Preobraženi HGZ oživio je glazbom
Posljednje dvije večeri Drugog zagrebačkog festivala komorne glazbe napokon su dale punu zadovoljštinu pokretačima: violinistici Susanni Yoko Henkel i Daliju Despotu.
Taj umjetničko-bračni par potpuno je sam napravio uglavnom sve što inače rade čitavi timovi i agencije da bi napravili festival tako profinjenog programa i tako iznimno visoke razine kvalitete. Premda su i programi i izvođači zasluživali to još prošle godine, kao i na prva tri koncerta prošlog vikenda, ovog petka i subote velika dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda bila je prepuna i tražila se karta više. HGZ je oživio.
Pet tematskih večeri festivala opisalo je veličanstveni programski krug, glazbeno putovanje Europom kroz prostor i vrijeme, od Praga do Zagreba, od Mozarta do Papandopula. Prva je večer završena Messiaenovim "Kvartetom za kraj vremena", a posljednja Schönbergovom "Preobraženom noći". Sukladno naslovu programa "Beč I & II", put prema Schönbergu krenuo je od Haydna.
Klavirski trio u G-duru, poznat pod nadimkom "Ciganski", uz pijanisticu Milanu Chernyavsku svirali su, prvi put zajedno na pozornici, Stefan Milenković i Monika Leskovar. Božo Paradžik je potom izveo svoju do sada vjerojatno najtežu točku pred hrvatskom publikom: na svom je kontrabasu svirao Beethovenovu Sonatu za violončelo u A-duru, op. 69, a zadnja stanica prema Schönbergovu djelu bila je raritetna izvedba 1. stavka Mahlerova nedovršenog Klavirskog kvarteta iz 1876.
Večer prije bila je Slavenska noć, odnosno češko-hrvatska u kojoj se dogodila i predivna izvedba Klavirskog trija u g-molu Smetane. Premda je energičnu angažiranost pijanistice Milane Chernyavske trebalo prigušiti barem spuštanjem poklopca klavira, dvopjevi violine Susanne Yoko Henkel i violončela Monike Leskovar stvorili su neke od najljepših trenutaka čitavog festivala.
Papandopulovu Rapsodiju concertante Monika Leskovar je izvela uz pratnju Petre Gilming. Vrijedilo je upoznati i američku violončelisticu Elenu Cheah koja je tu večer počela Janačekovom Bajkom. Dvorakov Gudački kvintet u D-duru predvodila je Milenkovićeva violina, a siguran mu je temelj pružao Paradžikov bas. Sva spomenuta imena nadamo se susresti i dogodine na trećem festivalu.
Branimir Pofuk
Taj umjetničko-bračni par potpuno je sam napravio uglavnom sve što inače rade čitavi timovi i agencije da bi napravili festival tako profinjenog programa i tako iznimno visoke razine kvalitete. Premda su i programi i izvođači zasluživali to još prošle godine, kao i na prva tri koncerta prošlog vikenda, ovog petka i subote velika dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda bila je prepuna i tražila se karta više. HGZ je oživio.
Pet tematskih večeri festivala opisalo je veličanstveni programski krug, glazbeno putovanje Europom kroz prostor i vrijeme, od Praga do Zagreba, od Mozarta do Papandopula. Prva je večer završena Messiaenovim "Kvartetom za kraj vremena", a posljednja Schönbergovom "Preobraženom noći". Sukladno naslovu programa "Beč I & II", put prema Schönbergu krenuo je od Haydna.
Klavirski trio u G-duru, poznat pod nadimkom "Ciganski", uz pijanisticu Milanu Chernyavsku svirali su, prvi put zajedno na pozornici, Stefan Milenković i Monika Leskovar. Božo Paradžik je potom izveo svoju do sada vjerojatno najtežu točku pred hrvatskom publikom: na svom je kontrabasu svirao Beethovenovu Sonatu za violončelo u A-duru, op. 69, a zadnja stanica prema Schönbergovu djelu bila je raritetna izvedba 1. stavka Mahlerova nedovršenog Klavirskog kvarteta iz 1876.
Večer prije bila je Slavenska noć, odnosno češko-hrvatska u kojoj se dogodila i predivna izvedba Klavirskog trija u g-molu Smetane. Premda je energičnu angažiranost pijanistice Milane Chernyavske trebalo prigušiti barem spuštanjem poklopca klavira, dvopjevi violine Susanne Yoko Henkel i violončela Monike Leskovar stvorili su neke od najljepših trenutaka čitavog festivala.
Papandopulovu Rapsodiju concertante Monika Leskovar je izvela uz pratnju Petre Gilming. Vrijedilo je upoznati i američku violončelisticu Elenu Cheah koja je tu večer počela Janačekovom Bajkom. Dvorakov Gudački kvintet u D-duru predvodila je Milenkovićeva violina, a siguran mu je temelj pružao Paradžikov bas. Sva spomenuta imena nadamo se susresti i dogodine na trećem festivalu.
Branimir Pofuk
Broj preporuka: 0
SUĐENJE ZA KORNATE
Aviomehaničarka: Ja sam izvadila crne kutije iz helikoptera. Roditelji: Gdje su nestale?
UBOJSTVO U BANIĆIMA>>BISKUP GA RAZRIJEŠIO
