ZAGREB - Način odgoja djece najvažniji je preduvjet njihova kasnijeg životnog uspjeha, utvrdili su britanski istraživači. Djeca koju roditelji odgajaju uz toplinu i razumijevanje, ali istodobno i uz čvrsto postavljene granice i striktno pridržavanje pravila dvostruko su uspješnija u životu od djece koja se odgajaju preliberalno ili prestrogo.
Zaleđe nije presudno
Najnovije britansko istraživanje o izgradnji karaktera, provedeno u 9000 kućanstava, pokazalo je da je upravo način odgoja najvažniji za razvoj djetetovog karaktera, i to mnogo važniji od, primjerice, materijalnog bogatstva obitelji, bračnog stanja roditelja ili poslovnog statusa majke.
Ravnoteža topline i discipline, dokazali su, poboljšava socijalne vještine kod djece daleko bolje od autoritativnog ili preslobodnog odgoja, te su djeca odgajana u takvom ozračju u dobi od pet godina dvostruko češće imala izražene dobre karakterne osobine, poput marljivosti, samokontrole i empatije. Upravo te kvalitete, ustanovili su istraživači, ključne su za kasnije pozitivno iskorištavanje životnih prilika i mogućnosti.
Analizirajući pojedine varijable, istraživači su primijetili da, primjerice, djeca imućnijih roditelja imaju dvostruko veće šanse za razvoj pozitivnih karakteristika od djece iz siromašnih obitelji. Jednako tako, dojena djeca, zatim djeca čiji roditelji imaju više obrazovanje i u braku su, imaju mnogo veće mogućnosti za razvoj poželjnih karakternih osobina.
Međutim, kad su istraživači uzeli u obzir samo faktor načina odgoja, ne vodeći računa o djetetovom zaleđu, nisu ustanovili nikakve razlike između djece s obzirom na materijalno blagostanje ili obiteljsku strukturu. Bez obzira na socijalne faktore, “iskakala” su samo djeca odgajana po principu “čvrste ljubavi” zbog izraženijih pozitivnih karakternih osobina.
A upravo je sredinu između preliberalnog i preautoritativnog odgoja, kažu stručnjaci, najteže pronaći.
Za zdrav psihički razvoj
Današnji roditelji, često odgajani prečvrstom rukom i uz brojna ograničenja, skloni su potpunoj suprotnosti, odnosno prevelikoj popustljivosti, koja u konačnici doista dovodi do neizgrađenosti karaktera njihove djece.
- Sve je više roditelja koji ne znaju svojoj djeci reći ‘ne’. Međutim, kako bi se djeca zdravo psihički razvijala, osim puno ljubavi i pažnje, potrebne su im i svakodnevne male frustracije iz kojih uče kako svladati prepreke u životu, kako doći do onoga što žele, kako se utješiti kad nije po njihovom, kako uzeti u obzir druge ljude - savjetuje psihologinja dr. Gordana Buljan Flander, autorica knjige “Odgajam li dobro svoje dijete?”.
Zauzeti se za sebe
Ako djeci to oduzmemo, dodaje autorica knjige, i maksimalno izbjegavamo svaku mogućnost da budu uznemirena i frustrirana, oduzimamo im vrlo vrijedne i dragocjene prilike da nešto nauče. Podređujući sve, pa čak i vlastite potrebe svojoj djeci, može se dogoditi da ih naučimo nekim stvarima koje nismo željeli - da su uvijek na prvom mjestu i da drugi ljudi nisu važni, ili pak, ako uče od nas kao modela, da je u redu podređivati se drugima i ne zauzeti se za sebe.
