Saša Božić nastavlja nekonvencionalno postavljati djela klasika Ranka Marinkovića u Teatru &TD. Poslije “Glorije” posvetio se “Kiklopu”.
Roman je shvatio kao antiratnu lamentaciju gradskih individualaca, koji su dakako preplašena manjina, i na sceni je prikazao odjek kakav rat daje u glavama onih koji u njemu direktno ne sudjeluju. I čini se da oni koji pušku ne nose, najviše za nju navijaju. U gradnji scenskog teksta Božiću je pomogla suautorica Pavlica Bajsić, a cijelo je zbivanje prebačeno u naknadnu pamet naše sadašnjosti, i rat se ovdje zapravo izjednačuje s nekom vrstom poduzetništva. Rat jednako konzumerizam, kao da dakle poručuje ova predstava, ne mnogo dulja od sata.
Odmjeren i sugestivan
Božić je okupio zanimljivu glumačku ekipu. Starog Maestra (inače nekovrsni avatar Ujevićev) igra Ana Karić. Dosad su svi naši Maestri bili patetični pijanci (posljednji Duško Valentić u Dolenčićevoj režiji), a ovdje je Ana Karić tek kao ciničan pripovjedač nadmoćne psihičke konstitucije. Melkiora Tresića također igra glumica, Nataša Dangubić. Ne tako davno nasjeo sam na redovitu novinarsku napast da se prave raznorazni spiskovi najboljih za novine. Tako sam se našao u situaciji da “biram” najboljih deset naših glumica. Među mnogima koje sam izostavio, najviše me peklo ime Nataše Dangubić. Naime, ona je zbilja ponajbolja naša glumica, pamtljiva, discipliniranog glasa, beprijekorne scenske pojave, uvjerljiva i uvijek koncentrirana. Takva je i sada, a Melkioru uz potrebnu krhkost pridaje i ne baš veliku pamet. U predstavi se kao svojevrstan pripovjedač, u crveno odjeven poput Dine Dvornika, pojavljuje i HNK-ov glumac Livio Badurina. Posljednje je vrijeme zaokupljen u HNK Pandurovim predstavama, gdje je nag i puno se izvija a malo govori. Sad je odjeven, govori dosta i kao da se liječi od bijega pred publikom u Pandurove zmešancije. Odmjeren je, artikuliran i sugestivan, što zapravo jesu njegove osnovne pozicije.
Božić, a i cijeli &TD, nastoji što više raditi s mlađim glumcima. Među Božićevim favoritima u posljednje je vrijeme Milica Manojlović. Njezin nastup ostavio je dojam. Premda suočena s odličnim starijim kolegama, nije pala u njihovu sjenu.
Šuma sadnica
Specifičnog, dubokog a toplog glasa, lijepe dikcije, prirodno stvara scensku energiju. U glumu i svoju pojavu na sceni unosi nemalu umjetničku strast, ali ne gubi, da tako kažem, disciplinu slobode. Za scenski pokret zadužena je stalna Božićeva suradnica Petra Hrašćanec, koja i sama nastupa, te još mladi Rade Radolović, Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz. Svi su odjeveni u funkcionalne boje kostimografa Petra Trbovića. Dodatnu vrijednost u predstavu unosi scena Zdravka Ivandije, parter pretvoren u šumu sadnica, no koji se ne dovoljno koristi u igri.