LICA KRIZE
Prođe cijeli dan, a nitko se ne primi za kvaku moje radnje. Propadam!
-
Mirna Tomljanović Kolka, dr. stomatologije, Voćarska 39 “Posao je pao za 15 posto. Nisu pacijenti nikud otišli, međutim smanjio se opseg radova. Manje se radi protetika, implantanti ... Strah se uvukao među ljude. U grču su. Ove godine neću investirati u opremu.”
Vlasnici malih trgovina, kafića ili ordinacija. Svima,kažu, ide lošije. Nekima je promet pao i do šezdeset posto, neki su pred zatvaranjem. Devet Zagrepčana ispričalo nam je svoju priču o životu u recesiji
Statistika je, prema jednoj od definicija, znanost o prikupljanju i obradi brojčanih podataka kako bismo znali na čemu smo. Pri tome su među zanimljivijima oni ekonomski, a kada oni glase - u prošloj godini maloprodaja pala 15 posto, zatvoreno više od sedam tisuća obrta, bez posla ostalo 55 tisuća ljudi, a nelikvidnost dosegnula 27 milijardi kuna (te umalo dotaknusmo nesretni rekord iz ‘99. godine) - stručnjaci jednoglasno poviču: ‘dobrodošli’ u recesiju!
U ulici trgovaca
Kako, međutim, u praksi izgleda kada recesija useli u “haustore” i lokale (nekad) prometnih trgova i ulica koje su slovile kao trgovinske žile kukavice, provjerili smo ovih dana razgovarajući s poduzetnicima koji su “metodom vlastite kože” o recesiji naučili sve. Nedavni je kijamet, srećom, prošao, početak proljeća ni ekonomski krkljanac ne može omesti pa je “cipel-cuk” turneja, koja je počela u Ilici, bila ugodna.
- Ne bum vam ja u novine, taman posla. Evo ga, takooc - nezainteresirano je rekao čovjek u jednoj ruci držeći komad papira iz bilježnice na kockice, na kojem je kemijskom olovkom našvrljao svoj broj telefona i mobitela, a u drugoj selotejp. Tapetar. Nema posla, nema za najam. Odselio, stavlja “depešu” na vrata.
- Nije vam baš neki poslovni prostor - pokazujemo prema lokalu koji više nalikuje zapuštenoj šupi. Haustor prazan, bez glasa.
- Nije. Sad nemam ni to.
Pokupio kaput i torbu i bez pozdrava nestao niz Ilicu koja je uz škripu tramvaja mirno tonula u sumrak.
Nešto niže haustor je u bitno boljem stanju; inspirativna galerijica živih boja i vlasnik koji je, nudeći nas vodom u čaši za šampanjac, nervozno mrmljao: “Kaže, duguješ više od tri’est hiljada kuna za doprinose. I? Kaj sad? Kak da ti platim? Kaže, i za spomeničku rentu duguješ. Ma nemoj, daj me podsjeti. Zakaj je i plaćam kad prostor i haustor održavam sam.” Elegantno obučen (vidi se da je svoje poduzetništvo drugačije zamišljao), odsutno u ruci drži nedovršenu drvenu figuru i gleda nekud poviše nje. U prostoriji miris laka i ljepila. I gorčina koja se može rukom opipati.
Vlasnik susjedne trgovine odjećom nije raspoložen za razgovor; djelatnike su otpustili, rade samo on i žena, posao je, kaže, pao toliko da ne možemo ni zamisliti. - Krepala građevina, eno i kum stolar otpustio sedam djelatnika - kratko je opsovao i nestao iza novina kao da nas nema u dućanu.
SNJEŽNO LUDILO U SPLITU>U SUBOTU NOVIH 30CM!
FACEBOOK KOMENTARI