Sada kada je Zoran Milanović treći put opetovao svoj poziv Jadranki Kosor na razgovor, nudeći joj da odredi mjesto i vrijeme, na ispitu se našla premijerkina ozbiljnost. Na provjeri je i ozbiljnost njezina pola godine starog poziva neformalnom šefu opozicije. Zasad je jasno da nije reagirala ni hitro ni oduševljeno. Više se izmotavala, sitničarila oko toga tko je koga prvi zvao, postavljala uvjete koji služe potvrđivanju vlastite formalne nadmoći: neka Milanović izjavi da se odaziva na njezin poziv…
U ovom se trenutku čini kako je na SDP-ovoj strani više zainteresiranosti za antikrizni savez s HDZ-om. Nakon što je šef stranke u izbornoj noći premijerki ponudio dogovor i suradnju na rješavanju ključnih državnih problema, inače ratoborni Slavko Linić otvoreno je podržao Vladin plan pomaganja gospodarstva i HDZ-u predložio formiranje zajedničkog tima nestranačkih stručnjaka, koji bi svojim idejama i projektima suportirali Banske dvore.
U HDZ-u kao da se boje pružene ruke. Premda neki stranački kapitalci (Hebrang, primjerice) već mjesecima, s vremena na vrijeme, proturaju ideju da je s opozicijom nužno postići dogovor o nekoliko strateških nacionalnih interesa i reformskih zahvata, jučerašnji intervju Ivana Jarnjaka otkriva da je stranka poput seoske mlade: i bi i ne bi. Potpredsjednik HDZ-a relativizira dobru volju SDP-ova šefa: za njegov poziv premijerki na razgovor tvrdi da “nije želja za rješavanjem problema, već pokušaj pokazivanja mišića”.
Unaprijed bagatelizira i sadržaj mogućeg susreta. Milanovića će “premijerka primiti na razgovor jer želi čuti i SDP-ovo mišljenje o teškim pitanjima što su pred nama”. Dakle, nikako nije riječ o susretu na ravnopravnoj osnovi, “premijerka će ga primiti”, što je svakako teško shvatiti kao poziv na razgovor. Prije zvuči kao odbijenica. Ali na koncu - da bi košmar u glavi bio kompletan - Jarnjak ne isključuje mogućnost koalicije HDZ - SDP: “Nikad ne reci nikad”.
Da HDZ ima rješenja za krizu i da ih je lako provesti, suradnja sa SDP-om ne bi ih zanimala. Jasno je da su se pakta s opozicijom sjetili želeći podijeliti odgovornost za buduće neminovno nepopularne poteze. Interes je opozicije da se dio teških zadataka odradi za vrijeme HDZ-ove vlasti. U suprotnom, čak i da pobijede na idućim izborima, ponovno bi se našli u krajnje nezahvalnoj situaciji, kao i dvijetisućite. Premijerki treba podrška opozicije u borbi protiv korupcije. Jer, svaka antikorupcijska akcija strese HDZ, pa je dobro imati neko sidro izvan vlastite stranke. Za opoziciju je važno da u čišćenju Hrvatske i sama sudjeluje.
Ostane li po strani, njezina će vjerodostojnost biti nikakva. S druge strane, u HDZ-u se boje da bi pribli-žavanjem s opozicijom pokazali slabost. Strahuju i od Josipovićevom pobjedom ojačalog SDP-a. Za oporbenu stranku pakt s vladajućima još je rizičniji. Otupi li mu kritički stav prema vlasti, u pitanju je opozicijski karakter SDP-a.
Politička se scena recentnim događajima raščišćava i unapređuje. Na ključnim političkim strankama povijesna je odgovornost da prvo razgovorom, a onda i svojom suradnjom taj proces učine nepovratnim.
