16. kolovoza 1964. slavni pisac i znanstvenik Isaac Asimov objavio je u New York Timesu “proročki” članak pod naslovom “Posjet Svjetskoj izložbi 2014”.
I to nakon što je obišao Svjetsku izložbu, ili Expo, što se tog ljeta održavala baš u New Yorku, sa sloganom “Razumijevanjem do mira”. Na stranu sada to što takve izložbe neće biti ove godine, već tek iduće, u Milanu.
Ali, navršilo se punih pola stoljeća od objavljivanja navedenog teksta, što je dobar razlog da se ponovno pročita. Davne 1964. nisam ni znao da New York Times postoji, a od svih mogućih novina čitao sam jedino Plavi vjesnik. Moja projekcija budućnosti svodila se na strip Franka Hampsona “Dan Dare”, koga je Plavac prozvao “Den Deri” i “vozio” od 1954. do 1973. Starci oko mene, poput pokojne bake, ozbiljno su govorili: “Hiljada se ‘spunila, dvije ne buju”.
Spomenuvši da bi “termonuklearni rat” mogao obesmisliti svaku budućnost, Asimov je na početku članka priznao kako mu se paviljon General Electrica (GE) najviše svidio na njujorškoj Izložbi. Ta je korporacija osmislila četiri scene koje su bile “nastanjene vedrim i životnim lutkama”; one su se kretale i pričale s raznim kućanskim aparatima, tako da su vas “za minutu i pola uvjerile da su žive”. Inscenirani prizori iz 1900., 1920., 1940. i 1960. pokazivali su progres što su ga novi električni uređaji, i promjene skopčane s njima, unosili u svakodnevicu.
Koliko će nas biti?
Odjeli za reklamu i marketing napravili su savršeni posao. A Asimov se upitao: “Kakav će biti život, recimo A. D. 2014., za pedeset godina? Kako će izgledati Svjetska izložba 2014? Ja to ne znam, ali mogu nagađati”, zaključio je i bacio se na posao, na proricanje.
Prije nego što pobrojim Asimovljeve pogotke i promašaje, spomenut ću da većina proroka, ako ne svi, podcjenjuje sposobnost ljudskog roda u brzini razmnožavanja. Malo prije Asimova, točnije 1958., pisac Aldous Huxley pretpostavio je u knjižici “Brave New World Revisited”, što je esejistički komentar na njegov roman “Vrli novi svijet” (s početka 30-ih), da će 2000. na svijetu živjeti 5 i pol milijardi žitelja. Preračunao se, bilo je više stanovnika. Isto se dogodilo Huxleyevu kolegi Asimovu 1964. Predvidio je 6 i pol milijardi ljudi ove 2014., a već je dostignuta brojka od 7,1 milijarda.
Ispravna predviđanja: 1. “Do 2014. elektroluminiscentne plohe bit će u općoj uporabi”, najavio je Asimov. Koriste se na svim vrstama reklamnih i obavjesnih električnih panoa (displaya) i na “plitkim” TV prijemnicima (LCD); 2. “Razne naprave oslobodit će ljude mučnih poslova”; 3. “Komunikacija će biti i zvučna i vizualna, moći ćete gledati osobu s kojom telefonski razgovarate”. Skype, Google Hangout, Face Time itd; 4. “Ekran će se koristiti ne samo zato da vidite ljude koje zovete, već da proučavate dokumente, fotografije, da čitate poglavlja iz knjiga”. Kompjuteri, tableti, smartphonei itd; 5. “Roboti neće biti u općoj uporabi niti dobre kakvoće 2014., no biti će ih”, ispravno je predvidio Asimov, koga Oksfordski rječnik engleskog bilježi autorom riječi “robotika”, a znalci pamte po Tri zakona robotike.
Svijet bez kablova
Polovična predviđanja. 1. “Biti će projektirane kuhinje što će spremati “auto-obroke”, kuhati vodu a izbacivati gotovu kavu; peći će toast; peći, pohati i miješati jaja, slaninu itd.” Postoje aparati za kavu, no kuhinje još ne poslužuju doručak pritiskom na puce; 2. “Stropovi i zidovi blago će zračiti u raznim bojama, što će se mijenjati prekidačem”. To je moguće, kada bi se sviđalo naručiteljima; no što bi radili maleri?; 3. “Ljudska će vrsta zbog svega navedenog postati uglavnom rasa upravljača mašinama. Škole će se morati orijentirati u tom smjeru”. Kompjuterske znanosti postale su važan studij, ali “još smo daleko od pozicije upravljača mašinama”.
Pogrešna predviđanja. 1. “Kućanski aparati neće imati električnih kablova, zato što će dobivati energiju od trajnih baterija na radioizotope”; 2. “Svi će srednjoškolci učiti osnove kompjuterske tehnologije i postati vješti u binarnoj aritmetici, do savršenosti će učiti razne kompjuterske jezike što će se razviti iz nekih aktualnih kao što je ‘Fortran’”. Američka novinarka Alexis Kleinman žali što ovo ni danas nije istina, i napominje da je tek jedan posto tamošnjih srednjoškolaca položilo ispite iz kompjuterske znanosti. 3. “Živjet ćemo u ‘društvu prisilne dokonosti’, a najznačajnija (the most glorious) riječ u našem govoru postati će posao (work)!”. Nato Kleinman dodaje: “Još ne, Asimov, još ne”. A potpisani novinar pridodaje: kako da ne, što je s nezaposlenima?
Posao je, za istinu, najveća riječ u svakodnevnom govoru, no uzrok tome nije dokonost ni dosada, nego siromaštvo i nezaposlenost. “Premda će tehnologija pratiti stanovništvo tijekom 2014. bit će to s najvećim naporom i samo s djelomičnim uspjehom”, pisao je Asimov 1964. “Veći dio svijeta, veći nego danas, bit će osiromašen, i premda će materijalno stajati bolje (no sada), još će više zaostajati u usporedbi s naprednim dijelovima svijeta. Biti će srazmjerno unazađen”, ispravno je konstatirao Asimov, ljubitelj romana Conana Doylea, koga su prijatelji nazivali: doktor Watson.
Možda je baš ovo posljednje najtočnije ili “jezivo točno” proroštvo Isaaca Asimova, koje aktualni komentatori rado ignoriraju. Ugodnije je potcrtati kako je baš Asimov predvidio 3-D projekcije, filmske i TV; i jasno zamislio automobile bez vozača, da ne velim samovoze. Očekivanu životnu dob postavio je “u nekim dijelovima svijeta”, a misli se na najrazvijenije poput njegove Amerike, na 85 godina, dok su je statističari 2011. zaokružili na 78,64 godina. (Bila je 66 godina u vrijeme pisanja 1964.)
Znanstvenik i prorok
Samo, kako je Asimov znao da ćemo mi u Hrvatskoj biti siromašniji od naših predaka imajući, istovremeno, više od njih. Mi, ipak, koristimo veš-mašine (perilice), usisavače i “plitke” TV prijemnike o kojima su oni 1964. mogli samo sanjati. Razni električni aparati za istinu su olakšali kućanske poslove, ali kućni je budžet praktično manji nego što je bio nekoć. Zato je Asimov bio, valjda, i pisac i znanstvenik. I prorok. Ili smo mi ipak lako predvidljivi, premda se ponaosob držimo jedinstvenima.
Čitajući citirani članak Asimova, jedni mu kolege novinari priznaju važne pogotke, dok drugi ismijavaju “njegova” naselja pod morem i na Mjesecu. Umanjući dalekosežnost njegova razmišljanja ističu da su pojedini crtići (Jetsoni) i stripovi s početka 60-ih predviđali sličan razvoj ljudskog roda. Pa ipak, Isaac Asimov bio je rijetki vjerodostojni znanstvenik, s diplomom i doktoratom, koji je svoja proroštva potpisao. A crtići i stripovi sličnih predviđanja bili su i ostali nešto drugo.
Ukoliko se tkogod prisjetio TV serije “Zvjezdane staze”, čitajući proroštva Asimova - Watsona, nije pogriješio. Naime, istoimeni filmski serijal, nastao na temelju TV serije, krenuo je u proizvodnju - s prvim filmom: “Star Trek: The Motion Picture”, 1979 - tek onda kada je Asimov svojim autoritetom potvrdio producentima Paramount Picturesa znanstvenu utemeljenost osnovnih ideja svog prijatelja, a njihova kreatora, Genea Roddenberryja.
Tko je Isaac Asimov
Asimov se rodio 1920. kao Isaak Judovič Ozimov u Petrovićima u Rusiji, a umro 1992. u New Yorku. Imao je samo tri godine kada su se njegovi roditelji iselili u Novi svijet.
Nakon što je 1948. postigao doktorat iz biokemije na Columbiji, proveo je radni vijek kao profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Bostonu. Napisao je ili uredio 500 knjiga: i to knjige popularne znanosti, priručnike i udžbenike, eseje, kritike, ali iznad svega priče i romane iz žanra znanstvene fantastike - bio je jedan od pripadnika tzv. Zlatnog doba znanstvene fantastike.
(Da, Asimov je bio jedan od najvećih pisaca toga žanra, proizvoda na kome je Amerika zaradila barem kao na westernu, učinivši ga “nacionalnim” u knjiže-vnosti, stripu i na filmu. A globalno-lokalni analitičari izvukli su Asimova sada iz “mirovanja” zahvaljujući sve popularnijem žurnalističkom žanru retro-proricanja.)