Nakon duge i teške bolesti u 95 godini života jutros u 10:45 sati preminuo je patrijarh srpski Pavle. Od 13. studenog 2007. godine on se liječio na Vojno medicinskoj akademiji u Beogradu.

Mitropolit Amfilohije potvrdio je njegovu smrt i dodao da je patrijarha jutros pričestio svećenik.

Povodom njegove smrti Vlada Srbije na današnjoj je sjednici proglasila trodnevnu žalost u zemlji. Dani žalosti će biti 16, 17. i 18. studeni 2009. godine, a sprovod će se održati u rakovičkom manastiru u četvrtak, 19. studenog. Do odabira novog poglavara sve njegove ovlasti preuzet će Sinod.

Patrijarh Pavle (svjetovno ime Gojko Stojčević) rođen je 11. rujna 1914. godine u selu Kućanci kod Donjeg Miholjca u Slavoniji. U tom mjestu je završio osnovnu školu. Nižu gimnaziju završio je u Tuzli, višu gimnaziju i šestorazrednu Bogosloviju u Sarajevu, a Bogoslovni fakultet u Beogradu. Dvije godine je studirao medicinu u Beogradu.

Drugi svjetski rat zatekao ga je u rodnoj Slavoniji, odakle je otišao u Beograd, gdje je, da bi se mogao izdržavati, radio fizičke poslove na građevinama i na dokovima.

U proljeće 1942. njegov školski prijatelj jeromonah Jelisej odveo ga je u manastir Svete trojice u Ovčaru, a od 1944. radio je kao vjeroučitelj i učitelj u Banji Koviljači, u domu za djecu izbjeglu iz Bosne. Te godine je obolio od tuberkuloze.

Do 1946. je bio u manastiru Vujan, gdje se izliječio od tuberkuloze. Zaredio se 1948. u manastiru Blagoveštenje u Ovčarsko-kablarskoj klisuri i dobio ime Pavle koje mu je dao iguman Julijan Knežević.

Na izvanrednom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora 1. prosinca 1990., kojem je predsjedao zagrebačko-ljubljanski mitropolit Jovan Pavlović, zamjenik tada oboljelog patrijarha Germana, biran je novi patrijarh između trojice kandidata tajnim glasanjem.

Kako nijedan od kandidata nije dobio dovoljan broj glasova izbor je obavljen ždrijebom. Tako je Pavle postao 44. poglavar SPC. Ustoličen 2. prosinca 1990.

Budući da je od 13. studenog 2007. bio na liječenju 8. listopada 2008. podnio je molbu Svetom arhijerejskom Saboru SPC da mu "zbog zdravstvenih razloga i nemoći" dozvoli da se povuče iz aktivne službe. Njegova molba nije usvojena.

Govorio je grčki, ruski i njemački jezik.