Ivo Josipović pomaže ljevici da sruši Vladu - tako Andrija Hebrang u intervjuu Globusu nastavlja svoje nasrtanje na novog predsjednika Republike. Šefu države kao posebno nekorektnu spominje izjavu koju je dao u vezi sa seljačkim prosvjedima, da pravedna država mora izvršiti ono što je obećala. Taj stav potpredsjednik HDZ-a vidi kao ljevičarenje koje državu vodi u bankrot. U prethodnom razgovoru za Novi list Hebrang je Josipovićevo ponašanje proglasio, doslovce, katastrofom. Također je ustvrdio da su ga na Pantovčak doveli mediji, obavještajni aparat i određeni politički krugovi. Dok premijerka Jadranka Kosor, nakon početnog pokazivanja nervoze, sada glumi srdačnost, svoje je radikale pustila s lanca da napadaju Josipovića kao da im je najveći neprijatelj. Naravno, Hebrang to odrađuje s posebnim zadovoljstvom, ali akcija je sigurno sinkronizirana. U kritici šefa države još malo pa se izredala cijela Vlada. Sve im je na meti: od pozicije zastava na predsjednikovoj inauguraciji do njegova susreta sa seljacima. Što god da napravi, dobije jezikovu juhu. Navodno je premijerka svojim ministrima zabranila da s Pantovčakom izravno komuniciraju. Sve konce drži u vlastitim rukama. Mogu ga samo izravno napadati.
HDZ-ove optužbe na Josipovićev račun zapravo su tragikomične. Iz činjenice da su državne zastave na inauguraciji bile postavljene bočno izvlači se zaključak da novi predsjednik ne poštuje državne simbole te da je to “planski nastavak politike obezvređivanja državotvorne tradicije“. Jednako su apsurdne kritike u vezi s njegovim prijemom pobunjenih seljačkih vođa. Kosoričina bi ekipa Josipoviću zapravo trebala zahvaliti na posredničkoj ulozi koju je odigrao. Predsjednik je uspio seljake vratiti za pregovarački stol i bitno je utjecao na smanjivanje njihovih aspiracija. Pomogao je Vladi, a nije joj, kako to tvrde HDZ-ovi kerberi, odmagao. Hebrangovo prekomjerno granatiranje Josipovića zapravo je kontraproduktivno. Neuspješni HDZ-ov predsjednički kandidat danas se ponovno našao u poziciji da napadima faktički pravi uslugu svojim protivnicima.
Njegovih se pohvala u principu treba čuvati više od njegove kritike. Koga Hebrang ošine, kod široke je publike automatski na dobitku. Kad lijevom proglasi izjavu da se političari i pravna država moraju držati obećanja, on komplimentira ljevici, a dilere lažnih obećanja implicitno smješta na desnicu. Kad tvrdi da su Josipovića izabrali obavještajci i mediji, on vrijeđa većinsku Hrvatsku kao da je maloumna.
Takvom antagonizirajućom retorikom ni vlastitoj stranci neće pomoći. Možda računa da će homogenizirati raspršeno HDZ-ovo jato, ali izvan tog kruga dodatno joj ruši rejting. HDZ-ovi napadi na šefa države pokazuju nervozu u redovima vladajuće koalicije. Valjda im je svanulo da se stvari po njih loše razvijaju. Počinju strepiti od svakog šušnja, od vlastite sjene. Boje se Josipovićeva ugleda, još više utjecaja koju mu pozicija na Pantovčaku osigurava. Umjesto da u predsjedniku traže partnera, vladajući ga tretiraju kao neprijatelja. Takvo iracionalno ponašanje upućuje na mogućnost da Vladom sve više upravlja stanje panike.
