca gotovo je grijeh izabrati drugu motorizaciju...