On the record

Davor Butković

Objavljeno:  06.05.2006

Prijeki sudovi?

U veljači prošle godine vodio sam jedan od uobičajeno dugih razgovora s jednim od već dugo godina vodećih hrvatskih političara i državnika. Iako sam, naravno, kao i svi drugi promatrači ratnih i poratnih zbivanja na ovim prostorima, već davno bio navikao na različite vrste iznenađujućih, katkad i doista šokantnih informacija, dio tog razgovora doslovno me zgranuo.

Pokušat ću, što je detaljnije moguće, po sjećanjima prepričati monolog mog sugovornika o jednom od aspekata rata u Slavoniji.

"Dakle, u Slavoniji je te 1991. godine djelovala 'trojka'. Kada kažem 'trojka', mislim na tročlani, neformalni prijeki sud, koji je funkcionirao i izvan pravosudnog sustava, i izvan vojne subordinacije, i koji je imao ovlasti izricati smrtne kazne. Smrtne kazne izvršavale su se odmah, metkom u glavu. Desetine ljudi koji se danas vode kao nestali bili su žrtve trojke, za koju ne znam je li imala odobrenje od pokojnog predsjednika Tuđmana... Taj sud nije osuđivao na smrt samo Srbe za koje se smatralo da surađuju s pobunjenicima, nego i Hrvate. Naime, sud je osuđivao i dao likvidirati određeni broj dezertera s prvih linija kako bi spriječio masovno dezertiranje na mjestima gdje je naša vojska bila loše organizirana i gdje se očekivalo da bi Srbi mogli probiti front... Sva tri člana prijekog suda iz 1991. godine itekako su poznata hrvatskoj javnosti. Jedan od njih osobno mi je priznao da je sudjelovao u izricanju smrtnih kazni. Taj čovjek već dugo ne može spavati i ima ozbiljne psihičke probleme. No, on barem ima savjest. Za drugu dvojicu baš nisam siguran... Evo, zbog tog 'prijekog suda' država ne može ništa Branimiru Glavašu. Jer se država boji da Glavaš ne progovori o onome što zna o 'prijekom sudu'", završio je svoj dramatični iskaz jedan od ljudi koji su dominantno kreirali hrvatsku državnu politiku od 1990. godine do danas.

Država, srećom, bez obzira na golemo zakašnjenje, pokazuje da može poduzeti konkretne mjere protiv Branimira Glavaša, čovjeka kojeg se optužuje za likvidaciju osječkih građana srpske nacionalnosti 1991. godine u Osijeku.

Ovdje još jednom želimo ponoviti kako je istražni zahtjev protiv Glavaša, neovisno čak i o kompromitirajućem političkom kontekstu (riječ je, naravno, o Glavaševu sukobu s HDZ-om), dobrodošao ishod jedne od nekoliko ozbiljnih trauma hrvatskog društva: ako je više od dvadeset naših građana likvidirano, krivci se naprosto moraju pronaći. I akcija pronalaženja krivaca ne smije se smatrati nekorektnom zbog spomenutog političkog konteksta, jer je, ovdje, prije svega, riječ o ispunjavanju načela pravednosti i zakona, a zatim i o ispunjavanju načela poželjne sposobnosti hrvatskog društva da se suoči sa zločinima počinjenim u ratu.

Slučaj navodnog ili stvarnog "prijekog suda", koji je, prema svjedočenju mog sugovornika, djelovao na slavonskom bojištu, također zahtijeva policijsko i pravosudno razrješenje.

Loš rejting

Pošto sam, dakle, doznao za navodno postojanje tročlanog "prijekog suda", kao i za imena njegovih članova, pokušao sam provjeriti bilo koji činjenični element iz iskaza mog sugovornika.

No, niti jedan od ljudi s kojima sam razgovarao, a koji su obnašali značajne državne i vojne funkcije početkom devedesetih godina, nije želio potvrditi da se takvo što događalo (međutim, nisu željeli ni negirati).

Sa samim članovima navodnog "suda" nisam ni pokušao razgovarati, jer sam s njima već više od desetljeća u dosta ozbiljnim sukobima, koji se katkad rješavaju na pravom sudu.

Za Sanadera bi bilo korisnije da je Glavaša ostavio na miru i da se s njim dogovorio o političkom primirju
Proces protiv Branimira Glavaša, što ga vlast provodi pola godine nakon što je POA uhitila generala Antu Gotovinu, i što ga vlast provodi u vrijeme kada je rejting sadašnje Vlade na gotovo jednako lošoj razini kao i rejting američkog predsjednika Busha i britanskog premijera Blaira (mislim da gore usporedbe uopće nisu moguće), pokazuje kako je ova Vlada, bez obzira na sve njene brojne pogreške i nekompetentnosti, i dalje kadra vući pojedine magistralne političke poteze.

Naime, koliko god se može argumentirati kako je akcija protiv Branimira Glavaša pokrenuta zbog njegove secesije od HDZ-a, s druge, pak, strane nesporno stoji činjenica da će eventualno uhićenje tog popularnog hercegovačkog Slavonca dodatno naštetiti rejtingu HDZ-a, Vlade i premijera Sanadera, naprosto zato što desni hrvatski birači ne žele vidjeti da se hapse ljudi koje su smatrali ratnim i nacionalističkim ikonama.

Sanader, dakle, od Glavaševa hapšenja može imati više štete nego koristi. Kratkoročno govoreći, za Sanadera bi bilo korisnije da je Glavaša ostavio na miru i da se s njim dogovorio oko političkog primirja.

Glavaš bi na takvu opciju sasvim sigurno pristao, jer bi tako, bar na još godinu ili dvije, izbjegao kazneni progon (a onda bi se, u slučaju promjene vlasti, pokušao dogovoriti sa SDP-om).

No, Sanader je imao dovoljno hrabrosti da slučaj nestalih osječkih Srba dovede do procesa protiv lokalno iznimno popularnog političara, na čemu mu treba odati priznanje.

Ovdje, naravno, valja reći kako se već barem četiri godine u najvišim državnim krugovima (ovo se odnosi i na bivšu i na sadašnju vladu) govori kako je Haag završio istrage protiv Branimira Glavaša i Tomislava Merčepa, te kako su ove dvije istrage prepuštene hrvatskom pravosuđu. Ako je to doista točno, Sanader nije ni imao drugog izbora, nego da krene u proces protiv Glavaša.

U svakom slučaju, kao što je pokazala dovoljno političke snage da konačno pokuša razriješiti misterij ubojstava osječkih Srba, vlast bi sada morala pokazati jednako puno snage i odlučnosti da apsolvira pitanje navodnog postojanja tročlanog "prijekog suda" u Slavoniji 1991. i 1992. godine. I to neovisno o političkim žrtvama takve istrage.

Naravno da bi za hrvatsko društvo bilo najproduktivnije da se pokaže, ali doista pokaže, na temelju relevantnih, dokumentiranih i provjerljivih činjenica, da slavonski "prijeki sud" nikada nije postojao. Takav bi ishod istrage, ako ništa drugo, pokazao da Hrvatska u ratu baš nije bila sklona svim mogućim državnim malformacijama.

Ako je, međutim, "prijeki sud" u ratnoj Slavoniji početkom devedesetih godina uistinu postojao, ako je uistinu izricao smrtne kazne, koje su se odmah izvršavale, ne postoji niti jedna prepreka da se o tome ustanovi puna istina.

Ne postoji niti jedan razlog političkog oportuniteta da se hrvatska vlast i hrvatsko društvo ne suoče i s istragom o tom slučaju.

Hrvatska se, naime, pokazala iznimno snažnom, vitalnom i građanski normalnom i civiliziranom kada se radi o odnosu prema hrvatskim ratnim zločinima: Hrvatska je bez ikakvih ozbiljnih unutarnjih potresa preživjela uhićenje Ante Gotovine, kao, naravno, i početak suđenja hercegbosanskoj šestorki.

Načelo pravednosti

Hrvatska će, isto tako, bez ikakvih dubinskih problema podnijeti i eventualno suđenje Branimiru Glavašu.

U redu, rejting vladajuće stranke zbog toga će, kako smo već konstatirali, na desnom dijelu biračkog spektra još malo stradati, ali politička stabilnost zemlje nipošto neće biti ugrožena.

Kao što neće biti ugrožena niti eventualnom istragom o slavonskom "prijekom sudu".

Hrvatska je razmjerno neosjetljiva na procese protiv ljudi koji su osumnjičeni za ratne zločine, i na istrage o ratnim zločinima počinjenim s naše strane, naprosto zato što Domovinski rat, neprijeporno, jest jedna od najvažnijih vrijednosti u našem društvu.

Bez Domovinskog rata, Hrvatska bi, u najboljem slučaju, danas bila u statusu disfunkcionalnog međunarodnog protektorata ili, čitljivije rečeno, u statusu Bosne i Hercegovine.

Budući da je stvarni, pozitivni značaj Domovinskog rata neprijeporan, logično je da Hrvatska mora imati snage da se obračuna sa zločinima počinjenim u ratu: većina građana ispravno ne identificira Domovinski rat s ratnim zločinima. Osude protiv pojedinih časnika Hrvatske vojske nisu i ne mogu biti osude protiv naravi Domovinskog rata.

Golemoj većini hrvatskih građana danas je to, srećom, sasvim jasno.

Kao što najavljeni proces za ubojstva osječkih Srba napokon ispunjava načelo pravednosti u našem društvu, isto tako bi i istraga o navodnom slavonskom "prijekom sudu", u najvažnijem mogućem smislu, pridonijela realizaciji tog načela.
Davor Butković

Broj preporuka: 0

Preporučam

FACEBOOK KOMENTARI

SVI KOLUMNISTI

Inoslav Bešker Davor Butković Ivan Zvonimir Čičak Miljenko Jergović Živko Kustić Jelena Lovrić Nada Mirković Jurica Pavičić Branimir Pofuk Zlatko Šimić Bruno Šimleša Ante Tomić Jelena Veljača Milana Vlaović Tomislav Židak Bivši kolumnisti

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen